Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije ABNA - dostupni dokazi pokazuju da su, za razliku od prethodnih perioda, podjele između Trumpa i Netanyahua oko toga kako se nositi s Iranom postale neuobičajeno javne. Axios izvještava da je američki predsjednik izrazio frustraciju nekim Netanyahuovim potezima, vjerujući da bi određene izraelske odluke mogle ugroziti put ka sporazumu s Teheranom.
U međuvremenu, analize u medijima poput The Guardiana i Al Jazeere također ukazuju na različite interese dvojice lidera. Prema tim procjenama, Trump prije svega traži diplomatsku pobjedu, način da se okončaju politički i ekonomski troškovi iranskog rata, dok Netanyahu ostaje duboko skeptičan prema svakom sporazumu koji, po njegovom mišljenju, ne uspijeva nametnuti dovoljna ograničenja iranskom nuklearnom programu, raketnim kapacitetima i regionalnim mrežama.
Istovremeno, nedavni izvještaji ukazuju na to da je, uprkos kritikovanju aspekata pregovora, Netanyahu izbjegao direktan sukob s Bijelom kućom. Čak i kritičari sporazuma u Tel Avivu priznaju da se Netanyahu trenutno suzdržava od otvorenog, potpunog protivljenja Trumpu, što je znak da možda pokušava riješiti nesuglasice iza zatvorenih vrata.
U tom kontekstu, neki politički posmatrači sugerišu da se između dva lidera možda oblikuje neformalni „quid pro quo“, ne nužno pisani sporazum, već razumijevanje usmjereno na upravljanje političkim troškovima. Međutim, nije se pojavio nijedan vjerodostojan dokument ili potvrđeni izvještaj koji povezuje Netanyahuove pravne probleme s njegovim stavom o iranskom sporazumu, a to ostaje čvrsto u domenu političkih spekulacija.
Ključna stvar je da se Trump suočava s protivljenjem bilo kakvom sporazumu s Iranom unutar vlastite stranke i od tradicionalnih američkih saveznika Izraela, što put naprijed čini sve samo ne glatkim.
Analiza koju je proveo Reuters pokazuje da bi svaki mogući sporazum s Iranom mogao izložiti Trumpa napadima domaćih tvrdolinijaša, što povećava njegovu potrebu za deeskalacijom s Tel Avivom. Uzimajući ovo u obzir, ono što je trenutno vidljivo je manje tajni dogovor, a više taktička konvergencija između Trumpa i Netanyahua s ciljem ograničavanja političkih troškova. Trumpu je potrebna diplomatska pobjeda, a Netanyahu se nalazi u poziciji u kojoj bi eskalacija tenzija s Washingtonom mogla oslabiti njegov ugled i kod kuće i u cijeloj regiji.
Međutim, nedostatak čvrstih dokaza o sporazumima iza vrata, u kombinaciji s upornim strateškim podjelama između dvije strane po pitanju Irana, otežava sagledavanje ovoga kao trajne koalicije ili gotove stvari.
Konačno, treba reći da postojeći dokazi govore o „kontrolisanom neslaganju“ između Trumpa i Netanyahua, a ne o potpunom slaganju ili dokazanom dogovoru. Svaka veza između Netanyahuovih sudskih slučajeva i njegovih stavova u vezi s iranskim dogovorom, dok se ne pojave vjerodostojni dokazi, treba se tretirati kao analitička hipoteza, a ne kao utvrđene činjenice.
PIS Journal
Your Comment