Govor iranskog reditelja Madžida Madžidija na Međunarodnom skupu o pravdi i jednakosti održanom u subotu, 13. 10. 2012. godine u Istanbulu
Poštovani predsjedavajući
Dame i gospodo
Selam
Kao umjetnik i filmski reditelj izuzetno sam sretan zbog održavanja ovoga međunarodnog skupa koji je posvećen pravdi i jednakosti. Izražavam zahvalnost organizatoru, uz nadu da će pitanja aktualizirana na ovim sesijama biti od koristi za rješavanje aktualnih problema u svijetu.
Kao umjetnik koji dolazi iz Irana, zemlje sa višemilenijskom kulturnom i civilizacijskom tradicijom osjećam da suvremeni svijet i dalje, čini se čak i više nego ikad, ima potrebu za tematiziranjem pravde, jer i pored svih parola, pamfleta, govora i tekstova, uprkos djelovanju različitih međunarodnih organizacija i institucija koje za svoj cilj proklamuju širenje pravde i jednakosti u svijetu, pravda je i dalje izgubljena stvar suvremenog svijeta i čovjeka u njemu. Ako bih ovdje govorio duboko iz srca i duše, onda bih morao priznati da je pravda u modernom svijetu pojam koji se zanemaruje više nego u prošlim vremenima. Drugim riječima, nepravda i tlačenje rašireniji su danas nego u stoljećima iza nas. Ako je nepravda ranijih stoljeća pokazivala svoje ružno i omraženo lice u obličju masovnih ubijanja i destrukcija, čiji simboli i otjelovljenja bijahu likovi poput Nerona, Džingis Kana i raznih krvoždernih Atila, danas je ista ta nepravda samo umila lice i obukla blještavu, varljivu odoru, javljajući se ukalupljena u privlačne i stilski uglađene fraze, ne prezajući čak i da se samodopadljivo pravdom i istinskim dobrom oslovljava.
U današnjem svijetu nema manje ubijanja, siromaštva ni destrukcije nego prije. Prema prošlonedjeljnim podacima Organizacije Ujedinjenih naroda, svaki osmi stanovnik naše planete je gladan, što znači da ravno 870 miliona ljudi u svijetu gladuje.
Masovna ubijanja i genocidi se i dalje nastavljaju. Nisu to pojave prošlosti. Koliko jučer svijet je svjedočio srebreničku tragediju i genocid u Bosni, a nešto ranije masovne zločine u Sabri i Šatili, a slični zločini traju i do današnjih dana. Najsvježiji primjeri su masakri u pakistanskom Paračaru, u Mijanmaru i širom afričkog kontinenta. No, žalosno je to da su zločinci, ubice i tlačitelji obučeni u prijetvornu odoru spasitelja, svetaca i bezmalo proroka i tobožnjih vjeronavjestitelja.
“Sankcije i pritisci” dobijaju značenje slobode i pravednosti
Danas se “agresija i okupacija” imenuju kao oslobođenje, a “ubijanje i nasilje” kao darovano izbavljenje, “sankcije i pritisci” dobijaju značenje slobode i pravde. Sve ove izopačenosti moguće su zahvaljujući potpori umjetnosti i moći medija.
Mediji su ti koji ružno nazivaju lijepim i zločin pravdom.
Danas ću kao jedan iranski musliman i umjetnik spomenuti samo dva bolna obilježja suvremnog svijeta umjetnosti i masovnih medija:
1. Laž
Mediji i umjetnici koji im služe danas su ti koji snagom laži pripravljaju plodno tlo za buduće zločine političkih moćnika. Jedni danas siju, a drugi sutra žanju.
Ovdje želim spomenuti velikog učitelja medijske laži. Prošla su desetljeća otkako je sa svjetske pozornice sišao krvožderni Hitlerov režim. