Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije ABNA24: Američki ministar energetike Chris Wright potpisao je sa svojim saudijskim kolegom sporazum o civilnoj nuklearnoj saradnji, uz online prisustvo zvaničnika dvije zemlje. Sporazum je opisan kao jedno od ključnih dostignuća posljednjih godina bliskih odnosa između dva saveznika.
Međutim, nepredvidivi američki predsjednik Donald Trump brzo je razočarao arapsku kraljevinu. On je provedbu sporazuma uslovio pristupanjem Rijada arapsko-izraelskoj normalizaciji, službeno nazvanoj Abrahamski sporazumi. Također je negirao da je Washington dao arapskoj kraljevini pravo da razvije vlastiti domaći program obogaćivanja uranija, što je ne samo otvorilo pitanja o odredbama sporazuma, već je i njegovu budućnost gurnulo na neizvjestan put.
Kao rezultat toga, dvije suprotstavljene naracije sada oblikuju ovaj sporazum. Prema verziji Washingtona, nuklearni sporazum je direktno povezan s normalizacijom odnosa između Rijada i Tel Aviva. Saudijski zvaničnici, međutim, insistiraju na sasvim drugačijoj priči: nema normalizacije s Izraelom dok se ne uspostavi nezavisna palestinska država u skladu s rezolucijama Ujedinjenih naroda.
Uslov koji nedostaje u tekstu sporazuma
Najveće otvoreno pitanje koje visi nad sporazumom jeste uslov koji je Trump uveo nakon njegovog potpisivanja. Budući da puni tekst još nije objavljen, ostaje nejasno da li je normalizacija odnosa s Izraelom bila upisana u sam sporazum ili je predsjednik naknadno dodao kao preduvjet za njegovu provedbu.
Sporazum još nije konačan i prema zakonu mora biti upućen Kongresu na razmatranje. Taj period daje Trumpovoj administraciji prostor da pregovara o novim uslovima s Rijadom ili čak u potpunosti odgodi njegovu provedbu.
Trump je također izjavio da sporazum neće dati Saudijskoj Arabiji pravo na obogaćivanje uranija, iako nije ponudio nikakve detalje. Američki zvaničnici su, u međuvremenu, opisali sporazum kao okvir koji uključuje samo dvogodišnji period proučavanja ekonomske i tehničke izvodljivosti saudijskog ciklusa nuklearnog goriva. Neki dobro upućeni zvaničnici smatraju da bi Washington mogao odgoditi sposobnost Rijada za obogaćivanje uranija na nekoliko godina, ali nema garancije da će ta zabrana biti trajna.
S druge strane, mnogi analitičari sumnjaju da će saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman odustati od svog dugogodišnjeg zahtjeva za uspostavljanjem domaćeg ciklusa nuklearnog goriva. Također ističu da Rijad nikada nije spremno prihvatio sveobuhvatne inspekcije koje bi zahtijevala Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), što je pitanje koje već dugo izaziva neslaganja između dvije prijestolnice.
Sporazum pogođen krizom prije nego što je zaživio
Događaji koji su uslijedili samo 24 sata nakon potpisivanja naveli su čak i neke američke medije na zaključak da je nuklearni sporazum zapao u krizu prije svoje službene provedbe.
U izvještaju za CNN Kevin Liptak i Kristen Holmes napisali su da je sporazum, koji je ubrzano sklopljen, gotovo jednako brzo naišao na prepreke. Prema njihovim navodima, Trump je bio bijesan što je objava sporazuma uslijedila bez njegovog potpunog odobrenja, pri čemu su neki izvori tvrdili da ministar energetike predsjednika nije ni obavijestio o vremenu objave prije nego što je sporazum predstavljen javnosti.
Negativne reakcije dodatno su se pojačale kada su konzervativni mediji, uključujući Fox News i urednički odbor Wall Street Journala, uputili oštre kritike. Njihova glavna zamjerka bila je zašto potpisivati nuklearni sporazum sa Saudijskom Arabijom koji nije izričito vezan za normalizaciju odnosa s izraelskim režimom.
Dodatnu zabunu izazvala je činjenica da je administracija odbila objaviti puni tekst sporazuma i njegove tehničke anekse, što je produbilo sumnje. A kao posebno upečatljiv znak, sam Trump nije prisustvovao ceremoniji potpisivanja, potez koji su mnogi posmatrači protumačili kao namjerno distanciranje Bijele kuće od sporazuma koji je upravo zaključen.
