(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Pored ubijanja i ranjavanja velikog broja civila, posebno žena i djece u sukobima, veliki broj žena i djevojaka u Siriji, također, su žrtva silovanja od strane terorista. I svako malo u medijima se mogu čuti strašne vijesti o ovom neljudskom ponašanju.
Sirija ima, otprilike, 23 miliona stanovnika, od čega 51 % čine žene. Ova zemlja je 2002-e godine postala članica ''Organizacije arapskih žena'', potpisala sporazum o borbi protiv diskriminacije žena i osnovala je nacionalno vijeće porodice. Prije početka sukoba u Siriji, žene u ovoj zemlji su bile u boljem položaju u odnosu na većinu žena u ostalim arapskim zemljama. Posebno, nakon što su visoki dužnosnici Sirije 2005-e godine počeli sprovoditi otvoreniju politiku u odnosu na prethodni period; tada su žene u ovoj zemlji ostvarile pogodniju ulogu i položaj u različitim sferama. Trenutno 32 od 250 mjesta u parlamentu Sirije pripadaju ženama dok, na primjer neke arapske zemlje kao što je Katar ili Saudijska Arabija nemaju izabrani parlament.
Nažalost, krizna situacija u Siriji, do koje je došlo zavjerom zapadnih zemalja i arapskih saveznika, stvorilo je brojne tragedije posebno za sirijske žene. Pored ubijanja i ranjavanja velikog broja civila, posebno žena i djece u sukobima, veliki broj žena i djevojaka u Siriji, također, su žrtva silovanja od strane terorista. I svako malo u medijima se mogu čuti strašne vijesti o ovom neljudskom ponašanju. U takvoj situaciji međunarodni faktori su dali svega nekoliko šturih izvještaja o ovim događajima i uglavnom su posmatrači dešavanja. Čak i „Organizacija arapskih žena“, od koje se očekivalo da uputi svoju podršku sirijskim ženama, više nego ikada se priklonila arapskim saveznicima i tako, ostavila sirijske žene same i bez podrške.
Jedan od malobrojnih izvještaja, kojeg je podnio ''Međunarodni komitet spasa'', a čije se sjedište nalazi u Americi, u izvještaju pod nazivom ''Sirija- regionalna kriza'', govore o masovnom silovanju sirijskih žena u unutarnjem ratu u ovoj zemlji. Na osnovu ovog srceparajućeg izvještaja, žene i mlade djevojke u Siriji su žrtve pojedinačnog i grupnog silovanja od strane naoružanih sirijskih pobunjenika.
Brojne žene i djevojke žrtve su, u intervjuu za ovaj komitet, izjavile: „''U većini slučajeva ta silovanja, pojedinačna ili grupna, su se dešavala na ulicama, na javnim mjestima u gradovima zahvaćenim neredima, pa čak u nekim slučajevima naoružani pobunjenici su upadali u kuće i silovali žene i djevojke pred očima članova porodice.''
Prema ovom izvještaju 240 žena-žrtava sa kojima je obavljen razgovor, utočište su pronalazile u kampovima sirijskih izbjeglica u Libanu i Jordanu, gdje su, naoružane osobe protivnici vlade Asada Bašara, na punktovima za pretres, vršili iznenadne noćne napade nad izbjeglicama čitavim putem kojim su bježali. Djevojke su otimali i mučili. Međunarodni komitet spasa vjeruje, da su se ova silovanja sirijskih žena pretvorila u jedan strateški rat.
Ekstremne selefije su jedan od glavnih faktora posljednjih nereda u Siriji. Oni su došli u Siriju, materijalno potpomognuti od strane Amerike, Saudijske Arabije i Katara, kako bi uništili vladu Bašara Asada i izazvali nemire.
