Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije Ahlul-Bayt (ABNA) - Kroz historiju smo svjedočili vladavini hiljada ljudi, ličnosti koje su tokom određenog perioda imale vlast u jednoj zemlji, poput Irana.
Međutim, među ovim ličnostima rijetko se može pronaći neko čije se razdoblje vladavine spominje kao posebno historijsko doba. Takve ličnosti, bez sumnje, prolazile su kroz vrijeme velikih promjena, razdoblje koje je iz historijske perspektive ostavilo dubok i opsežan utjecaj na njihov život i vrijeme, a njegovi tragovi i obilježja ostali su vidljivi i u narednim epohama.
Ako iz ove perspektive posmatramo 36 godina vladavine „lidera-šehida, imama Hameneija“ i usporedimo to razdoblje sa sličnim historijskim razdobljima, može se s pravom reći da se njegovo razdoblje vlasti može nazvati „Hameneijevom erom“. To je bilo doba u kojem je Iran, oslanjajući se na potpuno nezavisan diskurs proistekao iz humanih spoznaja i islamskih uvjerenja, uspio zauzeti posebno mjesto među svjetskim silama.
Iako je temelje ovog diskursa postavio imam Homeini (r.a.), nema sumnje da je taj diskurs tokom liderstva ajatolaha Sejida Alija Hameneija dostigao potrebnu stabilnost i učvrstio svoju poziciju u iranskom društvu i historiji. Razumijevanje ove činjenice nije teško onima koji su upoznati s hegemonijama moći i mehanizmima težnje ka nezavisnosti.
Lider-šehid Ali Hamenei preuzeo je odgovornost predvođenja naroda u trenutku kada je Iran tek bio prošao kroz historijsku prekretnicu i teško iskušenje; osmogodišnji nametnuti rat s Sadamovim režimom, a nakon toga i smrt osnivača Islamske Republike Iran.Mnogi započeti poslovi još nisu bili privedeni kraju. Rat i sankcije doveli su zemlju u duboku krizu. Iran, tek oslobođen okova kolonijalizma, još uvijek nije bio pronašao vlastiti put i u mnogim je oblastima ovisio o stranim tehnologijama.
U razdoblju vladavine Pahlavija te su se tehnologije uglavnom nabavljale od, pretežno zapadnih, država zajedno s potrebnim stranim savjetnicima, pri čemu Iranci nisu bili ni njihovi vlasnici ni oni koji su njima upravljali. Na taj način, u vrijeme teškoća i potrebe za tehničkom podrškom, sve je zavisilo od volje vlasnika tehnologije, a Iran u doba Islamske Republike, sa svojim zalaganjem za nezavisnost i protivljenjem stranoj dominaciji, nije se nalazio u krugu onih kojima su vlasnici tih tehnologija bili spremni pružiti podršku.
S druge strane, državni organi i institucije te istraživačke i naučne strukture, koje su imale važan i strateški udio u izgradnji nezavisnosti, još uvijek nisu bile zaživjele u Iranu, a organiziranje njihovog uspostavljanja činilo se izuzetno teškim, pa čak i nemogućim.
Pored svega toga, Iranu je bio potreban novi, civilizacijski i kulturni pogled. Samo posjedovanje tehnologijā, sve dok ne dođe do temeljne promjene u načinu razmišljanja, ne može garantovati nezavisnost. Sukobi u prvim mjesecima nakon pobjede Islamske revolucije – uključujući razornu opasnost od separatizma u Iranu – a zatim i sveopći napad na zapadne granice, onda dešavanje smjene i uklanjanja s položaja predsjednika Bani Sadra, povezanog sa Zapadom, te nastavak svete odbrane sve do posljednjih mjeseci blagoslovljenog života rahmetli Imama Homeinija, nisu ostavili prostora za ovako široku preobrazbu i provedba svih tih poslova odložena je za razdoblje liderstva ajatolaha Hameneija.
Preuzimanje ove odgovornosti i ispunjavanje ove izuzetno teške misije zahtijevalo je dvije posebne osobine: hrabrost i kompetenciju. Lider-šehid Hamenei je objedinio obje ove osobine; godine odgoja u školi islama i više od dvije decenije borbe i stalnog prisustva na različitim poljima, uz osobine poput kontinuiranog izučavanja, izuzetno snažnog pamćenja i vanredne inteligencije, oblikovale su ga kao sposobnog lidera koji je znao kako treba djelovati u historijskim prekretnicama i kojim pristupom usmjeriti kormilo „broda ka nezavisnosti“.
Lider-šehid Hamenei je, koristeći se navedenim kapacitetima, naravno oslanjajući se na Gospodara i uz pratnju i podršku naroda, utemeljio zlatno razdoblje u historiji Irana, čiji će efekti i dostignuća biti prepoznati u društvu tek za generacije koje dolaze.
