Medijsko pokrivanje rata u Gazi

Nakon početka okupacije Gaze, u junu 2007. godine na tom prostoru je porastao broj nezaposlenih, trgovina je zastala a cijene mnogih proizvoda su porasle za tri do četiri puta.

 Prolaz Rafah, koji se smatra jedinim izlazom u proteklih sedam godina je konstantno zatvaran od strane Egipta. Pored toga dogodila su se i tri velika rata u istom vremenskom razdoblju, koja su donijela brojne štete i pogoršale ionako groznu životnu situaciju naroda.

Iako je u posljednjem napadu cionista prioritetni cilj bio srušiti tunele na jugu pojasa Gaze, izvještaji govore kako su oni napravili mnogo više od toga. Cionisti su pod tim izgovorom napali bolnice, džamije, škole i domove te stvorili velike ljudske katastrofe. Ali pitanje je jesu li oni koji su odgovorni da izvijeste u vezi sa ovim katastrofama ispunili svoje zadatke i prenijeli narodu informaciju?

Neki informativni kanali, uprkos sloganima slobode i slobodnog informisanja, u potpunosti su cenzurirali vijesti o regionalnim krizama i zauzeli jednu stranu. Zato se ne može mnogo očekivati od ovih medija jer oni su u potpunosti na strani cionističkog režima i zapadnih zemalja.                                

Oni u potpunosti podržavaju cionističke zločine i žmire pred pokoljima koji se vrše nad ženama i djecom. Ali pored toga postoje i neke regionalne televizije koje su imale ključnu ulogu u informisanju. Među njima je televizijski kanala Al-Alem, koji je prenijeo detalje sukoba i prikazao sve zločine iz pojasa Gaze, što je odigralo značajnu ulogu u sukobima.  Pored toga, kanal Al-Alem je precizno izanalizirao detalje, organizovao okrugle stolove i uspostavio kontakte sa ličnostima iz svijeta, sa kojima je pokušao razotkriti dešavanja iza kulisa. Kanal Al-Manar, koji pripada libanskom Hizbullahu, a takođe je osjetio napad cionista na svoju zemlju, na realističan način prikazao je potlačenost naroda u Gazi.

Ali pogled na rad arapskih medija razjašnjava gorku istinu i skida zastor iza kojeg se nalazi pravo lice. Neki lokalni i regionalni mediji su totalno relativizirali katastrofu u Gazi i bez ikakvog glasa zanemarili ovaj važnog događaj ili su ga se ukratko dotakli.

Neki mediji su se dotakli samo raketnih napada palestinskog otpora i većinom pokušali prikazati kako se cijela okupirana Palestina nalazi pod prijetnjom ovih raketa, u situaciji dok su Palestinci samo pokušavali odgovoriti na divljačke napade cionističkog režima.

Na drugoj strani, neki lokalni mediji su broj žrtava i ranjenih u zračnim napadima cionističkog režima, koji su vršeni uglavnom nad civilima, stavili u žižu interesa, kako bi ih doslovno prikazali međunarodnoj zajednici. Ipak zapadni mediji, kao što je France Press, iskoristili su metodu kapljica i broj žrtava prikazali na rascjepkan način. Pored toga, u zapadnim medijima se teško mogu pronaći tačni podaci cionističkih napada, dok se u lokalnim i regionalnim može vidjeti statistika istog momenta. Zato je cionistički režim nastojao srušiti zgradu kanala Al-Aksa, koji prikazuje njihove zločine i sposobnost otpora da se suprotstavi u Gazi.

Tu se može negativno istaknuti i rad saudijskog kanala Al-Arabije koji je i prije bio daleko od istine u vezi onoga što se zaista događa u Gazi i Palestini. Ovaj kanal, od kojeg se očekuje da radi kao arapski informativni kanal i podrži potlačene Palestince, imao je u potpunosti nerazuman pristup. Analiziranje djelovanje kanala Al-Jazira i Al-Arabija u pristupu ovim sukobima, čiji su vlasnici Katar i Saudijska Arabija, trenuto veliki rivali, dosta jasno ukazuje na razlike. Al-Arabija neke vijesti prenesi poput Al-Jazire, dok pored drugih lagano prođe. Jedna od vijesti koju su oba kanala drugačije prenijela je napad cionističkog režima na područje Šodžaije u Gazi.

Kada se analaziraju vijesti koje su ova dva kanala prenijela, mogu se zaključiti dvije stvari - Prvo da u pristupu Al-Jazire pažnju privlači razotkrivanje nehumanih i zločinačkih uglova ovog događaja i direktno se odgovornost prebacuje na cionistički režim. Ali u radu Al-Arabije se skreće pažnja od glavnog krivca i pokušava se prikazati da je cilj napada pokušaj podjele Gaze na dva dijela.

Al-Arabija ne daje precizne informacije o žrtvama koje su stvorili cionisti i pokušava prikazati uspjeh cionističkog režima da se odupre napadima otpora.

Zejneb Aziz, reporter kanala Al-Manar, kaže: ‘‘Evropski i američki mediji od početka napada Izraela na pojas Gaze ne pokazuju interesovanje za ovim događajima. Ta šutnja mora biti kritikovana jer se vrše napadi na nedužan narod!                     

Ali žalosno je kada kažemo da u situaciji kada cionisti vrše divljačke pohode na Gazu i kada je potrebna neograničena pomoć arapskih zemalja ugroženom narodu ovog teritorija, kuvajtska državna televizija pušta samo kratku muzičku emisiju, kako bi pokazala suosjećanje sa žrtvama Gaze. Eto, ministar informisanja Kuvajta je izdao naredbu da se prekine vesela muzička numera po imenu ‘Bajramske noći’ kako bi se ona pustila u drugoj prilici!’’

Šutnja i nezainteresovanost arapskih medija su toliko negativni da su digli na noge neke arapske i strane humaniste. Naprimjer, časopis Asia Times iz Hong Konga je u jednom članku kao razlog šutnje arapskih zemalja naspram zločina koji se vrše u Gazi, naveo strah i borbu za opstanak vlastitog režima. U članku kojeg je za ovaj časopis napisao doktor Ehsan Ehrari, stoji kako je šutnja arapskih režima povodom pokolja muslimana u Gazi iz prostog razloga što ne žele kritikovanjem Izraela stvoriti sebi političke probleme. U ovom tekstu se kritikuje i šutnja nekih od ovih zemalja i dodaje: ‘‘U pravilu je, u vezi svake okupacije, okupator dio Zapada ili na zapadu suosjećaju sa okupatorima.’’