Od vremena izraelske okupacije Palestine, već oko 66 godina, stanovništvo palestinskog teritorija je svjedokom svakodnevnih zločina.
Pored šest decenija okupacije i tortura, cionistički režim nije prekinuo sa svojim nehumanim potezima u odnosu na lokalno stanovništvo, dok je imao svesrdnu podršku međunarodne zajednice. Iranska nacija je i prije pobjede islamske revolucije podržavala palestinsku naciju. Ova podrška se svakodnevno povećavala, uporedo sa snaženjem revolucionarnog pokreta u zemlji, jačanja borbe protiv marionetskog Pahlevidskog režima u Iranu, pobjede islamske revolucije i formiranja Islamske Republike Iran. Mnogi smatraju da je pobjeda islamske revolucije u Iranu i formiranje Islamske Republike najsnažniji udarac izraelskom režimu, jer je došlo do promjene odnosa u regionu Bliskog istoka, ali i svijetu.
Tok događaja nakon pobjede islamske revolucije potvrđuje ovu teoriju. Imam Ruhullah Homeini, neka je mir na njega, osnivač i utemeljitelj Islamske Republike Iran, pozvao je ne samo izransku naciju na pružanje podrške palestinskm narodu, nego je to tražio od cijelog svijeta, trudeći se da izraelski režim predstavi kancerogenom tvorevinom u regionu, ilegalnim okupatorom koji svakodnevno narušava prava naroda na okupiranom teritoriju i susjednim zemljama. U procesu pružanja snažne podrške palestinskoj naciji, imam Homeini je posljednji petak u ramazanu proglasio Svjetskim danom Kudsa, te je od svih muslimana svijeta, od svih građana naše planete tražio da ovaj petak obilježe u demonstracijama ili drugim manifestacijama u znak podrške palestinskom narodu. Pozitivan odgovor velikog broja naroda islamskih zemalja već tog prvog ramazana nakon pobjede islamske revolucije je omogućio formiranje Svjetskog dana Kudsa. Protekle su tri decenije od vremena formiranja ovog snažnog anticionističkog pokreta u svijetu i nastanka različitih međunarodnih ceremonija koje su se spontano formirale uporedo sa obilježavanjem Dana Kudsa i održavanjem mirnih demonstracija i mimohoda u većini svjetskih metropola. Ovaj pokret se jednostavno pretvorio u pokazatelja snažnog protivljenja izraelskom postojanju, njegovim zločinima i torturama nad palestinskom nacijom i regionalnim zemljama.
Prirodno je da je će svaki glas koji se podigne u znak podrške palestinskoj naciji ili protiv izraelskog režima probuditi bijes i gnjev zvaničnika u Tel Avivu i svjetskim centrima moći koji podržavaju izraelski režim i samim tim njegove zločine nad palestinskom nacijom. Ako bi sada prihvatili činjenicu da je izvorište tih antiizraelskih pokliča u svijetu u islamskom Iranu, zemlji koja se uvijek protivila bilo kakvom vidu agresije ili okupacije, izraelski režim i njegovi prijatelji će osjetiti još veće protivljenje, ali i strah. I upravo zbog toga, svake godine prije održavanja Svjetskog dana Kudsa, znači prije svakog posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu, izraelski režim počinje sa snaženjem bezbjedonosnih mjera na okupiranom palestinskom teritoriju, te istovremeno zatvara prilaze gradu Kudsu i ograničava dolazak palestinskog stanovništva u ovaj grad i obavljanje džuma namaza u Mesdžidul Aksi. Izraelski režim i njegovi pomagači vrlo dobro znaju da je obilježavanje Svjetskog dana Kudsa pokazatelj netrepeljivosti svjetskih slobodara prema izraelskoj tvorevini i ujedno znak snaženja podrške svjetskih naroda palestinskoj naciji, a posebno snaženje podrške islamskih zemalja čiji narodi ne mogu da podnose turturu nad svojom palestinskom braćom u vjeri. Zvaničnici u Tel Avivu znaju da obilježavanje ovoga dana znači i snaženje podrške idealima palestinske nacije, a to je potpuno oslobođenje njihove zemlje, povratak palestinskih izbjeglica na njihova ognjišta i proglašenje Kudsa prijestonicom palestinske države.
Naravno, protivno onome što se smatra, pojedine islamske i arapske vlade ipak nisu toliko zadovoljne obilježavanjem Svjetskog dana Kudsa, dok se u pojedinim gradovima ograničavaju ili čak zabranjuju održavanja sličnih manifestacija. Čak se može primijetiti da su pojedine vlade nezadovoljen time što je Islamska Republika Iran pokrenula ovu inicijativu i jedan dan u godini proglasila danom snažne podrške palestinskoj naciji. Pojedine arapske nacije smatraju palestinsko pitanje striktno problemom arapskog svijeta te stoga ne žele obraćati pažnju na inicijativu Teherana. Pa ipak, ako ove zemlje ipak žele podržati palestinsku naciju, pružiti joj adekvatnu podršku, potrebno je da svim snagama omogući i podrži sve pokrete na ispunjenju palestinskih ideala i formiranja njihove zemlje. Protivljenje pojedinih vlada, a posebno nekih arapskih, održavanju i obilježavanju Svjetskog dana Kudsa, može biti i iz drugih razloga, a jedan od njih je pokušaj normalizacije odnosa sa izraelskom stranom i pokušaj uspostavljanja nekog tolerantnog odnosa sa izraelskim okupatorom. Te arapske nacije, odnosno njihove vlade, smatraju da će davanjem određenih povlastica izraelskoj strani omogućiti njihovo dobrovoljno povlačenje sa okupiranog palestinskog teritorija, ili okupiranog teritorija susjednih zemalja. Ali ovih šest decenija je jasno pokazalo da oni nisu u pravu, jer jedinom narodnim otporom I borbom mogu postići svoja prava.
25 juli 2014 - 05:57
News ID: 626548
Pored šest decenija okupacije i tortura, cionistički režim nije prekinuo sa svojim nehumanim potezima u odnosu na lokalno stanovništvo, dok je imao svesrdnu podršku međunarodne zajednice.