Piše: N.Babić
Nakon što su Arapska proljeća progutala Tunis, Egipat i Libiju i zapalila Siriju, a dijelom i Arapski poluotok, krajem 2012. "The Independent" objavljuje kolumnu Roberta Fiska, izvrsnog poznavaoca prilika na Bliskom istoku, koji je tada i sam morao priznati: „Nikada ne proričite sudbinu Bliskog istoka, moja kristalna kugla se razbila odavno“.
Jedan francuski putnik je još davne 1883. napisao „Arapsko proljeće, pokret koji uskrsava. Podjarmljeni narod počinje utrku u kojoj će utvrditi svoje mjesto i ulogu islama.“ Godinu dana prije, britanski diplomat u Jeddahu je rekao: „Prema mojim spoznajama, ideja o slobodi uzburkava misli i u nekim umovima u Meki...“.
Stoga, možemo reći kako će se „Arapsko proljeće“, inače naslov seminarskog rada Georgea Antoniusa 1938., nastaviti. Nemojmo se zavaravati, „demokracija“ će i dalje nametati svoju viziju „stabilnosti“ na Bliskom istoku, zna se u čiju korist.
Robert Fisk: Na Bliskom istoku nikad ne predviđajte što će se dogoditi - Može li Saudijska Arabija biti sljedeća?
Robert Fisk: Na Bliskom istoku nikad ne predviđajte što će se dogoditi - Može li Saudijska Arabija biti sljedeća?
Palestina
Jedna od iskri koja će stalno potpaljivati nezadovoljstvo u tom dijelu svijeta je tvrdnja da Palestina ne može biti država. Aktivnosti Izraela, koji konstantno gradi kolonije na njihovoj zemlji za Židove i samo Židove, osiguravaju da Palestina i dalje ostane samo arapski san. Ako se išta potvrdilo tokom proteklog vremena jest činjenica da Palestinci znaju da im niti Evropljani, niti Amerikanci nemaju hrabrosti pomoći i da će Izrael i dalje prolaziti nekažnjeno, te da da niti Obama, niti Cameron, niti Hollande nemaju namjeru taknuti u „Likudski lobi“, koji bi u trenutku i najmanje kritike na račun Izraela odmah počeo vrištati: „Antisemitizam!“, dodamo li tome nadasve diskreditirani režim Mahmouda Abbasa, koji će i dalje popuštati i činiti ustupke Izraelcima, čak i ako Palestinci nemaju više što ustupiti.
Hamas i Khaled Meshaal će i dalje poricati pravo Izraelu na postojanje, čime će Izraelcima samo pružiti mogućnost izgovora kako „nemaju s kime pregovarati“, i tako sve do sljedećeg rata u Gazi i kukavičkog poziva Zapada na „potrebu suzdržavanja obje strane u sukobu“. Poistovjećujući tako obje strane, kao da Palestinci imaju Merkava tenkove, F-18 ili dronove. Treća Intifada? Možda. Pristup Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, koji će osuditi Izraelce za ratne zločine zbog gradnje jevrejskih kolonija na tuđoj zemlji? Možda. No, pa što? Palestinci su već dobili parnicu na sudu koja osuđuje gradnju izraelskog apartheida/sigurnosnog zida i apsolutno ništa se nije dogodilo. To je sudbina Palestinaca. Rečeno im je da se ostave nasilja, te usvoje Ghandijevsku taktiku, a kada to učine, opet gube. Na koncu, upravo je Ghandi jednom rekao kako bi zapadna civilizacija „bila dobra ideja“. Dakle, nema dobrih vijesti za Palestince.
Kao što je rekao Robert Fisk, na Bliskom istoku je krajnje nezahvalno pređati daljnji razvoj situacije, ali je sigurno da je status-quo neodrživ i da više nije tajna da je Saudijska Arabija bure baruta, s brojnim proturječjima koje tu zemlju razdiru iznutra, te da su ovakvim pristupom aktualne vlasti same sebi najveći neprijatelj.
Saudijski kralj Abdullah bin Abdulaziz al-Saud
Balkanvoice.com
