Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije ABNA - Otkazana posjeta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Washingtonu službeno je objašnjena sahranom republikanskog senatora Lindseyja Grahama. Međutim, politički izvori u Tel Avivu prikazuju sasvim drugačiju sliku, onu koja ukazuje na sve veće pukotine između Donalda Trumpa i izraelskog premijera, dok dvojica dugogodišnjih saveznika ulaze u novu fazu nepovjerenja i otvorenog neslaganja oko najvažnijih pitanja u regiji.
Politički izvori u Tel Avivu otkrili su da odgađanje puta u Washington, koji je bio planiran za ovu sedmicu, nije bilo samo zbog Grahamove sahrane, već je odražavalo zajedničku spremnost Izraelaca i Amerikanaca da odgode planirani sastanak između Netanyahua i Trumpa.
Prema tim izvorima, politička atmosfera u Washingtonu posljednjih sedmica postala je znatno osjetljivija i napetija prema Netanyahuu. Američki zvaničnici, kako javno tako i iza zatvorenih vrata, pažljivo analiziraju stavove izraelske vlade i izjave njenih članova. Netanyahu, potpuno svjestan te osjetljivosti, strahuje da bi se pojavljivanje u Bijeloj kući moglo pretvoriti u javni sukob s Trumpom, što bi, uoči izraelskih izbora, predstavljalo ozbiljan udarac njegovom političkom položaju.
Taj strah je još veći jer Netanyahu ne želi ponavljanje katastrofalnog sastanka Volodimira Zelenskog s Trumpom u Ovalnom uredu, susreta koji se pretvorio u medijsku buru i ukrajinskog predsjednika skupo koštao političkog kapitala.
S druge strane, američki politički krugovi postali su sve kritičniji prema izraelskom premijeru. Njihovo je mišljenje da Netanyahu ne unapređuje Trumpovu regionalnu agendu, već da joj postaje prepreka, posebno kada je riječ o Iranu i upravljanju regionalnim krizama.
Najoštrija kritika došla je od američkog potpredsjednika J. D. Vancea. U intervjuu za podcast Joea Rogana tvrdio je da Tel Aviv vodi „široku kampanju“ unutar Sjedinjenih Američkih Država s ciljem produženja rata s Iranom i potkopavanja pregovora. Prema Vanceu, izraelski zvaničnici protive se svakom mogućem nuklearnom sporazumu i rade na tome da utiču na američko javno mnijenje kako bi blokirali diplomatski put naprijed.
Vance je također rekao da posjeduje dokaze o tim aktivnostima te je jasno poručio da će administracija slijediti politiku koju određuje Donald Trump, dajući prednost interesima američkog naroda, a ne zahtjevima stranih saveznika.
Politički izvori navode da je od sporazuma između Washingtona i Teherana od 16. juna Trump postao sumnjičav prema Netanyahuu. Iako je izraelski premijer podržao neke odredbe sporazuma, veliki dio njegove vlade memorandum o razumijevanju s Teheranom opisao je kao „slab“, stav koji je bio široko zastupljen na izraelskoj političkoj sceni i koji je Washington protumačio kao znak da se Tel Aviv udaljava od strategije Bijele kuće.
U međuvremenu, rezultati pojedinih anketa u Izraelu pokazali su pad Trumpove popularnosti sa 74 posto na 69 posto, dok 62 posto Izraelaca smatra da Sjedinjene Američke Države više ne daju dovoljno prednosti izraelskim interesima.
Američki politički krugovi ovaj pomak u stavovima vide kao odraz rastućeg protivljenja dijela izraelskog društva i političke elite Trumpovoj politici, posebno nakon što je izvršio pritisak na Netanyahua da pokaže više fleksibilnosti u vezi s ključnim regionalnim pitanjima, uključujući preraspoređivanje snaga u dijelovima južne Sirije i Libana, podršku mirovnom planu za Gazu te pokretanje procesa njene obnove.
Trump je, prema tim izvorima, tokom svojih razgovora poručio izraelskom premijeru, poznatom po tvrdom stavu, da se ponaša kao odlučan i nezavisan lider te da ne dopušta da unutrašnji politički pritisci određuju njegove odluke. Također je jasno dao do znanja da ne želi da Izrael u sadašnjim okolnostima uđe u novi vojni sukob.
Međutim, Netanyahuove reakcije navodno su navele američkog predsjednika na zaključak da on jednostavno nije spreman ispuniti te zahtjeve. Izraelski izvori to pripisuju premijerovim izbornim kalkulacijama, odnosno njegovom strahu da će izgubiti podršku krajnje desnog krila svoje koalicije.
Trump, sa svoje strane, izgleda vjeruje da bi Netanyahu, kada bi zauzeo nezavisnije stavove i predstavio se kao snažan lider, zapravo mogao privući glasove umjerenijih dijelova desnog političkog spektra i ojačati svoju izbornu poziciju.
U međuvremenu, nastojeći smanjiti napetosti, Netanyahu je upravljanje odnosima s Washingtonom sve više prepustio Ronu Dermeru, svom bliskom savjetniku, u nadi da će odnose vratiti na pravi put, posebno zato što u Tel Avivu raste zabrinutost da bi Trump mogao pružiti podršku suparničkim političkim ličnostima na predstojećim izraelskim izborima.
Splet svih ovih događaja pokazuje da su odnosi Washingtona i Tel Aviva ušli u novu fazu u kojoj neslaganja dvojice lidera oko Irana, Gaze i budućeg regionalnog sigurnosnog poretka više nisu samo taktičke prirode, već predstavljaju razilaženje u strateškim prioritetima dvije strane, a jedan od prvih znakova tog razilaženja jeste odgađanje Netanyahuove planirane posjete Washingtonu.
Kako se približavaju ključni kongresni izbori, Trump nastoji ostvariti vanjskopolitički uspjeh koji može predstaviti američkoj javnosti, a posljednje što želi jeste rat velikih razmjera u regiji. Nasuprot tome, Netanyahuov politički opstanak i dalje je vezan za održavanje visokog nivoa sigurnosne mobilizacije i produžavanje ratnog statusa quo. Ovo nije privremeni nesporazum, već odraz postepenog preoblikovanja ravnoteže interesa i prioriteta između dvojice dugogodišnjih saveznika.
PIS Journal
Your Comment