Ebu Šakir bijaše jedan od onih koji su se u znanosti suprotstavljali Džaferu Sadiku, Allah njime bio zadovoljan. Jednom prilikom, nakon što je Džafer Sadik obavio namaz, ovaj čovjek mu priđe, sjede pored njega i reče: “Dopuštaš li da kažem ono što hoću?”“Reci sve što hoćeš”, odgovori mu Džafer Sadik.Tad Ebu Šakir upita: “Zašto svoje učenike i ostale koji ti vjeruju varaš izmišljotinama?”“Kakvim ih to izmišljotinama varam?”, upita sada Džafer Sadik, a Ebu Šakir reče: “Ono što ti govoriš o Bogu nije ništa drugo nego legenda. Pripovijedanjem izmišljotina hoćeš ljude navesti da uzvjeruju u nešto što ne postoji. Dovoljan dokaz da Bog ne postoji jeste to što ga ne možemo pojmiti niti jednim od pet svojih osjetila. Možda ćeš ti kazati da ako čovjek Boga već ne može pojmiti preko pet svojih vanjskih osjetila, to može učiniti unutarnjim osjetilima. Međutim, i poimanje unutarnjim osjetilima ovisno je o korištenju pet vanjskih osjetila. Izgradi, ako možeš, u svojoj svijesti nešto u što nije umiješano jedno ili više vanjskih osjetila. Kada gradiš u sebi oblik svog odsutnog prijatelja, u svojoj svijesti ne bi mogao stvoriti njegovu sliku da nema tvog osjetila vida kojim si ga nekad prije gledao, a kada ne bi bilo tvog osjetila sluha kojim si ga slušao, ne bi mogao da ga čuješ niti u svojoj mašti. Kada njegovu ruku uzmeš u svoju, koristiš se osjetilom opipa. U suprotnom, ne možeš u svojoj unutarnjosti dotaći njegovu ruku.Dakle, sva tvoja unutarnja osjetila ovisna su o pet vanjskih osjetila, te se ti bez vanjskih osjetila nikada ne možeš koristiti unutarnjim osjetilima. Stoga, ako kažeš da Boga poimaš svojim unutarnjim osjetilima, ja to neću prihvatiti. Moguće je i da kažeš kako Boga poimaš posredstvom svoga uma, a ne unutarnjim osjetilima. Dakle, da razumom shvaćaš njegovo postojanje. Ja kažem da čak ni razum nije sposoban da razumije išta bez vanjskih osjetila. Sve što on hoće shvatiti, shvata se uz pomoć pet vanjskih osjetila. Ako ti možeš svojim razumom iznaći dokaz za nešto ili izvesti kakav zaključak tako da ne uzmeš u pomoć jedno ili više vanjskih osjetila, onda prihvatam da svojim razumom možeš pojmiti Božije postojanje.Bog na čije obožavanje ti pozivaš ljude nije ništa drugo doli ono što proizilazi iz tvoje moći uobrazilje. Ti si u svojoj uobrazilji zamislio biće, dao si mu oblik po sebi, te pošto sam zboriš, hraniš se i spavaš, zamislio si da i ono zbori, hrani se i spava. Da bi sačuvao svoj utjecaj na ljude, nikome ga ne pokazuješ odnosno kažeš da se ono ne može vidjeti niti će biti viđeno, da nije od majke rođeno i da od njega niko neće biti rođen.Tvoj bog koga se ne može vidjeti jeste poput skrivenog idola Indijaca. U Indiji postoji jedan idol ispred koga je navučen zastor, tako da ga niko ne vidi, a svećenici govore ljudima da se taj idol nikada ne pokazuje ljudima jer zna da će onaj ko ga ugleda odmah umrijeti. Skriveni idol se, prema riječima svećenika, iz svog milosrđa nikome ne pokazuje. I tvoj bog se, tako, nikada ne pokazuje ljudima samo zato da ne bi ko umro vidjevši ga. Kažeš da je bog stvorio ovaj