Šta ako iranski nuklearni sporazum ne uspije?

Postoji mala sumnja da bilo kakvo odlaganje nuklearnog sporazuma između Irana i SAD-a, koji su u pratnji neke druge zemlje u pregovorima, nakon roka 24. novembra, direktno moglo značiti da će ti pregovori propasti. Ali šta će biti globalna ukazivanja i kako će izgledati različite frakcije između Irana i SAD-a kada dočekamo 25. novembar bez dogovora?

 

Ja sam svjedok mnogih otvorenih i prikrivenih razgovora koji su uticali na tok događaja u proteklih deset godina. Kao iranski novinar i nekadašnji izvor u vezi pregovora, prikrio sam pregovore odmah nakon što su počela praćenja MKO terorističke mreže, tj. visoko-kontroverzne tvrdnje protiv Teherana. Međunarodno označen kao teroristička organizacija, MKO je odgovoran za ubistva mnogih Iranaca, kako civila tako i zvaničkika. Ali, kada se došlo do iranske nuklearne datoteke, smrtonosne optužbe protiv Teherana 2003. Pripremile su teren za desetogodišnji spor između jedne od najstarijih i jedne od najmlađih svjetskih civilizacija, Iran protiv SAD-a.

Moglo bi doći do raširene medijske pompe i političke tjeskobe na Zapadu ako Iran dobije bombu a što bi kasnije bilo pretočeno u ekonomske sankcije protiv iranskog naroda. Sankcije, pak, su ubile mnoge nevine Irance, također i djecu, blokiravši uvoz vitalnih dobara, u prvom redu lijekova. Zapad nikada nije uveo stroge restrikcije protiv iranskog medicinskog sektora, ali su spriječili da zemlja može kupovati lijekove na osnovu svojih naftnih prihoda. Iranci nikada neće zaboraviti šta je Iran uradio njihovim pacijentima od raka, niti će im ikada to oprostiti.

Već godinama sam intervjuisao mnoge ljude sa širokim rasponom nacionalističkih, vjerskih i političkih mišljenja te sklonosti o iranskom nuklearnom programu. Međutim, ono što me je iznenadilo je činjenica da ultranacionalista nosi skupa odijela i živi u jednoj luksuznoj kući na sjeveru Teherana koja podsjeća na Louvre, a jedan skromno teolog sjedi na podu slabo prekrivenim tepisima, željeći da se nuklearni program zemlje odvija intenzivno.

 Iako je ultranacionalista želio da Iran dobije bombu kao sredstvo odvraćanja za jačanje zemlje na međunarodnom nivou, a vjerski čovjek je navijao za unapređenje civilnog nuklearnog programa koji bi mogao poslužiti kao dokaz da muslimani nisu pali pod uticaj zapadnih sankcija i pritisaka, a obični ljudi ne vide bombu kao nešto značajno, niti nastoje da nekome nešto dokažu. Oni žele živjeti normalan život, a njegovo dostojanstvo je zaštićeno dogovorom koji neće uskratiti pravo na nuklearnu energiju njihovoj zemlji.

A ono što SAD i ostale zapadne zemlje još uvijek nisu potpuno shvatile je značenje riječi dostojanstvo kada je u pitanju dogovor sa nacijom ukorijenjen duboko u historiji. Iranci su prolazili kroz ogromne uspone i padove u proteklih nekoliko milenija, i naučili su svoje lekcije jako dobro, oni znaju da ako se jednom ne ujedine, zauvijek će morati da plate cijenu.

Ali stvarna žrtva će biti međunarodna zajednica. Bliski istok, bogat resursima, je bio poprište nasilja i nestabilnosti već dugo vremena. A ako iranski nuklearni program ne uspije, samo Bog zna koji drugi lanac događaja će biti postavljen u ovom nestabilnom dijelu svijeta.

Presstv.ir