Na osnovu upravo tih poznatih i nepoznatih dostignuća nastala je „Hameneijeva era“ i pretvorila se u zlatni vrhunac historije velikog Irana. Neka od najvažnijih dostignuća koja su dovela do pojave „Hameneijeve ere“ u historiji Irana jesu:
1. Očuvanje i postojanost načela Islamske revolucije Irana: Očuvanje i
zaštita temeljnih načela Islamske revolucije Irana, koja su natopljena krvlju hiljada šehida i njihove neumorne borbe protiv monarhističkog režima i američkog kolonijalizma; ovo predstavlja jednu od istaknutih i nepromjenjivih karakteristika koja se može uočiti tokom cijelog života ajatolaha Hameneija. On ni u kakvim okolnostima, čak ni onda kada se činilo da situacija izmiče kontroli, nije napuštao načela niti ih je zanemarivao. Ponekad se dešavalo da su neki poznati političari od njega tražili da zanemari načela poput „načela republike“ i da ne obraća pažnju na opću volju naroda, kako bi se očuvao sistem i uspostavio red. Međutim, lider-šehid Hamenei nikada nije prihvatao takve zahtjeve, pa je čak bio spreman radi očuvanja tih načela, odnosno narodne demokratije platiti veliku cijenu. On je na kraju položio život na putu očuvanja i zaštite upravo tih načela; načela koja se mogu sažeti u riječima poput „nezavisnost“, „sloboda“ i „Islamska Republika“.
2. Jačanje i praktična podrška idealu „Mi možemo“: Režim Pahlavija je
više od pet decenija negirao sposobnosti Iranaca na svim područjima; to je išlo do te mjere da je poricanje iranskih sposobnosti preraslo u uobičajenu i raširenu praksu. Prema mišljenju nekih, posao ili proizvod imao je vrijednost samo ako je nosio stranu etiketu. Tokom pola stoljeća takav pogled se na neki način ustalio u mentalitetu Iranaca, pa se zbog toga njegovo uklanjanje i usađivanje ideala „Mi možemo“ u kolektivnu i individualnu svijest društva činilo veoma teškim zadatkom. Poštovani ajatolah Hamenei je još u periodu mandata predsjednika Republike težio ostvarenju ovog strateškog ideala. Sveobuhvatna podrška lidera-šehida ajatolaha Hameneija naporima rahmetli šehida Satarija u rekonstrukciji, pa čak i proizvodnji borbenih aviona F-4 Fantom u Iranu, predstavlja jedan od najpoznatijih primjera u provođenju rečenog ideala. Ovaj pristup se, nakon što je ajetolah Hamenei izabran za lidera Islamske Republike Iran, nastavio provoditi punom snagom i proširio se na različita područja; među najvažnijim i temeljnim oblastima posebno se izdvajaju „matične ćelije“, „nanotehnologija“, „raketne i oružane sposobnosti“, a iznad svega „nuklearna energija“.
3. Jačanje sobstvene kulture: Lider-šehid Hamenei je, kao vrhunski pravni
autoritet, imao stratešku ulogu u jačanju religijske kulture i promicanju njene pozicije u društvu. U tom smislu je posebna pažnja posvećena podučavanjima Nehdžul-belage, tefsiru, hifzu i pravilnom učenju Kur’ana Časnog uz punu podršku ajatolaha Hameneija. Osim toga, ajatolah Ali Hamenei je također iznimnu pažnju posvećivao iranskoj kulturi i civilizaciji. Poznavao je perzijski jezik i književnost kao malo ko, iznimno dobro je poznavao istaknute ličnosti iranske književnosti i nauke te je u tom pravcu pružao i javnu i prikrivenu podršku.
Posljednjih godina kroz televizijske dokumentarne emisije široj javnosti u Iranu prikazan je dio susretā lidera-šehida Hameneija s naučnom i kulturnom elitom društva, ali je najveći dio njih i dalje ostao neispričan.
Hazreti ajatolah Ali Hamenei nije zanemarivao ni podršku umjetnosti i umjetnicima iz različitih oblasti, poput kinematografije. Kada bi se neko od filmskih veterana razbolio, raspitivao bi se za njegovo zdravlje.
Zanimljiva karakteristika načina djelovanja ovog velikana jeste to što je imao potrebno znanje u svim oblastima, i prilikom davanja savjeta postupao je uzimajući u obzir sve finese i obraćajući pažnju na sve aspekte određenog pitanja. Sva navedena postignuća, kao i brojni drugi slučajevi koje u ovako kratkom tekstu nije moguće navesti, doveli su Iran, uprkos svim teškoćama, sankcijama i neprijateljstvima, do granica domaće moći i samostalnosti i iz područja štetne ovisnosti i popustljivosti usmjerili su ga prema sigurnim obalama samodovoljnosti i oslanjanja na vlastite kapacitete.
U periodu od 36 godina liderstva i upravljanja ajatolaha Ali Hamneija, uspostavljeni su mehanizmi za stvaranje snažnog Irana, a postavljeni su i potrebni temelji za izgradnju jasne budućnosti zemlje koja baštini naslijeđe blistave civilizacije od 7.000 godina. Ipak, kao što smo na početku kazali, razumijevanje ovog pitanja od strane šire javnosti i precizno sagledavanje „Hameneijeve ere“ iziskuje protok vremena i potpuno ostvarenje rezultata koji su postignuti, a od kojih smo neke već spomenuli.
PISjournal
Your Comment