Ekstremne selefije, za svoj neobjašnjivi upad u Siriju i ubijanje naroda, daju različita objašnjenja. Od razloga koje navode su pomoć narodu Sirije nasuprot vlade, njihovo oslobađanje od nepravde vlade, kao i uništenje alevija. Međutim, selefije su u zadnje dvije godine pokazali da, ne samo da nisu pomogli narodu Sirije, nego su počinili i najokrutnije zločine nad ovim narodom. Okrutno ubijanje sirijskih vojnika, silovanja sirijskih žena i uništenje njihove časti su samo dio njihovog nehumanog ponašanja. Napad na čast sirijskih žena se dešava u uslovima kada se zna da vehabije, napad na ženu smatraju velikim i neoprostivim grijehom i za takav počinjen grijeh kažnjavaju smrću. Vehabije čak, privremeni brak koji islam smatra dozvoljenim u određenim uslovima i kada su obje strane suglasne, smatraju neispravnim. Selefije su mnogo puta ponižavali muslimane a posebno šije zbog njihove podrške instituciji privremenog braka, upućujući na njihovu adresu brojne pogrde i optužbe. Interesantno je da znate, da je Muhamed Al-Arijafi, ekstremni vehabijski muftija u Saudijskoj Arabiji, izdao fetvu po kojoj se vojnicima, protivnicima sirijske vlade, dozvoljava da se ožene sirijskim ženama na nekoliko sati! On je rekao da ova fetva obuhvata sirijske djevojčice iznad 14 godina starosti, i one se moraju vjeriti sa sirijskim teroristima. Naravno, svima je jasno, da je ovaj ekstremni i antisirijski raspoložen muftija, ovu fetvu, koja je nedozvoljena prema učenju ehli-suneta, propisao samo zbog zadovoljavanja strasti naoružanih terorista protivnika Bašara Asada. U stvari ovim potezom je njihovim djelima dao vjersku notu, kako bi smanjio jačinu selefijske katastrofe.
Prije nekog vremena, također, komisija za pružanje pomoći, vezano za ljudska prava Organizacije UN je izvjestila o silovanju sirijskih žena i djevojaka od strane turskih vojnika u pograničnim izbjegličkim kampovima Turske. Ne objavljuje se prvi put žalosna vijest o silovanju sirijskih žena izbjeglica od strane turskih vojnika u turskim izbjegličkim kampovima. Prošle godine, također, brojne slične vijesti su se pojavljivale u medijima, a čak su neke žene, skrivajući svoj identitet, govorile o tome na sirijskoj televiziji. U izvještaju međunarodne humanitarne komisije navodi se da je se u turskim izbjegličkim kampovina nalazi otprilike 29 000 sirijskih izbjeglica i do vremena pisanja ovog izvještaja zabilježeno je više od 800 slučajeva silovanja ovih žena. Sirijske izbjeglice, u većini slučajeva su napustili svoje kuće i staništa iz pograničnih gradova Sirije i zbog straha od napada naoružanih osoba i sukoba sa sirijskom vojskom. Zapadne i arapske zemlje i Turska su glavni zaštitnici ustanika i terorista u Siriji, i oni, sa obezbjeđivanjem potrebne vojne opreme pojačavaju nemire i nerede u ovoj zemlji. Također, oni šute pred ljudskom tragedijom, posebno pred silovanjima sirijskih žena od strane turskih vojnika.
Hedija je jedna od žrtava ovog silovanja i ona kaže: „U gradu Džeseru-Šugur ljudi su vršili propagandu da sirijci koji se isele u Tursku dobijaju tursko državljanstvo. Prvog dana nas su odveli u jedan izbjeglički kamp u Turskoj i dali su nam tada potrebnu hranu, i drugi dan je protekao na isti način i mi smo bili puni nade da ćemo uskoro otpočeti novi život. Međutim, kod nas je došlo nekoliko naoružanih turaka i tada se, pred našim očima, desila najgroznija noćna mora u životu.
Snažne sirijske žene i pored svih problema i neigurnosti, sada su krenule u akciju kako bi pokazale odlučnost pred silovateljima.
