(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Zapadne zemlje višestruko koriste zločine tekfirija u Siriji. Oni, neke zločine tekfirija, u sklopu svoje politike, koriste kako bi islamu pripisali zločinački izraz. U isto vrijeme, ne ukazujući na svoju ulogu u produženju zločina grupa tekfirija, nastoje dovesti sirijsku vladu i narod u bezizlazan položaj, tako što će ovim grupama pružiti materijalnu i vojnu pomoć i na kraju apsorbirati njihove snage, kako bi zadali konačan udarac sirijskoj vladi i vojsci.
Što više prolazi vremena od početka krvave sirijske krize, postaju sve jasnije i očiglednije postojanje dvostruke politike zagovornika ljudskih prava u svijetu. Zapadne zemlje su, optužujući sirijsku vladu da je koristila hemijsko oružje, podigle veliku političku i medijsku hajku protiv sirijske vlade, kako bi učinile legitimnim svoja uplitanja u ovoj zemlji. Zapad i mediji, koji se nalaze pod njihovom kontrolom, sasvim mirno prolaze pored zločina selefističkih grupacija, koje se nalaze pod okriljem El-Kaide. Da se samo jedan zločin, koji se desio sirijskim građanima, desio samo jednom stanovniku sa zapada, pokrenuo bi se veliki medijski val o učinjenom zločinu.
Prošlo je tek nekoliko godina od okupacije Iraka. U procesu okupacije Iraka i nakon toga,od strane selefija oteto je nekoliko zapadnjaka, koji su živjeli u Iraku. U pojedinim slučajevima, taoci su ubijani na najokrutniji način. Amerika je, da bi opravdala nastavak okupacije Iraka, sprovela opsežan propagandni manevar kada su u pitanju ove otmice. Međutim, sada tekfirije u Siriji rade i deset puta strašnije zločine, nego što je to bio slučaj u Iraku, međutim ti zločini proizvode tek jedva primjetnu reakciju na zapadnoj medijskoj sceni. Za dvostruko ponašanje zapadnih zemalja, kada je u pitanju odbrana ljudskih prava i demokratije, postoje dva osnovna razloga, koja možemo navesti. Prvi razlog je to da zapadne zemlje, na čijem čelu se nalazi Amerika, tokom protekle dvije decenije- svoje miješanja u raznorazne zemlje svijeta odrađuju pod zastorom humanitarnih akcija. Stoga zapadne zemlje, a posebno Engleska i Francuska nastoje svoje vojne poteze opravdati u ovim okvirima.
Oni su, pod izgovorom borbe protiv terorizma, Afganistan uzeli kao metu svojih zračnih i kopnenih napada, dok su Irak okupirali pod izgovorom prijetnji od oružja za masovno ubijanje. Nemilice su ubijali nenaoružano stanovništvo Afganistana, Pakistana i Jemena, koristeći bespilotne letjelice, a pod izgovorom uništavanja terorističkih uporišta. Međutim, sirijski narod je, žrtva terorističkih grupa tekfirija, a također su žrtva zapadnih zemalja. Zapadne vlade, s jedne strane su zagovornici demokratije i zalažu se za spas sirijskog naroda od Bašarove vlade, a s druge strane zatvaraju oči pred najokrutnijim zločinima tekfirija u Siriji. Zločinima, koji pokreću osjećaje i reakciju svake osobe koja teži i zagovara slobodu.
Zapadne zemlje, koje zagovaraju humanizam, ne samo da nisu pokazale reakciju na zločine od strane grupa tekfirija u Siriji, nego su čak naprotiv, pružili političku, materijalnu i vojnu pomoć ovim grupama. Bez podrške zapadnih zemalja i regionalnih saveznika, kao što je Turska, Saudijska Arabija i Katar, tekfirije ne bi imale snage da se suprostave sirijskoj vojsci tokom posljednje dvije i po godine. Najveći broj ljudi, koji se suprostavio sirijskoj vladi, su osobe koje su prikupljene u okolnim državama, i koji su obučavani po stacionarima u Turskoj i Jordanu i koji su poslati unutar sirijske teritorije u vidu organizovanih grupacija. U stvari, zapadne zemlje su same podučavale tekfirije s ciljem da ubijaju nedužni sirijski narod. Zapad je, s jedne strane, plasirajući različite optužbe, kao što je korištenje hemijskog naoružanja od strane sirijske vlade, pridobio saosjećanje naroda ove zemlje i, u stvari su, u potrazi za dozvolom kako bi izvršili napad na Siriju, dok s druge strane oni imaju ulogu u strašnom ubijanju sirijskog naroda, od strane terorističkih grupa tekfirija. Naravno, ekstremno i nasilničko ponašanje grupa tekfirija nema apsolutno nikakve veze sa islamom.
