Unutarnji korijeni raspada Muslimanske braće u Egiptu (ČLANAK)

(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Šestog novembra 2013-e godine, odbacujući zahtjev Muslimanske braće da promijene presudu o zabrani djelovanja organizacije, sud u Kairu je donio konačnu odluku o zabrani djelovanja organizacije Muslimanska braća.Muslimanska braća, kao najveća politička grupacija u Egiptu, prije revolucije od 25-i januara 2011-e godine, su se nalazila na margini političkih dešavanja u ovoj zemlji. Važan datum u političkom životu Muslimanske braće, svakako je 25 januara, kada je došlo do svrgnjavanja Hosni Mobaraka i promjene političke garniture u Egiptu. Ova partija je uspjela na izborima u tri nivoa, parlamentarnim, predsjedničkim i općim izborima, da pobijedi svoje protivnike i da postane vodeća sila u Egiptu. Ovakvi uslovi su potrajali tek jednu godinu i Muslimanska braća su izgubila svoju moć, kao rezultat vojnog udara u Egiptu, organizacije je raspuštena i njen rad je proglašen nezakonitim.Organizaciju Muslimanska braća je osnovao Hasan el-Benna 1928 godine. Tokom 21godine, koliko je Hasan el-Benna vodio organizaciju, ova skupina je više bila zaokupljena unutarnjom organizacionom strukturom, dok je djelovala i na polju borbe protiv egipatskog monarhističkog sistema. 12 februara 1949 godine agenti tadašnjeg egipatskog kralja Faruka, izvršili su atentat na Hasana el-Bennu. Nakon atentata došlo je do brojnih razmimoilaženja u ciljevima i aktivnostima Ihvanul-muslimina. Nakon Hasana el-Benne, Ihvani su, na neki način, iskorištavani od različitih egipatskih vlada, što nije imalo naročitih koristi za tu skupinu. Na početku, Ihvanul-muslimini su sarađivali sa Džemal Abdu-Nasirom i oficirima slobodnog Egipta u vojnom udaru protiv monarhističkog sistema. Igrali su važnu ulogu i u dolasku Envera Sadata na vlast. Sadat, da bi se suprostavio pučističkim zavjerama nasirista i komunista, iz zatvora je oslobodio lidere i članove Ihvanul-muslimina i iskoristio podršku, koju im je narod pružao. Egipatski Ihvanul-muslimini nisu pomogli dolazak na vlast Hosni Mobaraka, te tako nisu imali ni prostora da sudjeluju u raspodjeli moći. Početkom revolucije 25 januara u Egiptu, svi pogledi su bili uprti u Ihvane i njihov uticaj na društvo. Glasovima naroda na tri nivoa izbora nakon Mobaraka su pobijedili, ali su još jednom gurnuti na egipatsku političku marginu tako da se stalna sudbina Ihvana, vezano za njihovo suprostavljanje vlastima u Egiptu još jednom ponavlja.Raspad Ihvanul-muslimina i hapšenje njenih članova i lidera  nije ništa novo za ovu organizaciju,  jer su Ihvani u 84 godine svoga aktivnog rada tri puta doživjeli raspadanje i hapšenje svojih članova i lidera od strane različitih egipatskih vlada. Egipatske vlasti u decembru 1948 godine u vrijeme Hasana el-Benne, naredile su raspuštanje Ihvanul-muslimini i uhapsili su veliki broj njenih visokih zvaničnika. Najvažniji argument za raspuštanje ove organizacije bile su aktvinosti Ihvanul-muslimina vezano za Palestinu i slanje oružja i vojnih snaga kao ispomoć palestincima. Po drugi puta 1954 godine zbog razmimoilaženja svojih oficira i lidera Ihvanul-muslimina, Džemal abdu-Nasir ih je raspustio, te zatvorio čelnike i veliki broj članova. Iako nije raspuštao Ihvanul-muslimine, Enver Sadat je djelovanju ove organizacije napravio brojne probleme, jer su se oni žestoko usprotivili njegovoj politici vezano za Palestinu i potpisivanje