svijet. A to je bog koga se ne može vidjeti i čiji glas se ne može čuti, nego ga je čuo samo jedan čovjek, a i taj je njegov poslanik.Ali, ja kažem da niko nije stvorio svijet i da je on nastao sam po sebi. Sadi li neko pustinjsku travu?! Zar ne da ona sama od sebe zeleni u pustinji? Stvara li neko mrava i komarca?! Zar ne da oni nastaju sami od sebe?O ti koji izazivaš u znanosti i kažeš da si nasljednik Poslanika muslimana, ja ti kažem da među svim legendama koje ljudi prenose niti jedna nije neosnovanija, slabija niti veća izmišljotina od te da postoji neki neviđeni bog. Ostale legende, pa ako su i slabe, barem nalikuju ljudskom životu, a likovi u njima, makar su izmišljeni, postupaju poput ljudi: daju se vidjeti, govore, jedu, vole i spavaju.Kada čovjek čuje neku izmišljenu pripovijest, premda zna da je neosnovana, ipak uživa slušajući je, jer u muškarcima i ženama iz te pripovijesti vidi sebe i sebi slične, te on shvaća da iako ti muškarci i žene nisu postojali, njihovo postojanje u smislu primjera je prihvatljivo. Onaj ko sluša takvu pripovijest ne vjeruje u nju, ali mu razum govori da je postojanje muškaraca i žena poput onih koji se spominju u priči moguće.Ali, ljudski razum, za koga sam kazao da ovisi od pet vanjskih osjetila, ne prihvata boga o kome ti govoriš, jer razum ne prihvata postojanje onog ko se niti vidi, niti se može čuti, niti mu se miris može osjetiti, niti se može dotaći, niti ga se može okusiti.Vjerovjesnik muslimana prije tebe, a nakon njega ti, iz svoje ste mašte izveli nezamislivog boga da bi ste ljude prevarili, pa kažete da je on videći, ali nije vidljiv; on sam sve vidi, a drugi ne mogu njega vidjeti. I naposlijetku, kako bog koji nema tijela, pa, dakle, ni očiju, može druge vidjeti; nema jezika, pa kako onda može govoriti? Kako može stvarati nešto onaj ko ne posjeduje tjelesnog bivstvovanja?Vidim oko sebe one koji nasjedaju na tvoju prevaru i vjeruju da postoji Bog koga se ne vidi. Ali ja ne nasjedam na takvu prevaru i ne prihvatam tvoju izmišljotinu o Bogu koji nije vidljiv. Ja makar štujem božanstvo koje mogu vidjeti svojim očima, ušima mogu čuti njegov glas, a ako već nema glasa, barem ga dodirujem svojim rukama. Ja, dakle, štujem božanstvo koje jeste načinjeno od drveta ili kamena, jer mogu ga makar vidjeti i svojim rukama dotaći svog boga.Ti kažeš da pošto sam to božanstvo svojeručno istesao od drveta, ja sam njegov tvorac, pa ono nije dostojno da ga obožavam. A zar ovaj neviđeni bog kome ti pozivaš ljude nije stvoren tobom i tvojom maštom? Obojica, i ja i ti, stvoritelji smo svoga božanstva i mi sami ga izvodimo u postojanje, s tom razlikom što se moje božanstvo vidi i može ga se dotaći, dok tvoj bog niti je vidljiv niti opipljiv.Budući da ja ne slijedim legende, nakon što sam stvorio svog boga i počeo ga štovati, ne kažem da je on načinio ovaj svijet i mene. Ali ti, nakon što si također stvorio prividnog Boga, dovodiš u vezu s njim legendu o stvaranju ovoga svijeta i ljudske vrste i kažeš kako, da nije bilo njega, ne bi nastao ovaj svijet niti ljudska vrsta, te da je od