Islam je vjera ljubavi, mira i humanizma. Hazreti Muhamed s.a.v.s. je Poslanik milosti i uvijek je muslimanima preporučivao lijepo i humano ponašanje, pa čak i prema nemuslimanima. U brojnih primjerima, muslimane je upućivao na poštivanje pravednosti. Hazreti Alija, neka je mir na njega, je u zadnjim momentima svoga života, nakon što su njegovo mubarek tijelo pogodili otrovanom strijelom, svojoj djeci preporučio pravedno ponašanje prema napadaču. Kada vjera islam ima ovakve prevodnike, koji su oličenje milosti, ljubaznosti i oprosta, kako je moguće da ovakva vjera promoviše nasilje, da ljudima odrubljuje glave ili da spaljuje žive ljude samo zbog njihovih drugačijih uvjerenja. Kako je moguće da islam, sa ovakvim savršenim uzorima, dozvoli vješanje djece i omladine, samo da bi se osvetila njihovim roditeljima. Jedan od razloga širenja islama u prvim godinama njegove pojave jeste lijep moral i ljubazno ponašanje Božijeg Poslanika a.s. sa svim ljudima, pa čak i sa neprijateljima. U prvim godinama poslanstva Božijeg Poslanika a.s. su, u Mekki, mnogo mučili i uznemiravali. Između ostalih, bio je jedan jevrej, koji je svako nekoliko dana bacao na glavu Poslanika devinu iznutricu i crijeva. Jednog dana je Poslanik primjetio da nema onog jevreja. Rekli su mu da se razbolio i da se nalazi na postelji. Božiji Poslanik a.s. je otišao da posjeti tog jevreja. Upravo ovako Poslanikovo ponašanje je uzrokovalo da taj isti jevrej primi islam i postane musliman. Ovakvih primjera je mnogo u historiji islama. Izdate su i mnoge knjige, u kojima su sakupljeni primjeri ovakvog ponašanja predvodnika islama.
Onaj islam kojem se priključuju grupe tekfirija, kao i neke selefije, je potpuno iskrivljen i obmanjujući islam. Islam, niukom slučaju ne može dati dozvolu da muslimani, proglase kafirima, osobe koje imaju drugačija uvjerenja i da ih muče i vrijeđaju, a kamoli da ih ubijaju. U islamu, džihad- sveti rat, je dozvoljen samo u situaciji kada je ugrožena vjera, zemlja i dostojanstvo muslimana. Poziv je vodeće načelo, kada je u pitanju širenju islama. Nakon što je Poslanik islama s.a.v.s. uvidio da su mučenja i uznemiravanja naroda Mekke barijera za širenje islama i kada je ostanak u Mekki bio prijetnja za njegov život, preselio se u grad Medinu. Poslanik islama a.s. se, nakon osam godina, vratio u Mekku sa ogromnom vojskom. Međutim, suprotno svim očekivanjima, Muhamed a.s. je svim stanovnicima Mekke odredio sigurna skloništa. Jedno od tih sigurnih mjesta je bila kuća Abu Sufjana, predvodnika mekkanskih mušrika. Osoba, koja, od samog početka poslanstva Božijeg Poslanika a.s., nije propuštala da uradi bilo šta protiv Muhameda a.s, a predvodio je i nekoliko ratnih pohoda protiv muslimana. U ratnom pohodu, poznatom kao „ehad“, Abu Sufjanova supruga je rasporila Hamzine grudi, Poslanikovog amidže, i počela da jede njegovu jetru. Poslanik a.s. je, kuću ovakvog čovjeka prepunog mržnje, zlobe i neprijateljstva prema Poslaniku i njegovoj porodici, u vrijeme osvojenja Mekke proglasio sigurnom kućom. Postavlja se pitanje sada, imajući pred sobom ovako ljubaznu i humanu sliku Poslanika islama a.s.,sa kojim Kur'anskim i hadiskim uporištem tekfirije selefije, čine ovakve gnusne zločine po Siriji? Zapadne zemlje višestruko koriste zločine tekfirija u Siriji. Oni, neke zločine tekfirija, u sklopu svoje politike, koriste kako bi islamu pripisali zločinački izraz. U isto vrijeme, ne ukazujući na svoju ulogu u produženju zločina grupa tekfirija, nastoje dovesti sirijsku vladu i narod u bezizlazan položaj, tako što će ovim grupama pružiti materijalnu i vojnu pomoć i na kraju apsorbirati njihove snage, kako bi zadali konačan udarac sirijskoj vladi i vojsci. Nastavljanjem krize u Siriji i nedostatkom sposobnosti Asadovih protivnika da uspostave ravnotežu nasuprot sirijskog režima, sve više se spominje vojno uplitanje zapada, a pod različitim izgovorima. S druge strane, razotkrivanjem prirode terorističkih grupacija tekfirija u Siriji, Amerika otkriva jednu novu percepciju sirijske stvarnosti u okviru sektaškog rata između ši'ja i sunija. U svemu tome, očigledno je povećano neprijateljstvo prema vjerskim svetinjama, kao i napadi na ši'je.
