Izjave lidera na ovom sastanku objavljene su 8. septembra 2024. godine na mjestu održavanja ovog kongresa.
Različiti periodi u prošlosti su tema za sebe, ali ono čega se sjećam u našem vremenu je da je od samog početka borbi 1963. godine, otac gospodina Malek-Hosseinija, istaknuti naučnik u toj regiji, izdao saopštenje koje je bilo jedinstveno. Bio je snažan i hrabar, i režim je to shvatio ozbiljno, jer su znali da ako on naredi lokalnim nomadskim plemenima džihad, oni će se boriti, i to se donekle i dogodilo, ispričao je ajetullah Hamenei o pokrajini Kohgiluye i Boyer-Ahmad i nastavio:
"U to vrijeme, režim je tražio od druge etničke grupe, također dragog naroda, da se bori protiv nomadskog naroda regije Boyer-Ahmad. Međutim, tamošnji sunnitski učenjak je spriječio da se to dogodi. Moramo imati na umu kakve su bile interakcije između naših vjerskih, nacionalnih i etničkih grupa u ovoj zemlji. Jedan sunnitski učenjak nije dozvolio da se sprovede plan režima za podsticanje sukoba između naroda Balucha i nomada Kohgiluyeha i Boyer-Ahmada. On je intervenisao, usprotivio se tom planu i izdao fetvu protiv njega. To se dogodilo u tom regionu."
U nastavku je rekao da je Jedan od temelja psihološkog ratovanja posebno tokom našeg vremena protiv naše drage nacije i islamskog Irana, preuveličavanje moći neprijatelja. To se dešava od početka islamske revolucije. Na različite načine, ova poruka se neprestano prenosila, usađivala i ubrizgavala u naše ljude da se trebaju bojati – SAD-a, cionista, Britanaca i drugih takvih entiteta. To je uvijek bio slučaj.
Jedna od najvećih vještina imama Homeinija bila je raspršivanje ovog straha iz srca ljudi, ulijevanje osjećaja povjerenja ljudima i pružanje osjećaja samopouzdanja. Iranska nacija smatra da ima unutrašnju snagu i sposobnost na koju se može osloniti da postigne velike stvari, i da neprijatelj nije toliko moćan kako se predstavlja.
Kada takvu tehniku psihološkog ratovanja neprijatelj koristi u vojnom domenu, rezultat je strah i povlačenje.
"Ali ako se ti isti pojedinci oslanjaju na svoje vlastite ljude i domaće sposobnosti, ako prepoznaju pravu prirodu svog neprijatelja i ako shvate da neprijatelj nije tako moćan kako sebe predstavlja, mogu se suzdržati i istrajati.” Dodao je da je isti slučaj na polju ekonomije, kulture, ratovanja, diplomatije te je udijelio savjete kako se boriti protiv psihološkog rata neprijatelja podstičući na aktivnosti na polju filma i štampanja knjiga, ali i napora za privlačenje mladih da učestvuju u tim aktivnostima i okoriste se njima.
"Recimo da ste objavili knjigu. Dobro, koliko će ljudi pročitati tu knjigu? Koliko će ljudi voditi bilješke o njoj nakon što je pročitaju? Koliko će ljudi koristiti ove bilješke i razmjenjivati ih s drugima kada sjede sa svojim prijateljima? Razmotrite ove tačke i pronađite rješenje. Šta se može učiniti da ova knjiga, koja je trajnija od filmova i drugih formi, dovede do preobražaja u umu čitaoca?
U našoj zemlji imamo desetine miliona mladih ljudi. Recimo, naprimjer, da se ova knjiga štampa deset puta i svaki put se odštampa 2.000 primjeraka, što je maksimalan broj primjeraka za svako štampanj e. To bi bilo ukupno 20.000 primjeraka. Dvadeset hiljada primjeraka je veoma mali broj u poređenju sa 20 miliona [mladih ljudi]. Ono što treba da uradimo je da prvo obezbijedimo da 20.000 ljudi zaista pročita knjigu. I drugo, treba da se trudimo da učinimo nešto da ta knjiga ima dubok uticaj na živote ovih 20.000 čitalaca. Lik koji ste opisali i prikazali bi trebao imati utjecaj na njihov životni stil, poglede i njihov kulturni identitet. To bi trebao biti cilj.
Uvijek preporučujem da pojedinci poput vas koji se okupljaju ovdje na komemoraciji našim šehidima razmisle o ishodu. Samo uraditi nešto nije dovoljno. Ovi napori su alati za postizanje cilja. U suprotnom, ako imate ključ koji ne koristite, ili ako nije prave veličine za vijke i matice koje trebate olabaviti, beskorisno je. Naše akcije i aktivnosti koje radimo moraju biti alati koji imaju efekta."
