Lov na napredni podmornički sistem
Plovilo opisano kao američka podmornica bez posade jeste podvodno plovilo Dive-LD, koje proizvodi američka kompanija Anduril. Riječ je o autonomnom podvodnom vozilu dugom približno 5,8 metara, teškom gotovo tri tone, koje može djelovati na dubinama od oko 6.000 metara. U zavisnosti od konfiguracije, ovaj sistem može ostati na moru oko 10 dana, pri čemu veliki dio svojih misija obavlja uz visok stepen autonomije.
Ključno je to što Dive-LD nije samo mala izviđačka podmornica. Prema izvještaju The War Zonea, dizajnirana je za misije koje uključuju prikupljanje obavještajnih podataka, nadzor i izviđanje, prikupljanje podataka o operativnom okruženju, protivminsko djelovanje, pa čak i precizno postavljanje opreme pod vodom.
Podvodno oko SAD-a u Hormuškom moreuzu
Značaj svega postaje još jasniji kada se uzme u obzir da su SAD posljednjih mjeseci rasporedile bespilotne podvodne sisteme za operacije čišćenja mina u području Hormuškog moreuza. Koristeći sonar, kamere i čitav niz senzora, ove platforme mogu otkrivati mine i bilježiti njihove položaje, čime se američke snage štede potrebe da direktno ulaze u opasne zone.
Posmatrano iz te perspektive, zapljena ove podmornice teško se može svesti samo na gubitak višemilionskog komada opreme za Washington. Sistem poput ovog može prikupljati detaljne obavještajne podatke o morskom dnu, plovnim putevima, podvodnim preprekama i širem pomorskom okruženju.
Američki izvori također su naveli da američke snage usmjeravaju brodove kroz koridore u blizini obale Omana, zbog čega su precizne i ažurne mape morskog dna od ključnog značaja za sigurno kretanje velikih plovila. Misija ove podmornice stoga je mogla ići dalje od lova na mine i uključivati mapiranje morskog dna i izviđanje podvodnog prostora.
Važno priznanje SAD-a: Podmornica je pretrpjela kvar
Washington je, reagujući na objavu Irana da je zarobio vrijedan američki pomorski sistem, pokušao umanjiti značaj ove operacije. Jedan američki zvaničnik rekao je za The War Zone da je dron pretrpio tehnički kvar više od jednog dana prije nego što je Iran objavio njegovo zarobljavanje te da je vršio istraživanje regionalnih voda kao podršku američkim operacijama. Zvaničnik je također tvrdio da je riječ o starijem modelu koji nije sadržavao osjetljive obavještajne podatke niti povjerljive sonarne i radarske sisteme.
Kompanija Anduril je, sa svoje strane, potvrdila gubitak jednog plovila u regionu i naglasila da je sistem od samog početka dizajniran za djelovanje u visokorizičnim okruženjima, pa čak i za slučaj da bude izgubljen.
Ipak, upravo ta američka objašnjenja otvaraju jedno važno pitanje: ako je sistem zaista više od jednog dana bio u vodi i ako SAD nisu znale gdje se nalazi, kako su ga iranske snage uspjele pronaći i izvući gotovo netaknutog?
Neki američki izvori također jasno navode da još nije poznato kakve su napore SAD uložile u pokušaj pronalaska i povratka podmornice drona, ali činjenica da je ona pronađena gotovo netaknuta ukazuje na to da su američke snage u određenom trenutku izgubile trag njenom položaju.
Prava vrijednost nalazi se u podacima, a ne u cijeni
Vrijednost ovog ulova ne treba posmatrati kroz vrijednost samog sistema. Mnogo važniji od njegove cijene od nekoliko miliona dolara jesu podaci koje Iran može izvući iz njegove konstrukcije, senzora, komunikacija, navigacionog sistema i tehničke arhitekture.
Američki izvori naveli su da, čak i ako ovaj sistem nije tehnološka tajna niti predstavlja najnoviju generaciju, on je i dalje moderan i aktivan sistem koji koristi američka mornarica, pa su informacije o njegovim sposobnostima i ograničenjima vrijedne Iranu i drugim suparničkim državama. Izvor je čak otvorio mogućnost da bi iranski međunarodni partneri, poput Rusije i Kine, mogli analizirati zarobljeni podmornički sistem.
To je posebno važno za SAD jer Amerikanci ubrzano razvijaju podmornice dronove, a zarobljeni sistem dio je tog programa. Razvoj ovog sistema također je imao ulogu u stvaranju većih i naprednijih generacija američkih podvodnih dronova.
Hormuški moreuz, laboratorija podvodnog ratovanja
Sa vojnog stanovišta, najnovija uspješna iranska operacija nosi mnogo širu poruku: borba za Hormuz nije samo nadmetanje projektila i brodova. Ispod površine, ona je postala zasebno obavještajno bojište.
SAD koriste podvodna vozila za nadzor, čišćenje mina, mapiranje i obavještajnu podršku, dok Iran nastoji otkriti takve sisteme i, kada je to moguće, zaplijeniti ih kao ratni plijen. Ovladavanje podvodnim okruženjem Hormuškog moreuza stoga za obje strane može biti jednako važno kao i kontrola površine mora.
Iran je i ranije zapljenjivao američku bespilotnu pomorsku opremu, najpoznatije 2022. godine, kada su iranske snage nakratko preuzele dva američka bespilotna plovila u Crvenom moru. Međutim, plovilo koje je Iran sada zarobio predstavlja drugačiji nivo tehnologije kada je riječ o namjeni, operativnoj dubini i sposobnostima djelovanja pod vodom.
Obavještajna pobjeda Irana
Mnogi stručnjaci naveli su da, čak i ako je američka tvrdnja o kvaru podmornice drona tačna, ne treba zanemariti značaj uspjeha iranske operacije. Iran je zarobio moderan bespilotni sistem u izuzetno osjetljivom regionu, a Teheran je nakon što su SAD izgubile kontrolu nad njim objavio njegove fotografije.
U trenutku kada se Washington sve više oslanja na bespilotne tehnologije kako bi ljudske snage držao podalje od opasnosti tokom nadzornih i pomorskih misija, zapljena ove opreme pokazuje da čak i sistemi napravljeni za djelovanje u visokorizičnim okruženjima, nakon gubitka kontrole, mogu postati vrijedan obavještajni plijen druge strane.
Pravi značaj zarobljavanja ovog podvodnog plovila stoga se ne nalazi toliko u „potapanju američke podmornice“, koliko u činjenici da je Iran izvukao moderan podvodni sistem iz ruku SAD-a u operativnom području Hormuškog moreuza i dobio priliku da prouči tehnologiju koju američka mornarica koristi u svojim operacijama.
Your Comment