(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Kada sam pročitao da još jedna nevladina organizacija tvrdi da je 'nezavisna', potražio sam svoj rječnik.
'Nezavisnost', kaže se u rječniku, znači biti 'oslobođen od uticaja, vođenja, ili kontrole od strane drugih; ne biti pod čizmom stranih sila nego biti sam svoj gazda; što zasigurno nije istina kada su u pitanju Grupe za međunarodnu krizu.
Grupa je jedna velika NVO sa 154 člana širom svijeta koja tvrdi da je 'nezavisna' nakon čega počinje da objavljuje 60 dvoznačnih i obmanjivih stranica izvještavajući o sankcijama u Iranu (Spider Web: Uvođenje sankcija i oslobađanje od sakcija u Iranu) te o tome kako je situacija jako komplikovana i gotovo nerješiva.
Sada vjerovatno mislite da je 60 gusto napisanih stranica sasvim dovoljno da bi se, barem donekle, doticalo dva pitanja:
- Da li Iran proizvodi atomsku bombu?
- Zašto se niko ne zapita oko tri stotine ili više komada izraelskog atomskog oružja uključujući hidrogenovu bombu?
Ali, koristeći se lukavošću i govoreći da Iran priprema atomsko naoružanje, bez obzira što je on to priznao jer ima zakonsko pravo da posjeduje civilni nuklearni energetski program, Grupa to ignoriše tvrdeći kako nije čula da 16 američkih obavještajnih agencija govori da Iran nema atomsku bombu. (Da li je normalno da jedna zemlja ima 16 obavještajnih agencija? Vjerovatno nije, ali 16 je 16 bez obzira kako mi na to gledali.)
Grupa također nije čula da je Međunarodna agencija za atomsku energiju (koja je, umjesto da bude neovisna, puna špijuna) tijelo koje ispituje Iran i koja, isto tako, tvrdi da Iran ne proizvodi atomsku bombu. Ali upravo je to način da Grupa, putem ovih izvještavanja, vrši kontrolu nad Iranom (koja potpuno djeluje između zakona i ugovora o neširenju nuklearnog oružja). Međutm, najveća ljaga koja bi se mogla pripisati Izraelu, koji, osim što zasigurno nije potpisao navedeni ugovor, jeste to da je opasan poput bijesnog psa. Iako se izvještaji ne bave temama koje govore da Izrael posjeduje na stotine komada atomskog naoružanja i hidrogensku bombu (a tu su i neugodne činjenice da su balističke rakete na izraelske atomske podmornice Dolphin usmjerene ka evropskim metropolama, pa čak i velikim gradova u SAD-u – za upitati se je kada će građani Amerike shvatiti da američki interesi nisu u srcu Izraela ...)
Štaviše, u izvještaju se ne navodi da je američki predsjednik Obama u maju 2010. pismeno demantovao da Iran želi da izvozi svoj uranijum kako bi se obogatio za 20 posto te da ga kasnije vrati u svoju zemlju. Kojem li je Iran demantu pristupio, uz podršku Brazila i Turske, samo da bi otkrio da je Amerika odbila svoj vlastiti demant! Ovo se, naravno, desilo iz razloga što je prava svrha pritiska i sankcija u Iranu pokušaj da se zemlja uništi a koja ima hrabrosti da kaže da se odupire cionističkom Izraelu i njegovom proširenju.
Izvještaj cijelo vrijeme govori o tome šta bi moglo a šta ne uticati na promjenu iranskih odnosa. A u prvom redu, nikada ne ukazuje na greške Zapada. Na primjer, ako se ne prizna da je intervencija Zapada u Iranu 1953. bila razlog rušenja demokratije, u izvještaju se samo navodi o efikasnosti tadašnjih britanskih sankcija umjesto da se spomene činjenica da je intervencija predstavljala kontradikciju svega za što se Zapad zalagao.
Dakle, zaključak je slijedeći, ako sankcije budu efikasne, u izvještaju će se navesti njihova opravdanost. Dok se, u neku ruku, u izvještaju navodi da sankcije nisu bile efikasne u onoj mjeri u kojoj je Zapad to htio. Prema izvještaju, očigledno se čini nemoguće navesti da je legalna pozicija Irana osjetljivo pitanje, što podrazumijeva ukloniti sankcije i ponašati se kao odrasli ljudi. To je kao da postoji tračak svjetlosti negdje na kraju uma Grupe za krizu, ali njihov prevladavajući cionizam gasi ovaj tračak i ne dozvoljava da istina izađe na vidjelo.
