(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Jedanaestog marta 2013. EU mi je nametnula sankcije. Ministri vanjskih poslova EU kao i šef njihovog političkog bloka potpisali su dokument prema kojem sam, zajedno sa ostalih osam Iranaca, određen kao kršilac ljudskih prava.
Optužbe protiv mene su neutemeljene i apsurdne. Ali, to nije sve. EU je jako povrijedila moja prava u ovom slučaju.
Zamislite da jedan dan odete na posao i dobijete taj dokument koji pokazuje da ste bili kažnjeni od strane EU-a zbog nečega što nikada niste uradili! Kako biste se osjećali? Naravno, bili biste iznenađeni. I još da vidite da se u istom dokumentu spominje vaše mjesto rođenja gdje niste nikada bili ili da se navodi kako ste nekoliko godina stariji nego što stvarno jeste? Za upitati se je da li je iko zapravo pregledao sadržaj tog dokumenta prije potpisivanja.
Sankcionisan sam bez da mi je iko postavio ijedno pitanje vezano za optužbe protiv mene. EU mi je postavila pomenute sankcije a nije mi dala mogućnost da se branim. Optužen sam i osuđen zbog kršenja prava za pravično suđenje članova kurdskih i arapskih zajednica. EU me je optužila za proizvodnju i emitovanje njihovih konfesija na televiziji. Kao direktor informativnog programa na Press TV, nikada nisam vidio te ljude u svom životu, niti sam ikada bio odgovoran za proizvodnju i emitovanje bilo kakvih konfesija.
Na Google – u sam ukucao termin 'pravo na pravično suđenje' i evo koje sam rezultate dobio: 'Pravo na pravično suđenje je bitno pravo u svim zemljama a podrazumijeva poštivanje vladavine prava. Suđenje u tim zemljama, koje se smatra nepravednim obično će se ponovo pokrenuti, ili se presuda obustavlja. Različita prava povezana sa pravičnim suđenjem izričito su naglašena u članu 10. Opšte deklaracije o ljudskim pravima, šesti amandman iz Ustava Sjedinjenih Američkih Država, i člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i brojni drugi ustavi i deklaracije u svijetu.'
Dakle, gdje je moje pravo na pravično suđenje? Zašto je EU tako divljački povrijedila moja osnovna prava? Napisao sam sljedeće pismo šefu za ljudska prava EU - a Stavrosu Lambrinidisu, koji mi nije odgovorio sve do pojave ovog članka:
'Volio bih znati zašto je EU stavila moj život i živote moje porodice na crnu listu za nešto što nisam učinio; to je potaklo terorističke organizacije da opravdaju neosnovane optužbe protiv mene za proizvodnju i emitovanje 'prisilnih konfesija' Arapa i Kurda. EU nema ni jedan jedini dokaz da potvrdi svoje optužbe protiv mene. Ja sam bio predmet sankcija bez da me iko pitao za objašnjenje, ili da me je iko pozvao da se branim. Presuda je donesena bez ikakve pravne osnove ili dokaza. Zamolio bih da neko objasni zašto je EU povrijedila moje osnovno pravo time što je donijela presudu protiv mene bez da me je saslušala!'
Također sam nazvao i razgovarao sa glasnogovornikom šefa za vanjsku politiku EU - a Michaelom Mannom tražeći objašnjenje. Gdin. Mann, također, nije bio u mogućnosti dati bilo kakve dokaze o tome zašto bih trebao biti kažnjen. To me uvjerava da su oni koji su se potpisali taj dokument to učinili a nisu se zapitali da li su ozbiljne, po život opasne optužbe protiv mene možda neistinine. Da li su oni ikad pogledali o čemu se tu zapravo radi ili su slijepo potpisali nešto što je neko ispred njih stavio po dnevnom redu?
Činjenica da nisu mogli pribaviti najjednostavnije tačne podatke o meni, kao što su datum i mjesto rođenja, a kamoli bilo kakve pojedinosti o tome šta sam učinio tokom svoje profesionalne karijere, dovoljno govori. Ministri vanjskih poslova EU i Lady Ashton ugrozili su moj život na način da su na brzinu potpisali ugovor sa vojnim organizacijama koje troše saudijski i katarski novac u nastojanju da razruše moju staru domovinu.