Jedan od poteza ovih žena je ''Garnizon za obuku žena dobrovoljaca Sirije“, a sve je na dobrovoljnoj osnovi. U ovom garnizonu žene se podučavaju korištenju mitraljeza, bombi, napadu na neprijateljske punktove, kontroli vlastitih punktova, kao i izvršavanju akcija i vojnih taktika. Garnizon za obuku žena dobrovoljaca Sirije prvi put je otvoren u gradu Homs, u kojem se obučavaju žene starosti od 18-50 godina. Grupa naoružanih žena vode računa i čuvaju ulaze u garnizon, dok druga grupa žena zaustavlja i pretresa vozila na kontrolnim punktovima.
Abir Ramazan je žena koja ima 40 godina i koja prolazi obuku u ovom garnizonu. Ona kaže: ''Prije nego što sam naučila kako da rukujem oružjem, plašila sam se sama ostati u kući, plašila sam se napada na kuću. Prijavila sam se da prođem vojnu obuku i da mogu da branim sebe i svoju domovinu.''
Nada Dža'dže' je zadužena za obuku žena dobrovoljaca, i ona kaže: ''Ovo nije obični rat. Ovoga puta neprijatelj je drugačiji. Ovoga puta neprijatelj je iz naših porodica, to su naše komšije, zatim neprijatelj dolazi i iz susjednih zemalja, kojima se daje oružje na raspolaganje. Oni ubijaju sirijce i vrše genocid. Ovo je divljački rat.''
Ne može se nikako opravdati šutnja arapskih zemalja i zagovornika prava arapskih žena nasuprot nepravde i nasilja koja čine teroristi u Siriji. Ubijanja i divljačka silovanja ustanika, kao i šutnja subjekata i država, koje tvrde da su borci za ljudska prava, je znak degradacije ljudskosti u sadašnjem vremenu. U svakom slučaju sirijske žene su shvatile da osim Božijeg utočišta , drugog utočišta nemaju. Stoga se, one oslanjajući se na Božiju pomoć i vlastita nastojanja, trude da otjeraju agresora iz zemlje i da još jednom svoje porodično ognjište ispune ljubavlju i toplinom.
Sirija ima, otprilike, 23 miliona stanovnika, od čega 51 % čine žene. Ova zemlja je 2002-e godine postala članica ''Organizacije arapskih žena'', potpisala sporazum o borbi protiv diskriminacije žena i osnovala je nacionalno vijeće porodice. Prije početka sukoba u Siriji, žene u ovoj zemlji su bile u boljem položaju u odnosu na većinu žena u ostalim arapskim zemljama. Posebno, nakon što su visoki dužnosnici Sirije 2005-e godine počeli sprovoditi otvoreniju politiku u odnosu na prethodni period; tada su žene u ovoj zemlji ostvarile pogodniju ulogu i položaj u različitim sferama. Trenutno 32 od 250 mjesta u parlamentu Sirije pripadaju ženama dok, na primjer neke arapske zemlje kao što je Katar ili Saudijska Arabija nemaju izabrani parlament.
Nažalost, krizna situacija u Siriji, do koje je došlo zavjerom zapadnih zemalja i arapskih saveznika, stvorilo je brojne tragedije posebno za sirijske žene. Pored ubijanja i ranjavanja velikog broja civila, posebno žena i djece u sukobima, veliki broj žena i djevojaka u Siriji, također, su žrtva silovanja od strane terorista. I svako malo u medijima se mogu čuti strašne vijesti o ovom neljudskom ponašanju. U takvoj situaciji međunarodni faktori su dali svega nekoliko šturih izvještaja o ovim događajima i uglavnom su posmatrači dešavanja. Čak i „Organizacija arapskih žena“, od koje se očekivalo da uputi svoju podršku sirijskim ženama, više nego ikada se priklonila arapskim saveznicima i tako, ostavila sirijske žene same i bez podrške.