Zabrinutost u Washingtonu i Tel Avivu
Negativne reakcije nisu bile ograničene samo na Bijelu kuću, a pojedini političari upozorili su na strateške posljedice ovog sporazuma s Rijadom.
Bivši izraelski ministar odbrane Avigdor Lieberman upozorio je da civilni nuklearni program u Saudijskoj Arabiji nosi rizik pokretanja veoma opasne nuklearne utrke u regiji.
U samim Sjedinjenim Državama pojedini demokratski zastupnici također su pesimistično ocijenili sporazum. Kongresmen iz Kalifornije Ro Khanna izjavio je za BBC da se radi o „jednostranoj privilegiji“ za arapsku kraljevinu, upozorivši da će takav sporazum samo izazvati dodatnu nestabilnost u regiji Zapadne Azije.
Strateška poruka sporazuma Izraelcima
Bez obzira na konačnu sudbinu sporazuma, mnogi stručnjaci smatraju da saudijski korak prema uspostavljanju ciklusa nuklearnog goriva, čak i pod okriljem civilnog programa, predstavlja signal koji bi mogao promijeniti ravnotežu snaga u Zapadnoj Aziji.
Imran Bayoumi, saradnik Atlantskog vijeća i bivši savjetnik Pentagona, smatra da sporazum gradi upravo onu infrastrukturu i znanje koji bi jednog dana mogli olakšati Rijadu put prema naprednijim nuklearnim sposobnostima.
Prema mišljenju analitičara, čak i ako Saudijska Arabija nikada ne bude težila izradi nuklearne bombe, samo sticanje tehnologije i infrastrukture za ciklus nuklearnog goriva pružilo bi Rijadu snažno sredstvo odvraćanja i političku polugu protiv regionalnih rivala, što je već produbilo zabrinutost u Tel Avivu. Još više zabrinjava Izrael mogućnost da bi saudijski ciklus nuklearnog goriva postao trajan izvor nesigurnosti. A ukoliko bi prozapadne ili antiizraelske frakcije jednog dana izgubile utjecaj, odnosno ako bi antizapadne ili antiizraelske snage stekle utjecaj u saudijskom upravljanju državom, Tel Aviv bi se mogao naći između dvije nuklearno sposobne sile: Teherana i Rijada.
Trumpov zaokret u američkoj nuklearnoj politici
Ako bude konačno potvrđen, sporazum bi, prema mišljenju mnogih posmatrača, mogao označiti prekretnicu u američkoj nuklearnoj politici prema Saudijskoj Arabiji.
Administracija predsjednika Baracka Obame nastojala je ograničiti nuklearnu saradnju sa zemljama Zapadne Azije na takozvani „zlatni standard“, model koji je državama korisnicama zabranjivao obogaćivanje uranija ili preradu plutonija.
Administracija Joea Bidena, iako je podržavala civilnu nuklearnu saradnju s Rijadom, povezivala ju je s normalizacijom odnosa između Saudijske Arabije i izraelskog režima, kao i s napretkom u palestinskom pitanju, uslovom koji je na kraju spriječio postizanje konačnog sporazuma.
Trumpov pristup, međutim, djeluje drugačije. On je prvo otvorio put nuklearnom sporazumu, a zatim normalizaciju odnosa s Tel Avivom postavio kao uslov za njegovu provedbu, promjenu redoslijeda koju mnogi analitičari pripisuju sve intenzivnijem strateškom nadmetanju Sjedinjenih Država s Kinom i Rusijom.
Prema njihovom mišljenju, glavni strah Washingtona jeste da bi svako američko oklijevanje moglo gurnuti Saudijsku Arabiju prema Pekingu ili Moskvi radi razvoja njenog nuklearnog programa. Zbog toga je Trumpova administracija odlučila prvo osigurati okvir nuklearnog sporazuma, a tek potom pregovarati o drugim političkim zahtjevima, uključujući i normalizaciju odnosa s izraelskim režimom.
Međutim, dok tekst sporazuma ne bude objavljen i razmotren u Kongresu, te dok Saudijska Arabija ne iznese svoj konačni stav o Trumpovim novim uslovima, jedno pitanje ostaje otvoreno: hoće li nuklearni sporazum između Washingtona i Rijada biti zaključen ili će postati samo još jedan od Trumpovih nedovršenih sporazuma?
PISjournal
Your Comment