Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije ABNA - Rekao je da je to uslijedilo nakon telefonskog razgovora sa saudijskim prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom, s ciljem pripreme terena za sporazum o Hormuškom moreuzu i iranskom nuklearnom programu.
Ovo nije prvi put da se predsjednik sklon ratobornoj retorici povukao od svojih prijetnji u posljednjem trenutku.
Od eskalacije rata s Iranom, Trump se najmanje šest puta tokom 2026. godine povukao od vlastitih prijetnji, svaki put nakon što je izdao oštre ultimatume, da bi zatim popustio ili produžio rok.
24. mart 2026: Nakon višednevnih prijetnji da će uništiti iransku elektroenergetsku mrežu i energetsku infrastrukturu ako ne bude postignut dogovor, Trump je iznenada objavio da će se “diplomatija nastaviti” i da su napadi za sada otkazani, navodeći napredak u pregovorima. To je bilo njegovo prvo jasno povlačenje tokom sukoba.
6–7. april 2026: Postavio je konačni rok za iransko ispunjavanje zahtjeva, upozoravajući na “masovne udare” ako Washingtonovi uslovi budu odbijeni. U posljednjim satima produžio je rok. PBS je to nazvao trećim primjerom njegovog sada već poznatog obrasca “rok pa odgađanje”.
8. april 2026: Manje od dva sata prije isteka tog roka, Trump je proglasio dvosedmično primirje kako bi pregovori mogli početi. Obećani napad nikada nije uslijedio.
Juli 2026: Još jedna runda politike balansiranja na ivici sukoba: “Dogovor ili ćemo završiti posao”, upozorio je. Međutim, nije uslijedila nova vojna operacija, a tajni posrednički kontakti su tiho nastavljeni.
1–2. august 2026: Najnoviji preokret dogodio se kada je Trump naredio obustavu novih napada nakon razgovora sa saudijskim prijestolonasljednikom bin Salmanom i konsultacija s drugim regionalnim akterima, prema Reutersu i AP-u. Kao razlog naveo je želju da diplomatiji pruži još jednu priliku za postizanje sporazuma.
Zašto se Trump povukao nakon šeste prijetnje?
Postoje različiti izvještaji o tome zašto je Trump zakopao ratnu sjekiru, iako možda samo privremeno. Čini se da je nekoliko faktora dovelo do ove odluke.
Posredovanje Saudijske Arabije i regionalnih saveznika SAD-a
Trump je rekao da ga je bin Salman pozvao da diplomatiji pruži priliku. Glavna zabrinutost arapskih zemalja zbog eskalacije rata jesu mogući iranski odmazdni udari na energetsku infrastrukturu u Perzijskom zaljevu. Prema Reutersu, saudijsko posredovanje ovog puta nije bilo puki telefonski razgovor, već je bilo vođeno sigurnosnim i ekonomskim procjenama. Prema izvještajima, saudijski vladar upozorio je Trumpa da bi svaka američka eskalacija protiv Irana mogla cijeli region gurnuti u sveobuhvatan rat. Arapske države Perzijskog zaljeva, strahujući da bi potpuni američki napad pretvorio njihovu teritoriju, na kojoj se nalaze američke vojne baze i ključna infrastruktura, u legitimne iranske mete, snažno su pritiskale na deeskalaciju. Uz Saudijsku Arabiju, Katar, UAE, Turska i Pakistan također su pozvali Washington da ublaži retoriku i ostane pri diplomatiji.
Ekonomski troškovi rata
Produžena konfrontacija već je dovela do naglog rasta cijena nafte i uzdrmala globalna tržišta, a svaka daljnja eskalacija u blizini Hormuškog moreuza prijeti da poremeti izvoz energije, što predstavlja skup scenario za američku ekonomiju i njene saveznike. Prema Axiosu, saudijski zvaničnici upozorili su da će, ukoliko Washington napadne iranske rafinerije, elektrane i energetska postrojenja, Teheran vjerovatno uzvratiti napadima na naftna postrojenja u Saudijskoj Arabiji, UAE-u i drugim državama Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva, što bi mogao biti scenario koji bi paralizirao regionalni izvoz sirove nafte.
Politički pritisak u zemlji
Mediji izvještavaju o padu podrške javnosti ratu. Dodaju da se istovremeno povećavaju politički pritisci na Bijelu kuću da okonča rat. Kako se izbori u SAD-u približavaju, dugotrajan i skup rat mogao bi imati posljedice po Trumpovu administraciju. Stoga je jedan od faktora koji može značajno utjecati na Trumpovu odluku u vezi s Iranom unutrašnja politička računica u SAD-u. Dugi ratovi u Iraku i Afganistanu ostavili su trajan trag u američkoj javnosti. Kada ljudski, finansijski i ekonomski troškovi rastu, podrška opada, a zahtjevi za brzim izlaskom iz rata postaju sve snažniji.
Sam Trump je tokom svoje političke karijere više puta kritikovao ratnu politiku svojih prethodnika i obećavao da nikada neće uvući Sjedinjene Države u “beskonačne ratove”.
Njegovi kritičari su mu, u međuvremenu, uputili ozbiljno upozorenje: napad na Iran mogao bi se vrlo lako pretvoriti, baš kao i rat u Iraku, iz ograničenog udara u dugotrajan i iscrpljujući sukob, koji bi zahtijevao raspoređivanje trupa, milijarde dolara nove potrošnje i vojnu obavezu bez jasnog kraja.
Čak i unutar Trumpove vlastite političke baze raste protivljenje. Struja “Amerika na prvom mjestu”, koja insistira da američki novac i vojna moć trebaju biti usmjereni na domaće potrebe, a ne na još jedan sukob u Zapadnoj Aziji, postala je veoma glasna. Neke osobe bliske toj frakciji upozorile su da bi potpuni rat s Iranom mogao otuđiti značajan dio Trumpovog vlastitog biračkog tijela.
(PISjournal)
Your Comment