Što više prolazi vremena od početka krvave sirijske krize, postaju sve jasnije i očiglednije postojanje dvostruke politike zagovornika ljudskih prava u svijetu. Zapadne zemlje su, optužujući sirijsku vladu da je koristila hemijsko oružje, podigle veliku političku i medijsku hajku protiv sirijske vlade, kako bi učinile legitimnim svoja uplitanja u ovoj zemlji. Zapad i mediji, koji se nalaze pod njihovom kontrolom, sasvim mirno prolaze pored zločina selefističkih grupacija, koje se nalaze pod okriljem El-Kaide. Da se samo jedan zločin, koji se desio sirijskim građanima, desio samo jednom stanovniku sa zapada, pokrenuo bi se veliki medijski val o učinjenom zločinu.
Prošlo je tek nekoliko godina od okupacije Iraka. U procesu okupacije Iraka i nakon toga,od strane selefija oteto je nekoliko zapadnjaka, koji su živjeli u Iraku. U pojedinim slučajevima, taoci su ubijani na najokrutniji način. Amerika je, da bi opravdala nastavak okupacije Iraka, sprovela opsežan propagandni manevar kada su u pitanju ove otmice. Međutim, sada tekfirije u Siriji rade i deset puta strašnije zločine, nego što je to bio slučaj u Iraku, međutim ti zločini proizvode tek jedva primjetnu reakciju na zapadnoj medijskoj sceni. Za dvostruko ponašanje zapadnih zemalja, kada je u pitanju odbrana ljudskih prava i demokratije, postoje dva osnovna razloga, koja možemo navesti. Prvi razlog je to da zapadne zemlje, na čijem čelu se nalazi Amerika, tokom protekle dvije decenije- svoje miješanja u raznorazne zemlje svijeta odrađuju pod zastorom humanitarnih akcija. Stoga zapadne zemlje, a posebno Engleska i Francuska nastoje svoje vojne poteze opravdati u ovim okvirima.
Oni su, pod izgovorom borbe protiv terorizma, Afganistan uzeli kao metu svojih zračnih i kopnenih napada, dok su Irak okupirali pod izgovorom prijetnji od oružja za masovno ubijanje. Nemilice su ubijali nenaoružano stanovništvo Afganistana, Pakistana i Jemena, koristeći bespilotne letjelice, a pod izgovorom uništavanja terorističkih uporišta. Međutim, sirijski narod je, žrtva terorističkih grupa tekfirija, a također su žrtva zapadnih zemalja. Zapadne vlade, s jedne strane su zagovornici demokratije i zalažu se za spas sirijskog naroda od Bašarove vlade, a s druge strane zatvaraju oči pred najokrutnijim zločinima tekfirija u Siriji. Zločinima, koji pokreću osjećaje i reakciju svake osobe koja teži i zagovara slobodu.
Zapadne zemlje, koje zagovaraju humanizam, ne samo da nisu pokazale reakciju na zločine od strane grupa tekfirija u Siriji, nego su čak naprotiv, pružili političku, materijalnu i vojnu pomoć ovim grupama. Bez podrške zapadnih zemalja i regionalnih saveznika, kao što je Turska, Saudijska Arabija i Katar, tekfirije ne bi imale snage da se suprostave sirijskoj vojsci tokom posljednje dvije i po godine. Najveći broj ljudi, koji se suprostavio sirijskoj vladi, su osobe koje su prikupljene u okolnim državama, i koji su obučavani po stacionarima u Turskoj i Jordanu i koji su poslati unutar sirijske teritorije u vidu organizovanih grupacija. U stvari, zapadne zemlje su same podučavale tekfirije s ciljem da ubijaju nedužni sirijski narod. Zapad je, s jedne strane, plasirajući različite optužbe, kao što je korištenje hemijskog naoružanja od strane sirijske vlade, pridobio saosjećanje naroda ove zemlje i, u stvari su, u potrazi za dozvolom kako bi izvršili napad na Siriju, dok s druge strane oni imaju ulogu u strašnom ubijanju sirijskog naroda, od strane terorističkih grupa tekfirija. Naravno, ekstremno i nasilničko ponašanje grupa tekfirija nema apsolutno nikakve veze sa islamom.
