(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - SAD je prošla dug put od velikog ratnika do jedne mirne etape za povlačenje:Afganistan i Irak – Potpuni rat bez presedana sa hemijskim i nuklearnim elementima;Libija – iz daleka (rakete i bombardovanja);Pakistan, Jemen i Somalija – kukavički teroristički napadi bespilotnim letjelicama;Sirija – ograničenje na isporuku malog oružja i novca, koje je uredila treća strana;I, konačno, Iran – prijetnje, sankcije, dijalog i sporazum. Više ništa nema 'na stolu'. Zaista, sad je sto slomljen i izvan vidokruga.Koristeći jedan ili drugi izgovor, SAD je pokušala sa svim glavnim potencijalnim preprekama za cionistički projekat Velikog Izraela, samo da pronađe način da uradi nešto korisno za Izrael, ali u ekonomskom i socijalnom smislu.Izrael je pokušao da eliminiše Hamas i Hezbollah svojim projektom o kojem sanja, opet, samo da pronađe način kako da se što više razbije.Tu je nesretni ishod svih ratova u kojima su dvije navedene zemlje zadale muku muslimanima, a gdje su hrišćani, također, patili kao kolateralne žrtve, ne samo u MENA – i (kroz rat i političku destabilizaciju) nego i u SAD (kroz siromaštvo naneseno usljed rata).Cionisti, u čijem slučaju su patili muslimani i hrišćani, nisu dobili čak ni jednu malu ogrebotinu. U stvari, Izrael je dobio ogromnu korist, pojačao je vojnu i ekonomsku pomoć, krajnji je dobitnik opštih podataka, ostvario je rastuće partnerstvo sa monarhijama Perzijskog zaliva, itd. Međutim, došlo je do nenamjerne posljedice, o kojoj se nikada ranije nije govorilo, a koja vjerovatno dokazuje gubitak Izraela i njegovih cionističkih pristalica. Radi se o gubitku straha od smrti među stotinama miliona, posebno arapskih, muslimana.Vijekovi carske vladavine brojnih dinastija, koje su, bile islamske, učinile se da se Arapi naviknu na dobar život. Uz pomoć otkrića nafte i slobodan protok nezarađenog novca njima je ostvaren luksuzan život. Okupacija Palestine i patnje Palestinaca postepeno je pretvorena u puku PR vježbu za vladare.Međutim, kao što sam već tvrdio, 1979. pokazala je prekretnicu u muslimanskom svijetu, posebno za arapske muslimane. Revolucija u Iranu našla je osovinu u islamu, a protjerivanje iranskog šaha pokazalo je da su arapski vladari isto tako mogli biti iskorijenjeni, a narod je ostao složan pod čvrstim i pouzdanim rukovodstvom. Ali, prije nego što su takva osjećanja mogla srasti i okupiti tempo među arapskim masama, sovjetski upad u Afganistan krajem 1979. je bio praktičan za njihove vladare, uz aktivnu pomoć SAD - a, da skrene potencijalne revolucionare protiv sovjetske vojske u Afganistanu. Regrutovanje mudžahedina iz arapskog svijeta u ime džihada zapalilo je duh džihada koji je inače postao tabu, a može se naći samo u starim knjigama iz istorije. To nije pretjerivanje za kreditiranje oživljavanja džihada među muslimanima u SAD - u. Komandanti džihada koji su bili primljeni u Bijelu kuću za vrijeme predsjednika Ronalda Reagana nisu zaboravljeni u javnosti.Koje su opcije Natanjahua?Izađite iz mirovnih pregovora s palestinskim vlastima na daljnju žalost svijeta koji već osjeća ljutnju zbog Natanjahuovog bijesa zbog dogovora sa Iranom? Ne, Natanjahu može biti ljut i frustriran, ali on nije budala da uradi tako nešto. On zna da je učešće samo za PR koji neće promijeniti situaciju za Izrael - ukoliko Obama odluči da ponovo ignoriše izraelske proteste kao što je učinio u slučaju sa Iranom.Ideja o kojoj on može imati frustraciju i očekivati da se vidi njegova inertnost pojavila se odmah nakon što je najavio izgradnju više naselja na okupiranoj zemlji u istom trenutku kada je nuklearni dogovor najavljen.Ali ovo su akcije koje svaki izraelski režim uzima kao rutinu. Oni neće zadovoljiti bilo koga u Izraelu, ček ni Natanjahuov vlastito isprekidani ego. On će sigurno biti pod pritiskom da uradi nešto dramatično da uzme zalihe i zadrži nadu da Veliki Izrael opstane.U ovoj situaciji, bojim se da ništa nije moglo pasti na pamet Natanjahu nego da da znak aktivistima izraelske desničarske strane da nastave sa svojim, dugo planiranim, uništenjem Al Akse - treće najsvetije džamije za muslimane nakon Masjid al - Haram (Velika džamija) u Meki i Al - Masjid al - Nabawi (Poslanikova džamija) u Medini (Saudijska Arabija). Iskreno se nadam da moj strah nije opravdan, ali ja ne vidim nikakvu drugu opciju koja je preostala Natanjahu da zadovolji svaku svoju izbornu jedinicu i oporavi njegov ego.Ako se to dogodi, možemo uzeti zdravo za gotovo da će se svijet probuditi na početku potpuno novog svijeta.(Presstv.ir)
30 novembar 2013 - 20:30
News ID: 485122