(Presstv.ir)
'Nezavisnost', kaže se u rječniku, znači biti 'oslobođen od uticaja, vođenja, ili kontrole od strane drugih; ne biti pod čizmom stranih sila nego biti sam svoj gazda; što zasigurno nije istina kada su u pitanju Grupe za međunarodnu krizu.
Grupa je jedna velika NVO sa 154 člana širom svijeta koja tvrdi da je 'nezavisna' nakon čega počinje da objavljuje 60 dvoznačnih i obmanjivih stranica izvještavajući o sankcijama u Iranu (Spider Web: Uvođenje sankcija i oslobađanje od sakcija u Iranu) te o tome kako je situacija jako komplikovana i gotovo nerješiva.
Sada vjerovatno mislite da je 60 gusto napisanih stranica sasvim dovoljno da bi se, barem donekle, doticalo dva pitanja:
- Da li Iran proizvodi atomsku bombu?
- Zašto se niko ne zapita oko tri stotine ili više komada izraelskog atomskog oružja uključujući hidrogenovu bombu?
Ali, koristeći se lukavošću i govoreći da Iran priprema atomsko naoružanje, bez obzira što je on to priznao jer ima zakonsko pravo da posjeduje civilni nuklearni energetski program, Grupa to ignoriše tvrdeći kako nije čula da 16 američkih obavještajnih agencija govori da Iran nema atomsku bombu. (Da li je normalno da jedna zemlja ima 16 obavještajnih agencija? Vjerovatno nije, ali 16 je 16 bez obzira kako mi na to gledali.)
Grupa također nije čula da je Međunarodna agencija za atomsku energiju (koja je, umjesto da bude neovisna, puna špijuna) tijelo koje ispituje Iran i koja, isto tako, tvrdi da Iran ne proizvodi atomsku bombu. Ali upravo je to način da Grupa, putem ovih izvještavanja, vrši kontrolu nad Iranom (koja potpuno djeluje između zakona i ugovora o neširenju nuklearnog oružja). Međutm, najveća ljaga koja bi se mogla pripisati Izraelu, koji, osim što zasigurno nije potpisao navedeni ugovor, jeste to da je opasan poput bijesnog psa. Iako se izvještaji ne bave temama koje govore da Izrael posjeduje na stotine komada atomskog naoružanja i hidrogensku bombu (a tu su i neugodne činjenice da su balističke rakete na izraelske atomske podmornice Dolphin usmjerene ka evropskim metropolama, pa čak i velikim gradova u SAD-u – za upitati se je kada će građani Amerike shvatiti da američki interesi nisu u srcu Izraela ...)
Štaviše, u izvještaju se ne navodi da je američki predsjednik Obama u maju 2010. pismeno demantovao da Iran želi da izvozi svoj uranijum kako bi se obogatio za 20 posto te da ga kasnije vrati u svoju zemlju. Kojem li je Iran demantu pristupio, uz podršku Brazila i Turske, samo da bi otkrio da je Amerika odbila svoj vlastiti demant! Ovo se, naravno, desilo iz razloga što je prava svrha pritiska i sankcija u Iranu pokušaj da se zemlja uništi a koja ima hrabrosti da kaže da se odupire cionističkom Izraelu i njegovom proširenju.
Izvještaj cijelo vrijeme govori o tome šta bi moglo a šta ne uticati na promjenu iranskih odnosa. A u prvom redu, nikada ne ukazuje na greške Zapada. Na primjer, ako se ne prizna da je intervencija Zapada u Iranu 1953. bila razlog rušenja demokratije, u izvještaju se samo navodi o efikasnosti tadašnjih britanskih sankcija umjesto da se spomene činjenica da je intervencija predstavljala kontradikciju svega za što se Zapad zalagao.
Dakle, zaključak je slijedeći, ako sankcije budu efikasne, u izvještaju će se navesti njihova opravdanost. Dok se, u neku ruku, u izvještaju navodi da sankcije nisu bile efikasne u onoj mjeri u kojoj je Zapad to htio. Prema izvještaju, očigledno se čini nemoguće navesti da je legalna pozicija Irana osjetljivo pitanje, što podrazumijeva ukloniti sankcije i ponašati se kao odrasli ljudi. To je kao da postoji tračak svjetlosti negdje na kraju uma Grupe za krizu, ali njihov prevladavajući cionizam gasi ovaj tračak i ne dozvoljava da istina izađe na vidjelo.
(Presstv.ir)