(presstv.ir)
Optužbe protiv mene su neutemeljene i apsurdne. Ali, to nije sve. EU je jako povrijedila moja prava u ovom slučaju.
Zamislite da jedan dan odete na posao i dobijete taj dokument koji pokazuje da ste bili kažnjeni od strane EU-a zbog nečega što nikada niste uradili! Kako biste se osjećali? Naravno, bili biste iznenađeni. I još da vidite da se u istom dokumentu spominje vaše mjesto rođenja gdje niste nikada bili ili da se navodi kako ste nekoliko godina stariji nego što stvarno jeste? Za upitati se je da li je iko zapravo pregledao sadržaj tog dokumenta prije potpisivanja.
Sankcionisan sam bez da mi je iko postavio ijedno pitanje vezano za optužbe protiv mene. EU mi je postavila pomenute sankcije a nije mi dala mogućnost da se branim. Optužen sam i osuđen zbog kršenja prava za pravično suđenje članova kurdskih i arapskih zajednica. EU me je optužila za proizvodnju i emitovanje njihovih konfesija na televiziji. Kao direktor informativnog programa na Press TV, nikada nisam vidio te ljude u svom životu, niti sam ikada bio odgovoran za proizvodnju i emitovanje bilo kakvih konfesija.
Na Google – u sam ukucao termin 'pravo na pravično suđenje' i evo koje sam rezultate dobio: 'Pravo na pravično suđenje je bitno pravo u svim zemljama a podrazumijeva poštivanje vladavine prava. Suđenje u tim zemljama, koje se smatra nepravednim obično će se ponovo pokrenuti, ili se presuda obustavlja. Različita prava povezana sa pravičnim suđenjem izričito su naglašena u članu 10. Opšte deklaracije o ljudskim pravima, šesti amandman iz Ustava Sjedinjenih Američkih Država, i člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i brojni drugi ustavi i deklaracije u svijetu.'
Dakle, gdje je moje pravo na pravično suđenje? Zašto je EU tako divljački povrijedila moja osnovna prava? Napisao sam sljedeće pismo šefu za ljudska prava EU - a Stavrosu Lambrinidisu, koji mi nije odgovorio sve do pojave ovog članka:
'Volio bih znati zašto je EU stavila moj život i živote moje porodice na crnu listu za nešto što nisam učinio; to je potaklo terorističke organizacije da opravdaju neosnovane optužbe protiv mene za proizvodnju i emitovanje 'prisilnih konfesija' Arapa i Kurda. EU nema ni jedan jedini dokaz da potvrdi svoje optužbe protiv mene. Ja sam bio predmet sankcija bez da me iko pitao za objašnjenje, ili da me je iko pozvao da se branim. Presuda je donesena bez ikakve pravne osnove ili dokaza. Zamolio bih da neko objasni zašto je EU povrijedila moje osnovno pravo time što je donijela presudu protiv mene bez da me je saslušala!'
Također sam nazvao i razgovarao sa glasnogovornikom šefa za vanjsku politiku EU - a Michaelom Mannom tražeći objašnjenje. Gdin. Mann, također, nije bio u mogućnosti dati bilo kakve dokaze o tome zašto bih trebao biti kažnjen. To me uvjerava da su oni koji su se potpisali taj dokument to učinili a nisu se zapitali da li su ozbiljne, po život opasne optužbe protiv mene možda neistinine. Da li su oni ikad pogledali o čemu se tu zapravo radi ili su slijepo potpisali nešto što je neko ispred njih stavio po dnevnom redu?
Činjenica da nisu mogli pribaviti najjednostavnije tačne podatke o meni, kao što su datum i mjesto rođenja, a kamoli bilo kakve pojedinosti o tome šta sam učinio tokom svoje profesionalne karijere, dovoljno govori. Ministri vanjskih poslova EU i Lady Ashton ugrozili su moj život na način da su na brzinu potpisali ugovor sa vojnim organizacijama koje troše saudijski i katarski novac u nastojanju da razruše moju staru domovinu.
(presstv.ir)
