(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Hazreti Imam Bakir, mir neka je na nj, rođen je 57. godine po Hidžri u Medini. U vrijeme smrti svoga oca Imama Zejnul-Abidina, mir neka je na nj, 94. h.g., imao je trideset i devet godina. Ime mu je Muhammed, a nosio je nadimke Ebu Džafer, Bakir i Bakirul-ulum.
Imama Bakir umro je 114. hidžretske godine u Medini, i sahranjen je na poznatom groblju Baki pored svog oca i djeda. Njegov imamat trajao je sedamnaest godina.
Peti Imam se tokom svog imameta, unotoč neprikladnim uvjetima, bavio predstavljanjem i širenjem božanskih istina i znanja, razjašnjavao je znanstvene probleme i pokrenuo je širok naučni pokret i stvorio je preduvjete za ustanovljavanje velikog islamskog sveučilišta koje će svoj zenit doživjeti u vrijeme njegovog dragog sina Imama Sadika, mir neka je na nj.
Peti Imam je po svom znanju, učenosti i vrlinama bio najistaknutiji među uglednicima Hašimija, te su njegovo istaknuto mjesto u pogledu učenosti i moralnosti potvrživali i prijatelji i neprijatelji. Iza njega je ostalo toliko predaja i hadisa o pitanjima islamskih vjerskih propisa odnosno fikha, tefsira, historije islama i različitih znanosti koliko, dotad, nije niti od jednog drugog potomka Imama Hasana i Huseina, mir neka je na njih. Druženjem s njim okoristili su se mnogi istaknuti učenjaci, a i nekolicina Poslanikovih, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, ashaba koji su još bili živi.
Tabiini Džabir ibn Jezid Džafi i Kejsan Sedžestani, te učenjaci fikha poput Ibn Mubareka, Zehrija, Evza'ija, Ebu Hanife, Malika, Šafija i Zijada ibn Munzirnehdija okoristili su se njegovim naučnim djelom i prenosili su njegove riječi neposredno ili, katkad, preko nekolicine posrednika.
Knjige i radovi učenjaka i historičara poput Taberija, Belazerija, Selamija, Hatiba Bagdadija, Ebu Naima Isfahanija, te knjige poput Malikovog Muvattaa, Ebu Davudovog Sunena, Ebu Hanifinog Musneda, Meruzijevog Sunena, Zamahšerijevog tefsira i desetine sličnih, dakle najvažnije knjige sunitskog svijeta, prepune su izvanrednih kazivanja petog Imama i svako malo uočavamo riječi “rekao je Muhammed ibn Ali” ili “rekao je Muhammed Bakir”.
(Ibn Šahrašub, Menaqibi Ali ibn Ebi Talib, Entesharat-e Allame, Qom, sv. 4., str. 195.)
O imama Bakiru (neka je mir na njega) su rekli: "Nikada se nije čulo da se neko ko je imao potrebu iznio njemu svoju potrebu a da je dobio negativan odgovor." Imam Bakir (neka je mir na njega) je savjetovao da u situacijama kada vam se obrača neko ko ima potrebu ili ih vi želite dozvati, da koristite najbolja imena i nazive za njih, i nemojte im se obračati ružnim, bezvrijednim i nečasnim nazivima.
Imam Sadik (neka je mir na njega) kaže: "Moj otac, iako je bio u nepovoljnijoj situaciji udnosu na ostatak famelije, a njegovi životni troškovi su bili veči nego kod ostalih, svakog petka je udjeljivao onima koji je potrebno i govorio je: Davanje petkom je mnogo vrijednije, baš kao što je petak bolji od drugih dana."
Takođe, i ovaj govor je kazivao imam Sadik (neka je mir na njega):"Jednog dana sam bio u prisustvu svoga oca kada je siromašnima Medine podijelo 8 hiljada dinara i oslobodio 11 robova."
Imama Bakir umro je 114. hidžretske godine u Medini, i sahranjen je na poznatom groblju Baki pored svog oca i djeda. Njegov imamat trajao je sedamnaest godina.
Peti Imam se tokom svog imameta, unotoč neprikladnim uvjetima, bavio predstavljanjem i širenjem božanskih istina i znanja, razjašnjavao je znanstvene probleme i pokrenuo je širok naučni pokret i stvorio je preduvjete za ustanovljavanje velikog islamskog sveučilišta koje će svoj zenit doživjeti u vrijeme njegovog dragog sina Imama Sadika, mir neka je na nj.
Peti Imam je po svom znanju, učenosti i vrlinama bio najistaknutiji među uglednicima Hašimija, te su njegovo istaknuto mjesto u pogledu učenosti i moralnosti potvrživali i prijatelji i neprijatelji. Iza njega je ostalo toliko predaja i hadisa o pitanjima islamskih vjerskih propisa odnosno fikha, tefsira, historije islama i različitih znanosti koliko, dotad, nije niti od jednog drugog potomka Imama Hasana i Huseina, mir neka je na njih. Druženjem s njim okoristili su se mnogi istaknuti učenjaci, a i nekolicina Poslanikovih, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, ashaba koji su još bili živi.
Tabiini Džabir ibn Jezid Džafi i Kejsan Sedžestani, te učenjaci fikha poput Ibn Mubareka, Zehrija, Evza'ija, Ebu Hanife, Malika, Šafija i Zijada ibn Munzirnehdija okoristili su se njegovim naučnim djelom i prenosili su njegove riječi neposredno ili, katkad, preko nekolicine posrednika.
Knjige i radovi učenjaka i historičara poput Taberija, Belazerija, Selamija, Hatiba Bagdadija, Ebu Naima Isfahanija, te knjige poput Malikovog Muvattaa, Ebu Davudovog Sunena, Ebu Hanifinog Musneda, Meruzijevog Sunena, Zamahšerijevog tefsira i desetine sličnih, dakle najvažnije knjige sunitskog svijeta, prepune su izvanrednih kazivanja petog Imama i svako malo uočavamo riječi “rekao je Muhammed ibn Ali” ili “rekao je Muhammed Bakir”.
(Ibn Šahrašub, Menaqibi Ali ibn Ebi Talib, Entesharat-e Allame, Qom, sv. 4., str. 195.)
O imama Bakiru (neka je mir na njega) su rekli: "Nikada se nije čulo da se neko ko je imao potrebu iznio njemu svoju potrebu a da je dobio negativan odgovor." Imam Bakir (neka je mir na njega) je savjetovao da u situacijama kada vam se obrača neko ko ima potrebu ili ih vi želite dozvati, da koristite najbolja imena i nazive za njih, i nemojte im se obračati ružnim, bezvrijednim i nečasnim nazivima.
Imam Sadik (neka je mir na njega) kaže: "Moj otac, iako je bio u nepovoljnijoj situaciji udnosu na ostatak famelije, a njegovi životni troškovi su bili veči nego kod ostalih, svakog petka je udjeljivao onima koji je potrebno i govorio je: Davanje petkom je mnogo vrijednije, baš kao što je petak bolji od drugih dana."
Takođe, i ovaj govor je kazivao imam Sadik (neka je mir na njega):"Jednog dana sam bio u prisustvu svoga oca kada je siromašnima Medine podijelo 8 hiljada dinara i oslobodio 11 robova."