Jedan od malobrojnih izvještaja, kojeg je podnio ''Međunarodni komitet spasa'', a čije se sjedište nalazi u Americi, u izvještaju pod nazivom ''Sirija- regionalna kriza'', govore o masovnom silovanju sirijskih žena u unutarnjem ratu u ovoj zemlji. Na osnovu ovog srceparajućeg izvještaja, žene i mlade djevojke u Siriji su žrtve pojedinačnog i grupnog silovanja od strane naoružanih sirijskih pobunjenika.
Brojne žene i djevojke žrtve su, u intervjuu za ovaj komitet, izjavile: „''U većini slučajeva ta silovanja, pojedinačna ili grupna, su se dešavala na ulicama, na javnim mjestima u gradovima zahvaćenim neredima, pa čak u nekim slučajevima naoružani pobunjenici su upadali u kuće i silovali žene i djevojke pred očima članova porodice.''
Prema ovom izvještaju 240 žena-žrtava sa kojima je obavljen razgovor, utočište su pronalazile u kampovima sirijskih izbjeglica u Libanu i Jordanu, gdje su, naoružane osobe protivnici vlade Asada Bašara, na punktovima za pretres, vršili iznenadne noćne napade nad izbjeglicama čitavim putem kojim su bježali. Djevojke su otimali i mučili. Međunarodni komitet spasa vjeruje, da su se ova silovanja sirijskih žena pretvorila u jedan strateški rat.
Ekstremne selefije su jedan od glavnih faktora posljednjih nereda u Siriji. Oni su došli u Siriju, materijalno potpomognuti od strane Amerike, Saudijske Arabije i Katara, kako bi uništili vladu Bašara Asada i izazvali nemire.
Ekstremne selefije, za svoj neobjašnjivi upad u Siriju i ubijanje naroda, daju različita objašnjenja. Od razloga koje navode su pomoć narodu Sirije nasuprot vlade, njihovo oslobađanje od nepravde vlade, kao i uništenje alevija. Međutim, selefije su u zadnje dvije godine pokazali da, ne samo da nisu pomogli narodu Sirije, nego su počinili i najokrutnije zločine nad ovim narodom. Okrutno ubijanje sirijskih vojnika, silovanja sirijskih žena i uništenje njihove časti su samo dio njihovog nehumanog ponašanja. Napad na čast sirijskih žena se dešava u uslovima kada se zna da vehabije, napad na ženu smatraju velikim i neoprostivim grijehom i za takav počinjen grijeh kažnjavaju smrću. Vehabije čak, privremeni brak koji islam smatra dozvoljenim u određenim uslovima i kada su obje strane suglasne, smatraju neispravnim. Selefije su mnogo puta ponižavali muslimane a posebno šije zbog njihove podrške instituciji privremenog braka, upućujući na njihovu adresu brojne pogrde i optužbe. Interesantno je da znate, da je Muhamed Al-Arijafi, ekstremni vehabijski muftija u Saudijskoj Arabiji, izdao fetvu po kojoj se vojnicima, protivnicima sirijske vlade, dozvoljava da se ožene sirijskim ženama na nekoliko sati! On je rekao da ova fetva obuhvata sirijske djevojčice iznad 14 godina starosti, i one se moraju vjeriti sa sirijskim teroristima. Naravno, svima je jasno, da je ovaj ekstremni i antisirijski raspoložen muftija, ovu fetvu, koja je nedozvoljena prema učenju ehli-suneta, propisao samo zbog zadovoljavanja strasti naoružanih terorista protivnika Bašara Asada. U stvari ovim potezom je njihovim djelima dao vjersku notu, kako bi smanjio jačinu selefijske katastrofe.
