Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), američka baza "The Hill" izvijestila je da Iran i dalje održava svoju kontrolu i utjecaj nad Hormuškim moreuzom i da je ovaj prolaz pretvorio u jedno od svojih najmoćnijih strateških oruđa u sukobu sa Sjedinjenim Državama i Izraelom; pitanje koje je mnogo teže razbiti nego što je Washington zamišljao.
Mediji su citirali brojne analitičare koji su rekli da strategija američkog predsjednika Donalda Trumpa o nastavku pomorske blokade i ograničavanju kretanja brodova iz iranskih luka nije imala očekivani učinak i da bi čak mogla više koristiti Teheranu nego što ga oslabi.
"Alem Saleh", profesor iranskih studija na Australijskom nacionalnom univerzitetu, kaže da američka blokada nije nužno praktična i učinkovita te da nikada neće prisiliti Iran na povlačenje ili predaju.
U intervjuu za "The Hill", objasnio je da ako Iran spriječi prolazak nafte drugih zemalja kroz Hormuški moreuz, a SAD također zaustave izvoz iranske nafte istom rutom, rezultat će biti da će Hormuški moreuz biti potpuno zatvoren uz istovremenu saradnju Irana i SAD-a.
Iranska strategija
Prema ovom stručnjaku, upravo je to ono što Teheran želi, a to je održavanje visokih cijena nafte, vršenje pritiska na globalnu ekonomiju i pretvaranje nastavka rata u veliki trošak za SAD. Čak vjeruje da će Trumpove akcije brže postići iransku strategiju.
Iran je efektivno zatvorio Hormuški moreuz ubrzo nakon što su započeli zajednički američko-izraelski napadi. Iako je američka vojska godinama predviđala ovaj scenario u svojim vježbama, brzina i efikasnost iranskog poteza iznenadili su Washington.
Jim Crane, stručnjak za energetiku na Baker institutu Univerziteta Rice, kaže da je Iran sada dokazao da može držati globalnu ekonomiju kao taoca ako bude napadnut, što Teheranu daje vrlo snažno sredstvo odvraćanja od budućih napada.
Posljedice ove situacije su također očite širom svijeta; SAD se suočavaju s rastućim cijenama goriva, neke zemlje su proglasile nacionalno vanredno stanje, a poljoprivrednici širom svijeta suočavaju se sa sve većom nestašicom hemijskih gnojiva.
U međuvremenu, iranski izvoz nafte nije u potpunosti zaustavljen. Saleh kaže da je prekid izvoza nafte u Kinu - koja kupuje oko 90 posto iranske sirove nafte - mnogo složeniji nego što bi se moglo pomisliti.
Faktor geografije
Uprkos vojnoj šteti koju su nanijeli američki i izraelski napadi na Iran, geografija i dalje radi u korist Teherana.
Saleh naglašava da čak ni najmoćnija vojska na svijetu ne može u potpunosti kontrolirati više od tri hiljade kilometara mora ili dominirati složenim brodskim putevima i prostranim obalama tjesnaca.
Mark Novitt, bivši profesor na Američkoj pomorskoj akademiji, također kaže da će Iran, sve dok može lansirati dronove s bilo kojeg mjesta u zemlji, i dalje moći prijetiti brodovima i vršiti utjecaj na Hormuški tjesnac.
Sahar Razavi, direktorica Centra za studije Irana i Bliskog istoka na Univerzitetu Sacramento, slaže se, rekavši da sve dok iranski režim ostane na vlasti, SAD ne mogu efikasno eliminirati iranski utjecaj na Hormuški tjesnac.
Mine i koalicije
Još jedna velika briga su iranske pomorske mine. Izvještaj citira američkog zvaničnika odbrane koji je rekao da bi čišćenje mina moglo potrajati šest mjeseci i da je malo vjerovatno da će početi prije završetka vojne operacije.
Iran također koristi krizu za preuređenje međunarodnih saveza. Teheran je iznio ideju o naplati cestarine za brodove koji prolaze kroz moreuz i možda čak zatraži od nekih zemalja da plaćaju u kineskim juanima ili kriptovalutama, potez koji bi mogao smanjiti ovisnost o dolaru i oslabiti učinkovitost američkih sankcija.
John Calabrese, istraživač na Institutu za Bliski istok, smatra da ako Iran dozvoli prijateljskim brodovima lak prolaz, a ograniči prolaz drugima, ovaj proces bi mogao postepeno razbiti antiiransku koaliciju.
Izvještaj također navodi nezadovoljstvo nekih zemalja, poput Velike Britanije i Francuske, Trumpovom odlukom da započne rat bez prethodne koordinacije. Razavi kaže da Iran pokušava iskoristiti ovaj jaz, jaz koji su same SAD stvorile.
Adut u pregovorima
Međutim, analitičari upozoravaju i na preuveličavanje trenutne iranske moći. Prema Calabreseu, Iran još nije postigao trajnu i apsolutnu dominaciju nad Hormuškim moreuzom, ali je uspio dokazati da je sposoban ograničiti kretanje brodova. Dakle, Teheran je dobio važan adut u pregovorima, ali još nije došao do faze samostalnog redizajniranja regionalnog poretka.
Stručnjaci smatraju da je dugoročno gledano jedino pravo rješenje stvaranje alternativnih ruta za izvoz nafte, putem naftovoda i željezničkih mreža izvan Hormuškog tjesnaca; ali implementacija takvih projekata će trajati godinama. Do tada, Hormuški tjesnac ostaje najefikasnije strateško oružje Irana.
Na kraju, Alam Saleh naglašava da sama vojna eskalacija neće riješiti krizu i da je jedini način da se ova kriza okonča postizanje sporazuma i političkog rješenja
Your Comment