Uzimajući u obzir razlike koje filozofi i mislioci – materijalisti međusobno ostvaruju pri pokušajima zasnivanja njihovog specifičnog pogleda na svijet, prirodno je da ove dvije skupine imaju različita mišljenja i u vezi sa čovjekom. Ipak, osvrt na sva ta mišljenja i njihovu vezu sa različitim "izmima" nije od neke posebne koristi. Zbog toga ćemo se zadovoljit samo navođenjem nekih temeljnih stavova:1. Savršenstvo čovjeka sastoji se u što obilnijem korišćenju materijalnih užitaka, a na putu stizanja to tog cilja moraju se upotrijebiti sredstva kao što su znanje i tehnika te koristi prirodni izvori i bogatstva da bi se dostigao viši životni standard koji omogućava pristup većim užicima. Ovo mišljenje utemeljeno je na primarnosti materije i užitka pojedinca.2. Savršenstvo čovjeka je u zajedničkom korištenju prirodnih izvora. Za postizanje tog cilja mora se raditi na putu ostvarivanja blagostanja svih društvenih klasa. Razlika između ovog i prethodnog mišljenja u tome je da je potonje utemeljeno na primarnosti društva.3. Savršenstvo čovjeka sastoji se u njegovom duhovnom i moralnom napretku koji se ostvaruje putem samoodricanja (rijazet) i borbom sa materijalnim užicima. Ovo mišljenje se nalazi upravo na suprotnoj strani od prethodnih mišljenja.4. Savršenstvo čovjeka je u razvitku i unapređenju razuma koji se ostvaruje putem znanja i filozofije.5. Savršenstvo čovjeka je u razvitku razuma i morala do kojeg se dolazi putem stjecanja znanja i vrlina (meleke i fazile), koji se ustaljuju u nefsu posredstvom ponavljanja.Posljednja tri mišljenja suprotstavljena su primarnosti materije, s tom razlikom što se u trećoj teoriji tijelo prikazuje kao neprijatelj protiv kojeg se treba boriti, pa tek pobjedom nad njim biva ostvareno savršenstvo čovjeka. Ali, u teorijama navedenim na pretposljednjem i posljednjem mjestu tijelo je predstavljeno kao sredstvo kojim se moramo služiti i koristiti za postizanje savršenstva. Razlika između četvrtog i petog mišljenja je jasna, mada se ponekad peta teorija predstavlja kao komentar četvrte.Očito je da se svako od iznesenih mišljenja – kao i druga koja ovdje nisu spomenuta – zasniva na posebnim načelima filozofije koja se moraju prethodno razmatrati, a to zahtijeva niz dubljih filozofskih rasprava koje se ne uklapaju u način rasprave o ovoj temi. Jer, kao što smo u uvodu ukazali, metoda ove teme jeste upotreba najjasnijih prisutnih znanja i uvjerenja te uzdržavanje od zamršenih dokazivanja koja zahtijevaju obimne pripreme, kako bi se time ost-varila veća korist, tj. da bi se stečenim učincima mogle okoristiti i osobe koje nisu dobro upoznate sa pitanjima filozofije i dokazima iz predaja, a također da u toku dokazivanja – u kojem prirodno dolazi do otkrivanja privrženosti posebnom filozofskom učenju ili određenenom pravcu – ne bismo postali meta reakcija pristalica drugih učenja ili, pak, fanatične suprotstavljenosti.Usto, trebali bismo dodati i to da dok god postoji ispravan put koji ide pravo, nema razloga da se krećemo putevima punim krivina i poteškoća. Zbog toga ćemo nastojati da za spoznaju čovjekovog zbiljskog savršenstva težišnu tačku dokaza ne postavimo na temelje određenog filozofskog učenja koje se prihvata samo u nekim školama ili povodom samo nekih teoloških razmišljanja, onih koja su prihvatljiva samo za neku posebnu skupinu. Pritom, temu ćemo svakako započeti našim najjednostavnijim i najjasnijim znanjima o čovjeku.Jasno je da ovakva uvođenja ne zahtijevaju dokazivanja i zaključivanja proistekla iz suočavanja sa različitim mišljenjima u filozofiji, pa ni rezultati koji će biti dobijeni ne moraju biti jednako prihvatljivi za različite škole. Očekivati suprotno slično je očekivanju suda o pomirenju oprečnih stavova, što je zapravo nemoguće.SAMOSPOZNAJA I DUHOVNO UZDIZANJEMISBAH YAZDI
