Ovo nije hipotetičko pitanje. Ovo se dešava upravo sada. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, kojeg je Međunarodni krivični sud (MKS) optužio za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, dobio je samo srdačno rukovanje i crveni tepih od evropskih lidera.
Mađarska, članica Evropske unije, upravo je objavila da će se povući iz MKS-a. Odluka dolazi u trenutku kada Netanyahu boravi u službenoj posjeti Budimpešti, čime je Mađarska zapravo postala utočište za optuženog ratnog zločinca.
I gdje je bijes? Gdje su osude zvaničnika EU? Nema medijske pomame, nema ozbiljne političke rasprave…
Njemačka, jedna od osnivačica MKS-a, također je jasno stavila do znanja: neće uhapsiti Netanyahua ako je posjeti. To je ista ona Njemačka koja propovijeda vladavinu zakona i ljudska prava, a pritom izuzima Izrael od bilo kakve odgovornosti. To više nije samo licemjerje, to je saučesništvo.
Institucije koje tvrde da podržavaju međunarodno pravo – MKS, Ujedinjene nacije, takozvani liberalno-demokratski poredak – u velikoj su mjeri stvorile evropske sile.
No, jesu li ikada trebale služiti pravdi? Ili su jednostavno osmišljene da ojačaju dominaciju Zapada dok selektivno kažnjavaju druge?
MKS je, naprimjer, procesuirao lidere iz Afrike, s Bliskog istoka i Balkana. Ali kada su u pitanju lideri sa Zapada ili njihovi saveznici, pravda odjednom postaje “komplikovana”.
Dvostruki standardi su očigledni. Izrael može nekažnjeno činiti zločine, dok se drugi koji se opiru ugnjetavanju tretiraju kao kriminalci.
Ovo nije samo izdaja međunarodnog prava – to je izdaja samih ideala za koje Zapad tvrdi da ih zastupa.
Zapadna demokratija u krizi
Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku nedavno je posjetila Izrael, gdje je imala smjelosti da Izrael nazove “veoma dobrim partnerom”.
Dobar partner u čemu, tačno? U činjenju ratnih zločina? U provođenju etničkog čišćenja? U prkošenju međunarodnom pravu? Kako EU, koja tvrdi da se zalaže za ljudska prava i demokratiju, može prihvatiti vladu koja je aktivno uključena u uništavanje kompletnog naroda?
Ovo nije samo neuspjeh zapadne diplomatije, to je razotkrivanje sistema izgrađenog na lažima. A Zapad voli da drži predavanja svijetu o demokratiji, ljudskim pravima i vladavini zakona.
Ali ono čemu svjedočimo danas dokazuje da se ove vrijednosti primjenjuju samo kada služe zapadnim interesima. Iste vlade koje opravdavaju kampanje bombardovanja u ime demokratije nemaju problema da zaštite Netanyahua od odgovornosti.
Isti mediji koji palestinski otpor predstavljaju kao “terorizam” odbijaju da nazovu izraelske postupke onim što oni jesu – genocidom.
U međuvremenu, u SAD-u se hapse, ušutkavaju i demoniziraju studenti koji se usude protestovati protiv genocida u Gazi. Univerziteti, koji su se nekada ponosili bedemima slobode govora i kritičke misli, sada rade ruku pod ruku s državom na suzbijanju glasova savjesti.
Studenti su vezani lisicama, odvođeni i suspendovani samo zato što su tražili pravdu za Palestince. Poruka je jasna: podržavati ratne zločince poput Netanyahua je prihvatljivo, ali protivljenje genocidu je kažnjivo djelo.
Ovo nije ništa novo. Zapadne sile dugo su koristile demokratiju kao oružje, alat za opravdavanje svojih ratova, intervencija i ekonomskog izrabljivanja.
Ali ono što vidimo danas je očitije nego ikada prije. Maske su skliznule. Takozvani liberalni svjetski poredak otkrio se onakvim kakav uistinu jeste – carstvo izgrađeno na selektivnoj pravdi, licemjerju i beskonačnom ratu.
Kolonijalno naslijeđe koje nikad nije završilo
Ono čemu danas svjedočimo nije anomalija, već nastavak kolonijalnog načina razmišljanja koji nikada nije nestao. Zapadni ekspanzionizam je uvijek dolazio na račun nebijelaca. Jezik se promijenio, ali postupci su ostali isti.
Stoljećima prije, evropska su carstva opravdavala svoja osvajanja tvrdnjom da će “civilizirati” svijet. Danas svoje postupke opravdavaju parolom “odbrane demokratije”.
Ali bilo da se radi o britanskoj kolonijalnoj vlasti u Palestini, francuskom imperijalizmu u Africi ili američkim ratovima na Bliskom istoku, cilj je uvijek bio isti – kontrola, eksploatacija i suzbijanje otpora.
Izrael je posljednji doseljeničko-kolonijalni projekat modernog svijeta i Zapad će učiniti sve što je u njegovoj moći da ga održi. Zašto? Jer Izrael služi kao produžetak zapadne hegemonije na Bliskom istoku.
To je vojna ispostava, alat za suzbijanje palestinskog samoopredjeljenja i održavanje kontrole nad regijom. Zato pravila koja važe za druge narode – ne važe za Izrael.
Zato Netanyahu može slobodno putovati dok se Palestinci suočavaju sa suđenjima i zatvorom zbog pukog postojanja pod okupacijom.
Vrijeme je da prekinemo iluziju
Kredibilitet Zapada se ruši. Licemjerje je previše očigledno da bi se ignorisalo. Oni od nas koji su obraćali pažnju oduvijek su to znali, ali sada to počinje uviđati cijeli svijet.
Ako Zapad želi da bude shvaćen ozbiljno, mora biti spreman podržati iste standarde za sve.
Ne može tvrditi da se zalaže za demokratiju dok podržava aparthejd. Ne može zagovarati ljudska prava dok finansira genocid. Ne može govoriti o vladavini prava dok optuženim ratnim zločincima dopušta da slobodno šetaju.
Najmanje što bi Zapad mogao učiniti jeste da nas prestane bombardovati svojom verzijom ljudskih prava. Ako demokratija nije ništa više od alata za opravdavanje imperijalizma, onda se trebamo prestati pretvarati da nije tako.
Jer u ovom trenutku Zapad nije branilac demokratije. To je šala.
Your Comment