sporazuma u Kamp Davidu. Krajem sedamdesetih godina 20-og stoljeća Sadat mijenja politiku vezano za Ihvane te 1979 godine naređuje hapšenje članova i lidera ove organizacije kako bi se ponovno našli u poziciji suprostavljanja egipatskoj vladi.Tokom tridesetogodišnje vladavine Hosni Mobarak nije raspuštao Ihvanul-muslimine, ali je sprovodio politiku ograničavanja društvenog sastajanja, te ograničio njihov uticaj u Egiptu. U vrijeme Mobaraka Ihvani su se suprostavljali egipatskim vlastima i bili su udaljeni od ozbiljnog uticaja na nju, tako da su u nekoliko mandata samo u parlamentu imali po nekoliko zastupnika, koji nisu imali veliku moć u okvirima egipatskih političkih struktura. Nakon pobjede revolucije 25-i januara, krajem 2011 godine i u 2012 godini sa pobjedom na parlamentarni, predsjedničkim i lokalnim izborima Ihvanul muslimini su po prvi puta ozbiljno uzeli moć odlučivanaj u Egiptu. Ovaj period potrajao je godinu dana, a Muhamed Morsi, predsjednik koji je iznikao iz Ihvanul-muslimina na prvu godišnjicu dolaska na vlast, svrgnut je vojnim pučem. Danas privremena vlada Adli Mensura, treća je egipatska vlada, koja je izdala naredbu o raspuštanju Ihvanul-muslimina i hapšenju lidera i stotina članova ove organizacije, žestoko je ustala protiv Ihvana.Postavlja se pitanje zašto Ihvanul-muslimini nisu uspjeli iskoristiti povjerenje egipatskog naroda, kako ne bismo svjedočili historijskom opetovanju, koje je zadesilo egipatski narod? Zašto se slika Ihvanul-muslimina međunarodnim masama, od omiljenosti- za samo godinu dana- promijenila u neprihvatanje i nezadovoljstvo? Ova pitanja je moguće analizirati iz različitih uglova, gdje se jedan dio veže za djelovanje Ihvana, a drugi za visoki nivo iskustva vojnih krugova i starih liberalnih demokrata u Egiptu.Današnje stanje Ihvanul-muslimina u Egiptu na prvom mjestu potiče od njihovog slabog djelovanja tokom revolucije 25 januara. Ihvani su, prvu grešku načinili prije svrgavanja Hosni Mobaraka. Lideri Ihvana nisu ni sanjali da će protesti protiv vlasti rezultirati svrgavanjem Mobaraka, te su se vrlo kasno pridružili protestima egipatskog naroda. U strahu od prijetnji bezbjedonosnog aparata Mobarakovog režima, Ihvanul-muslimini nisu učestvovali u tri prva dana revolucije 2011 godine, koji su i najosjetljiviji dani revolucije i tek su nakon što su su uvjerili da je došlo vrijeme promjene na čelu Egipta uključili u proteste, što su im neprijatelji zamjerili.Druga velika greška Ihvana se ogledala u tome što su i pored kasnijeg uključivanja u revolucije, nakon nje pokušavali svu vlast zadržati u svojim rukama, zaboravljajući da je revolucija egipatskog naroda nastala zbog ekskluziviteta na vlast, kojeg je u proteklih 30 godina imao Hosni Mobarak. Nakon pobjede na izborima za vijeća i Parlament, te preuzimanja predsjedavanja tim organima, krenuli su ka pobjedi na predsjedničkim izborima. Nakon pobjede na predsjedničkim izborima Ihvani nisu djelovali na podjeli vlasti, nego su nastojali i na nižim nivoima postaviti osobe iz strukture Ihvana. Upravo to je bio i osnovni izgovor moćnih protivnika koji su krenuli u jaku psihološku borbu, uvjeravajući egipatski narod da Ihvani djeluju istovjetno Hosni Mobaraku, što je suprotno revoluciji od 25 januara. Ihvani su mogli ograničenijim nastupom na egipastkoj političkoj sceni, a posebno nekandidiranjem na predsjedničkim izborima, drugim strankama prebaciti tešku odgovornost za nerede tokom