Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), libanonske novine Al-Akhbar, u izvještaju o putovanju Toma Baraka na okupirane teritorije, nazvale su ovo putovanje konsultativnog i evaluativnog karaktera, a ne da nosi poruku prijetnje ili nametnutog plana, uprkos medijskoj pompi. Suprotno tvrdnjama da je predstavljen konačni dokument "prihvati ili odbaci", putovanje je imalo za cilj procjenu stavova izraelskog režima, identifikaciju crvenih linija i procjenu njegovih pregovaračkih i pritisaknih kapaciteta, te se smatra utirivanjem puta za predstojeći sastanak između Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua.
Međutim, putovanje nosi važne strateške poruke. Trumpova administracija više ne posmatra slučajeve Gaze, Libana i Sirije odvojeno, već ih vidi kao komponente jedinstvenog sigurnosnog sistema u okviru regionalne perspektive. Cilj SAD-a u ovom pristupu, pored upravljanja krizom u Gazi, jeste preuređenje sigurnosne jednačine u zapadnoj Aziji, slabljenje protivnika Washingtona i uspostavljanje trajnih kompromisa u skladu sa svojim interesima.
Unutar ovog okvira, Washington slijedi novi pristup nazvan "redefiniranje razoružanja". Američki zvaničnici su zaključili da vojno uništenje Hamasa i Hezbollaha nije moguće u trenutnim okolnostima i iz tog razloga fokus se promijenio sa "prikupljanja oružja" na "sprečavanje njihove upotrebe". Ova promjena ukazuje na prihvatanje ograničenja na terenu i prelazak na mehanizme odvraćanja i praćenja, a ne na prisilna rješenja.
Ovakav pristup, posebno u Gazi, mogao bi dovesti do neslaganja između Sjedinjenih Država i Izraela u drugoj fazi primirja, gdje Tel Aviv povezuje povlačenje iz dijelova Gaze i raspoređivanje međunarodnih snaga s razoružanjem Hamasa, dok Washington efektivno razdvaja ta dva puta. Neslaganje čije rješavanje je izvan moći izaslanika i prepušteno je donošenju odluka na nivou lidera dvije zemlje.
U slučaju Sirije, američka poruka je također jasna: Sirija je sastavni dio regionalne jednačine, a stabilnost nove vlade na čelu s Ahmedom al-Sharaaom je od centralne važnosti za svaki budući kompromis. Ovo gledište je u suprotnosti s izraelskim pristupom, koji smatra da novi sirijski režim nije sposoban ili ne želi obuzdati prijetnje granicama i smatra da je nastavak vojnih operacija na jugu Sirije opravdan; razlika koja je postala jedan od glavnih čvorova u odnosima Washingtona i Tel Aviva.
Your Comment