njega stvoreno sve što postoji.Kako ja ne vjerujem u legende, ne kažem da je bog koga sam svojeručno napravio stvorio svijet i ljudsku vrstu. Međutim, pošto ti vjeruješ u legende, nakon što si načinio svog boga kažeš da je on stvorio svijet i ljudski rod.Zašto bi, uostalom, bilo nužno kazati da je bog stvorio svijet i ljude? Zbog čega tom izmišljotinom zabluđuješ narod i zašto ne dopuštaš da ljudi obožavaju stvarnost a ne legendu? Uopće nije nužno da je bog stvorio svijet i ljude. Svijet i ljudska vrsta nastali su sami po sebi i mi smo ti koji stvaramo svog boga. Bog nije naš, nego smo mi njegovi stvoritelji. Ja, tako, svoje božanstvo tešem vlastitim rukama, dok ti svog boga stvaraš tako što ga izvodiš iz svoje mašte.”Sve vrijeme dok je Ebu Šakir bio obuzet govorenjem, Džafer Sadik niti jednom ne progovori. U dva-tri navrata njegovi prisutni učenici htjedoše nešto reći, ali Džafer Sadik im dade znak da budu mirni. Pošto Ebu Šakir završi svoj govor, Džafer Sadik pošutje još nekoliko trenutaka, a onda upita: “Da li si završio svoje kazivanje ili želiš još nešto kazati?” Ebu Šakir reče: “Posljednje što ću reći jeste da si ti spoznaju neviđenog Boga od strane ljudi uzeo kao sredstvo da ostvariš utjecaj, stekneš imetak i ugodno provedeš svoj život. Ovo su moje posljednje riječi i nemam više šta kazati.”Tada mu se Džafer Sadik obrati: “Pošto je tvoje kazivanje okončano, odgovorit ću ti, a odgovor ću početi od posljednjeg dijela tvoga govorenja.Rekao si, dakle, da ja pozivam ljude bogoštovlju da bi, varajući ih, stekao ugled i imetak te ugodno proveo život. Kada bi moje životno stanje bilo poput halifinog, možda bi tvoja optužba bila na mjestu. Ali, ti si danas ovdje vidio moju svakodnevnu hranu, a to bijaše nekoliko zalogaja suhoga hljeba. Pozivam te da večeras dođeš mojoj kući i vidiš i moju večeru i namještaj moje kuće.O Ebu Šakire, da sam htio sakupiti imetak da bih, kako ti kažeš, život ugodno proveo, nije bilo nužno da govorom o bogoštovlju priskrbljujem imetak i ugodan život. Ja sam mogao postati imućan I baveći se, recimo, alkemijom, a kada već ne odabrah taj put za pribavljanje imetka, mogao sam steći imetak putem trgovine. Naročito s obzirom da znam više vijesti o stanju drugih zemalja nego li ovdašnji trgovci i znam u kojoj se zemlji proizvodi kakva roba i koja od njih se može ponijeti u druge zemlje da bi se ostvarila dobit. Upitaj trgovce ovog grada koje se robe proizvode u Isfahanu, Transoksaniji i Kiliki, a čijom kupovinom i donošenjem u Arabiju se može ostvariti dobit? Ne mislim da ti oni mogu pružiti odgovor, jer ovdašnji trgovci poznaju samo Šam, Egipat i Mezopotamiju, a ne znaju za robe iz drugih zemalja čijim donošenjem u Arabiju bi se ostvarila dobit. Međutim, ja znam kakve robe postoje u stranim zemljama i šta se može ovamo donijeti, prodati i tako priskrbiti dobit. Također, znam put kojim se roba treba dovesti, e da trošak njenog prenosa bude manji.O Ebu Šakire, rekao si da ja, govoreći o bogoštovlju, imam namjeru varati ljude da bih stekao imetak. U odgovor ću ti reći da ja od kada pozivam