revolucije, a nakon učvršćivanja moći i uspostavljanja stabilnosti u zemlji, i mogli su preciznije planirati svoje djelovanje.Druga velika greška Ihvanul-muslimina bila je ta što su za svog kandidata na predsjedničkim izborima stavili Muhameda Mursija. Iako Mursi nije bio glavni kandidat Ihvana i bio je zamjena za Hajrat el-Šatira, ipak Ihvani su mogli analizirajući teške ekonomske i političke uvjete u Egiptu, odbijanje kandidature Hajrat eš-Šatira iskoristiti kao argument za nekandidiranje na predsjedničkim izborima, te odgovornost za teški period prepustiti drugim grupama. Ihvani su na taj način mogli promijeniti neka pravila bivšeg egipatskog režima, kao i zabrane aktivnosti osobama koje su bile zatvorene u prethodnom periodu, te kroz zakonodavnu vlast, djelovati iz dva parlamenta.Sa druge strane, i sam Muhamed Mursi nije radio na način da umanji nezadovoljstvo unutarnjih grupa ili pridobije zemlje regiona. Mursi nije povukao potez kojim bi prekinuo ili umanjio veze sa cionistima, kao naprimjer po pitanju izvoza egipatskog gasa Izraelu. On, također, nije iznio plan za otklanjanje ograničenja i problema palestinskog naroda posebno u prolazu Refah.Sljedeći važan faktor bilo je i veliko iskustvo vojnih struktura i starih diplomata, koje je paralelno sa neiskustvom Ihavana, uticalo na ustanak naroda protiv te grupe. Vrlo malo analitičara smatra da su egipatski generali igrali važnu ulogu na političkom i ekonomskom planu u toj zemlji. Nakon pada egipatskog monarhističkog sistema moć je uvijek bila u rukama vojnih struktura. Džemal abdul-Nasir, Enver Sadat i Hosni Mobarak svi su iz egipatske vojske došli na mjesto predsjednika. Pored toga, vojska je i u ekonomiji igrala važnu ulogu. Morsi je, u svojim prvim potezima, pokušavao slijediti model Turske, te iz egipatske političke scene ukloniti vojsku. Ovaj potez Morsija bio je velika greška, jer je Turska nakon nekoliko desetljeća djelovanja počela proces uklanjanja vojske iz politike. Morsi, odmah po dolasku na vlast, povlači ovakav potez, te stvara osnovu za protivljenje jake egipatske vojske i njihovo koaliranje sa iskusnim diplomatama kakav je bio Amr Musa. Ova koalicija je ojačala protivnike Ihvana, te povukla narod ka koaliciji. Nakon toga se pokreće aktivnosti protiv Morsijeve vlade, kao i njegovo uklanjanje i Ihvanul-muslimina iz vlasti.I pored toga što su priznali greške u jednogodišnjoj vladavini Ihvanul-muslimina, vojni puč protiv Morsijeve vlade i raspuštanje Ihvana, također je bitna greška, koju su načinili egipatski liberali i vojska. Ova velika greška će imati velikog uticaja na egipatsko društvo a jedan od rezultata toga je veliko nepovjerenje egipatskog naroda političarima, što se primjeti već danas. Sa druge strane, koaliranje diplomata kakvi su El-Baradei i Amr Musa, sa egipatskim vojnim strukturama će rezultirati umanjivanjem šansi tih osoba da osvoje vlast u Egiptu. Njihovo ujedinjenje i djelovanje sa pučistima dovodi do povratka Egipta na situaciju od prije 25-i januara 2011-e. Raspuštanje Ihvanul-muslimina stvara osnove za povratak sekularista i onih koji podržavaju bivši režim, što je suprotno revoluciji egipatskog muslimanskog naroda. Raspuštanje Ihvana ne znači potpuni povratak Egipta na diktatorski sistem od prije 25 2011-e, ali od te revolucije neće ostati ništa do anticionistički nastup i želja za nezavisnošću, koji je rezultirao samo kozmetičkim promjenama, ograničenim na promjenu vlasti.