Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), u situaciji u kojoj se agresivna politika Izraela pretvorila u vojne akcije, nijedna zemlja se ne može smatrati imunom; posebno sada kada je san o "Obećanoj zemlji" praktično postao izvršna politika, a Turska je također podigla nivo pripravnosti i pripravnosti na najviši nivo. Zemlja koja ima jednu od najvećih vojski i odbrambenih industrija na svijetu sada ozbiljno preispituje svoje sigurnosne strategije kako bi se suočila s ekspanzionističkim prijetnjama Izraela, a ovaj trend će postati sve očigledniji u budućnosti. Zanimljivo je da 96 posto turskog naroda smatra Izrael ozbiljnom prijetnjom i ljuti su zbog njegove politike.
Posljednjih dana su eskalirale tenzije između izraelskog režima i Turske. S jedne strane, zbog budućeg upravljanja Gazom i protivljenja Tel Aviva prisustvu Ankare, odnosi između dvije strane postali su izuzetno zategnuti, a prema analitičarima, ova situacija je uzrokovala da "Izrael" aktivno provocira Grčku i Kipar protiv Turske. S druge strane, potpisivanjem zajedničkog vojnog "akcionog plana" za 2026. godinu, izraelski režim, Grčka i Kipar su napravili novi korak ka jačanju odbrambene saradnje i strateške koordinacije u istočnom Mediteranu. S porastom tenzija između Izraela i Turske, Turska je zvanično objavila da sve njene sigurnosne institucije smatraju Izrael glavnom prijetnjom.
U tom smislu, razgovarali smo sa "Alijem Heydarijem", stručnjakom za turska pitanja:
ABNA: Molimo vas da prvo objasnite trostrani sporazum između Kipra, Grčke i Izraela, koji je izazvao zabrinutost turske vlade, i poruku ovog zajedničkog akcionog plana turskoj strani.
U istočnom Mediteranu, i sporazum zaključen u Tel Avivu između Grčke, Republike Kipar i cionističkog režima; ovaj sporazum je u skladu s pomorskim ograničenjem protiv Turske i neće dozvoliti Turskoj da se razvija u pomorskom području.
Mediteranska regija je geografski, politički, ekonomski i turistički veoma važna za svoje susjede, pa čak i međunarodne sile, te posjeduje ogromne energetske resurse za svoje susjede u ovoj regiji. Ova regija je geografski, detaljno definirana i predstavlja raskrsnicu između kontinenata Evrope, Afrike i Zapadne Azije, te ako neka zemlja dominira ovom regijom politički i vojno, može dominirati i susjednim zemljama.
Iz tog razloga, velike sile poput Sjedinjenih Američkih Država i Rusije tradicionalno su pokušavale održati kontinuirano prisustvo u ovoj regiji najmanje posljednjih 5 decenija. Rusija ima vojno-pomorsku bazu u ovoj regiji; iako je udaljena nekoliko hiljada kilometara od ove regije.
Turska se također trudi da dominira ovom regijom, jer ovom rutom može pristupiti Africi i imati snažan utjecaj u Africi preko mora, a bit će lakše uspostaviti komunikaciju s Evropom, te će steći regionalnu moć i pregovaračku moć među drugim zemljama.
Stoga Izrael pokušava ograničiti ovu zemlju u toku regionalne konkurencije s Turskom. Kada pogledamo kartu, primjećujemo sliku u obliku polumjeseca na kojoj Izrael pokušava okružiti istočnu Tursku od sjeveroistoka do jugoistoka ove zemlje. Odozgo, Grčka i Kipar su okupirane teritorije, a zatim na jugoistoku Sirija, i kroz to Izrael pokušava stvoriti restriktivni pojas za Tursku i spriječiti zapadnu Tursku da se poveže s Afrikom i Evropom i iskoristi ogromne resurse Mediterana.
Ovaj plan će ostati strateški izazov za Tursku, bez obzira da li je Netanyahu na vlasti ili neko drugi postane premijer umjesto njega. S druge strane, SAD i Zapad također žele ograničiti Tursku u Mediteranu. Stoga ćemo u narednim mjesecima i godinama vidjeti povećanje broja zemalja u ovom trilateralnom paktu, a moguće je da će se i Francuska pridružiti ovom sporazumu i da će se ovaj proces nastaviti.
ABNA: S obzirom na ova dešavanja i činjenicu da je Turska službeno objavila da sve njene sigurnosne institucije smatraju Izrael glavnom prijetnjom, postoji li mogućnost rata i vojnog sukoba između Izraela i Ankare u bliskoj budućnosti?
Ni Turska ni Izrael nisu spremni ići u rat u trenutnim okolnostima. S obzirom na domaće, političke i ekonomske uslove i situaciju u Turskoj, vlada nije spremna ići u rat i boriti se s Izraelom, jer će morati snositi velike troškove kroz ovaj rat.
Trenutno, polovina turske političke struje, koja je u opoziciji, kritikuje Erdoganovu diplomatiju u regiji i državama; nema potrebe za angažmanom s Izraelom u takvim okolnostima zbog Palestine ili Sirije, jer smatraju da je ovaj sukob skup za Tursku.
Ne mislim da će Erdogan i vladajuća stranka u Turskoj poduzeti bilo kakve akcije protiv Izraela u trenutnom periodu, jer će to utjecati na budućnost stranke i može ukloniti vladajuću stranku s vlasti.
Izrael, s obzirom na postojeće sukobe s Libanom i nestabilnost situacije u Gazi i Siriji, ne traži novi sukob ili rat, i ne čini se da će ući u vojni rat s Turskom, ali ova trenutna situacija i postignuti sporazumi su ograničavajući za Tursku, a regionalni pritisak na ovu zemlju će se nastaviti.
Your Comment