ljude u bogoštovlje od njih nisam uzeo ništa osim sitnih poklona u voću. Kad u jesen prispiju hurme, jedan od mojih prijatelja uzbere u svom hurmiku nešto novoprispjelih hurmi , stavi ih u kutiju i pošalje mi ih po svome slugi, a ja prihvatam taj poklon samo zato da ne bih povrijedio svog prijatelja. Imam drugog prijatelja koji posjeduje vrt narova u Taifu, pa kada u jesen prispiju narovi, izvjesnu količinu on stavi u kutiju i pošalje mi karavanom koji prolazi kroz Medinu, a ja i narove prihvatam samo zato da odbijanjem ne povrijedim svog prijatelja. O Ebu Šakire, složit ćeš se da niko ne poziva cijeli život ljude bogoštovlju da bi u zamjenu dobio nekoliko narova i pregršt novoprispjelih hurmi.O Ebu Šakire, čuo sam da ti je otac bio prodavač bisera, pa si možda i ti u djetinjstvu uz oca naučio ponešto o biserima. Ako ti poznaješ bisere, kažem ti da ja poznajem sve dragulje, i nema nijedne vrste dragulja koju ne poznajem i kojoj ne bih mogao odrediti cijenu. Da sam ikada htio prikupiti imetak, nije mi bilo nužno da zarad toga pozivam ljude bogoštovlju. Baveći se draguljarstvom mogao sam se zbilja obogatiti.Ako ti je otac već bio trgovac biserima, znaš li, onda, koliko vrsta rubina postoji?” Ebu Šakir odgovori odrečno, a onda Džafer Sadik upita: “A znaš li koliko vrsta smaragda postoji?” Ebu Šakir ponovo reče da ne zna, pa Džafer Sadik upita: “A znaš li koliko je vrsta dijamanata i kakve boje imaju?” Ebu Šakir reče da ne zna ništa o vrstama dijamanata. Džafer Sadik reče: “Ja poznajem sve vrste dijamanata i znam odrediti cijenu svake vrste, a ne bavim se prodajom dragulja. Moje poznavanje dragulja jeste zbog znanosti, a draguljari ih prodaju neznajući kako dragulji nastaju. Znaš li ti zašto je dijamant blistav?” Ebu Šakir reče: “Niti sam ja niti je moj otac prodavao dijamante, tako da ne bih znao otkud dijamantu blistavost.” Džafer Sadik tad reče: “Dijamant je blistav otud što ga bruse. A znaš li kako dijamant nastaje?” Ebu Šakir ponovo odgovori odrečno, pa Džafer Sadik nastavi: “Dijamant nastaje u koritima rijeka i, nakon što ga pronađu, daje se majstorima da bi ga izbrusili, te nakon što se izbrusi on dobija blistavost. Brusitelji dijamanata se od djetinjstva odgajaju uz oca ili brata koji ih uče brušenju dijamanata, a to brušenje je precizan i težak posao, jer dijamant se ne može brusiti osim drugim dijamantom.Sve ovo govorim ti tek da bi ti shvatio da, ako mi je namjera bila steći imetak, mogao sam postati draguljar, a pošto dragulje poznajem kroz znanost, mogao sam draguljarstvom brzo steći veliko bogatstvo. A sada da pređem na odgovor na drugi dio tvog prigovora, što ustvari i jeste tvoj glavni prigovor. Rekao si, dakle, kako pričam legende i pozivam ljude da štuju Boga koji se ne vidi. O Ebu Šakire, možeš li ti koji poričeš neviđenog Boga vidjeti svoju unutrašnjost?” “Ne”, odgovori Ebu Šakir. Džafer Sadik na to kaza: “Kada bi mogao pogledati unutar sebe, ne bi govorio da Bog koga se ne može vidjeti nije drugo nego izmišljotina.”Ebu Šakir upita: “Kakve veze ima viđenje svoje unutrašnjosti s obožavanjem Boga koji ne postoji?” Džafer Sadik reče: “Ti kažeš da Džafer Sadik štuje ono što se ne može vidjeti, čuti, dotaći, omirisati ili okusiti, a ono što nema postojanja ne može biti niti obožavano.”