Prije nekog vremena, također, komisija za pružanje pomoći, vezano za ljudska prava Organizacije UN je izvjestila o silovanju sirijskih žena i djevojaka od strane turskih vojnika u pograničnim izbjegličkim kampovima Turske. Ne objavljuje se prvi put žalosna vijest o silovanju sirijskih žena izbjeglica od strane turskih vojnika u turskim izbjegličkim kampovima. Prošle godine, također, brojne slične vijesti su se pojavljivale u medijima, a čak su neke žene, skrivajući svoj identitet, govorile o tome na sirijskoj televiziji. U izvještaju međunarodne humanitarne komisije navodi se da je se u turskim izbjegličkim kampovina nalazi otprilike 29 000 sirijskih izbjeglica i do vremena pisanja ovog izvještaja zabilježeno je više od 800 slučajeva silovanja ovih žena. Sirijske izbjeglice, u većini slučajeva su napustili svoje kuće i staništa iz pograničnih gradova Sirije i zbog straha od napada naoružanih osoba i sukoba sa sirijskom vojskom. Zapadne i arapske zemlje i Turska su glavni zaštitnici ustanika i terorista u Siriji, i oni, sa obezbjeđivanjem potrebne vojne opreme pojačavaju nemire i nerede u ovoj zemlji. Također, oni šute pred ljudskom tragedijom, posebno pred silovanjima sirijskih žena od strane turskih vojnika.
Hedija je jedna od žrtava ovog silovanja i ona kaže: „U gradu Džeseru-Šugur ljudi su vršili propagandu da sirijci koji se isele u Tursku dobijaju tursko državljanstvo. Prvog dana nas su odveli u jedan izbjeglički kamp u Turskoj i dali su nam tada potrebnu hranu, i drugi dan je protekao na isti način i mi smo bili puni nade da ćemo uskoro otpočeti novi život. Međutim, kod nas je došlo nekoliko naoružanih turaka i tada se, pred našim očima, desila najgroznija noćna mora u životu.
Snažne sirijske žene i pored svih problema i neigurnosti, sada su krenule u akciju kako bi pokazale odlučnost pred silovateljima.
Jedan od poteza ovih žena je ''Garnizon za obuku žena dobrovoljaca Sirije“, a sve je na dobrovoljnoj osnovi. U ovom garnizonu žene se podučavaju korištenju mitraljeza, bombi, napadu na neprijateljske punktove, kontroli vlastitih punktova, kao i izvršavanju akcija i vojnih taktika. Garnizon za obuku žena dobrovoljaca Sirije prvi put je otvoren u gradu Homs, u kojem se obučavaju žene starosti od 18-50 godina. Grupa naoružanih žena vode računa i čuvaju ulaze u garnizon, dok druga grupa žena zaustavlja i pretresa vozila na kontrolnim punktovima.
Abir Ramazan je žena koja ima 40 godina i koja prolazi obuku u ovom garnizonu. Ona kaže: ''Prije nego što sam naučila kako da rukujem oružjem, plašila sam se sama ostati u kući, plašila sam se napada na kuću. Prijavila sam se da prođem vojnu obuku i da mogu da branim sebe i svoju domovinu.''
Nada Dža'dže' je zadužena za obuku žena dobrovoljaca, i ona kaže: ''Ovo nije obični rat. Ovoga puta neprijatelj je drugačiji. Ovoga puta neprijatelj je iz naših porodica, to su naše komšije, zatim neprijatelj dolazi i iz susjednih zemalja, kojima se daje oružje na raspolaganje. Oni ubijaju sirijce i vrše genocid. Ovo je divljački rat.''
Ne može se nikako opravdati šutnja arapskih zemalja i zagovornika prava arapskih žena nasuprot nepravde i nasilja koja čine teroristi u Siriji. Ubijanja i divljačka silovanja ustanika, kao i šutnja subjekata i država, koje tvrde da su borci za ljudska prava, je znak degradacije ljudskosti u sadašnjem vremenu. U svakom slučaju sirijske žene su shvatile da osim Božijeg utočišta , drugog utočišta nemaju. Stoga se, one oslanjajući se na Božiju pomoć i vlastita nastojanja, trude da otjeraju agresora iz zemlje i da još jednom svoje porodično ognjište ispune ljubavlju i toplinom.