Islam je vjera ljubavi, mira i humanizma. Hazreti Muhamed s.a.v.s. je Poslanik milosti i uvijek je muslimanima preporučivao lijepo i humano ponašanje, pa čak i prema nemuslimanima. U brojnih primjerima, muslimane je upućivao na poštivanje pravednosti. Hazreti Alija, neka je mir na njega, je u zadnjim momentima svoga života, nakon što su njegovo mubarek tijelo pogodili otrovanom strijelom, svojoj djeci preporučio pravedno ponašanje prema napadaču. Kada vjera islam ima ovakve prevodnike, koji su oličenje milosti, ljubaznosti i oprosta, kako je moguće da ovakva vjera promoviše nasilje, da ljudima odrubljuje glave ili da spaljuje žive ljude samo zbog njihovih drugačijih uvjerenja. Kako je moguće da islam, sa ovakvim savršenim uzorima, dozvoli vješanje djece i omladine, samo da bi se osvetila njihovim roditeljima. Jedan od razloga širenja islama u prvim godinama njegove pojave jeste lijep moral i ljubazno ponašanje Božijeg Poslanika a.s. sa svim ljudima, pa čak i sa neprijateljima. U prvim godinama poslanstva Božijeg Poslanika a.s. su, u Mekki, mnogo mučili i uznemiravali. Između ostalih, bio je jedan jevrej, koji je svako nekoliko dana bacao na glavu Poslanika devinu iznutricu i crijeva. Jednog dana je Poslanik primjetio da nema onog jevreja. Rekli su mu da se razbolio i da se nalazi na postelji. Božiji Poslanik a.s. je otišao da posjeti tog jevreja. Upravo ovako Poslanikovo ponašanje je uzrokovalo da taj isti jevrej primi islam i postane musliman. Ovakvih primjera je mnogo u historiji islama. Izdate su i mnoge knjige, u kojima su sakupljeni primjeri ovakvog ponašanja predvodnika islama.
Onaj islam kojem se priključuju grupe tekfirija, kao i neke selefije, je potpuno iskrivljen i obmanjujući islam. Islam, niukom slučaju ne može dati dozvolu da muslimani, proglase kafirima, osobe koje imaju drugačija uvjerenja i da ih muče i vrijeđaju, a kamoli da ih ubijaju. U islamu, džihad- sveti rat, je dozvoljen samo u situaciji kada je ugrožena vjera, zemlja i dostojanstvo muslimana. Poziv je vodeće načelo, kada je u pitanju širenju islama. Nakon što je Poslanik islama s.a.v.s. uvidio da su mučenja i uznemiravanja naroda Mekke barijera za širenje islama i kada je ostanak u Mekki bio prijetnja za njegov život, preselio se u grad Medinu. Poslanik islama a.s. se, nakon osam godina, vratio u Mekku sa ogromnom vojskom. Međutim, suprotno svim očekivanjima, Muhamed a.s. je svim stanovnicima Mekke odredio sigurna skloništa. Jedno od tih sigurnih mjesta je bila kuća Abu Sufjana, predvodnika mekkanskih mušrika. Osoba, koja, od samog početka poslanstva Božijeg Poslanika a.s., nije propuštala da uradi bilo šta protiv Muhameda a.s, a predvodio je i nekoliko ratnih pohoda protiv muslimana. U ratnom pohodu, poznatom kao „ehad“, Abu Sufjanova supruga je rasporila Hamzine grudi, Poslanikovog amidže, i počela da jede njegovu jetru. Poslanik a.s. je, kuću ovakvog čovjeka prepunog mržnje, zlobe i neprijateljstva prema Poslaniku i njegovoj porodici, u vrijeme osvojenja Mekke proglasio sigurnom kućom. Postavlja se pitanje sada, imajući pred sobom ovako ljubaznu i humanu sliku Poslanika islama a.s.,sa kojim Kur'anskim i hadiskim uporištem tekfirije selefije, čine ovakve gnusne zločine po Siriji? Zapadne zemlje višestruko koriste zločine tekfirija u Siriji. Oni, neke zločine tekfirija, u sklopu svoje politike, koriste kako bi islamu pripisali zločinački izraz. U isto vrijeme, ne ukazujući na svoju ulogu u produženju zločina grupa tekfirija, nastoje dovesti sirijsku vladu i narod u bezizlazan položaj, tako što će ovim grupama pružiti materijalnu i vojnu pomoć i na kraju apsorbirati njihove snage, kako bi zadali konačan udarac sirijskoj vladi i vojsci. Nastavljanjem krize u Siriji i nedostatkom sposobnosti Asadovih protivnika da uspostave ravnotežu nasuprot sirijskog režima, sve više se spominje vojno uplitanje zapada, a pod različitim izgovorima. S druge strane, razotkrivanjem prirode terorističkih grupacija tekfirija u Siriji, Amerika otkriva jednu novu percepciju sirijske stvarnosti u okviru sektaškog rata između ši'ja i sunija. U svemu tome, očigledno je povećano neprijateljstvo prema vjerskim svetinjama, kao i napadi na ši'je.