“Baš tako”, reče Ebu Šakir.Tada Džafer Sadik upita: “Čuješ li ti zvuk pokreta krvi u svom tijelu?”Ebu Šakir reče: “Ne čujem taj zvuk. I zar se krv uopće kreće po tijelu?”“Da”, odgovori Džafer Sadik, “I da li osjećaš miris krvi koja ti se kreće po tijelu?”“Ne”, kaza Ebu Šakir.Džafer Sadik reče: “O Ebu Šakire, krv svakih nekoliko minuta prođe jedan krug kroz tvoje tijelo i kada bi se kretanje krvi kroz tijelo na nekoliko minuta zaustavilo, ti bi umro. A vidje li ti do danas krv kako ti kruži kroz tijelo?”“Ne”, odgovori Ebu Šakir, “I ne mogu prihvatiti da se krv kreće po mome tijelu.”Džafer Sadik mu reče: “To što te priječi da prihvatiš da se krv kreće u tvojim žilama jeste neznanje, a isto to neznanje te priječi da upoznaš jedinog i neviđenog Boga. Znaš li išta o stvorenjima koja je Bog stvorio, pa ih zaposlio u tvome tijelu, te si ti živ kao posljedica njihovog rada?”“Ne”, reče Ebu Šakir, a Džafer Sadik mu kaza: “Pošto se ti oslanjaš samo na svoj vid i kažeš da ne postoji ono što ne vidiš, ne znaš ništa ni o njihovom postojanju. Da si bio spreman da tražiš znanje i izbaviš se iz svog neznanja, saznao bi da je u tvome tijelu toliko bića koliko je zrna pijeska u pustinji. Ona nastaju u tvome tijelu, u njemu rastu i dobivaju potomstvo, a nakon nekog vremena umiru. Međutim, ti ih ne vidiš, ne čuješ njihov glas, ne možeš ih dotaći, omirisati ih, niti osjetiti u svome tijelu njihov okus.O Ebu Šakire, znaj da je broj živih bića koja žive i umiru u tvome tijelu veći ne samo od broja svih ljudi koji žive na zemlji, već i od broja zrna pijeska u pustinji. Dok si ti živ, ona nastaju, rastu i umiru, i ako ta živa bića koja je Bog zaposlio u tebi prestanu raditi, ti ćeš umrijeti.Međutim, pošto si ti neznalica, poričeš njihovo postojanje i kažeš da, pošto ih ne vidiš i ne čuješ, ne možeš prihvatiti da ona postoje. Ti umišljaš da je ono što te nagoni da niječeš njihovo postojanje u svome tijelu sposobnost razuma i shvatanja, dok je to ustvari maloumnost i neshvatanje.Tvoje neznanje i nerazumijevanje je ono što te nagoni da niječeš kretanje krvi i postojanje živih bića u tvom tijelu. Avaj, u svijetu postoje oni koji oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju, smatraju svoje neznanje znanjem i svoju glupost razumom. Ta, zašto je kazano da ko upozna sebe, upoznat će svoga Boga?! Kada bi ti, o Ebu Šakire, poznavao sebe i kada bi znao šta se zbiva u tebi, koliko živih bića nastaje, raste i umire u tvome tijelu da bi ti nastavio svoj život, tada ne bi govorio: ‘Pošto ne vidim Boga, ne čujem mu glas i ne dotičem ga, ne prihvatam Njegovo postojanje i jednog i nevidljivog Boga smatram legendom’.O Ebu Šakire, vidiš li ovaj kamen koga su stavili pokraj sofe? Ti ovaj kamen držiš krutim i nepokretnim, jer tvoje oči ne vide njegov pokret. Ko god bi ti rekao da u ovom kamenu postoji pokret naspram k
22 juni 2013 - 19:30
News ID: 432913
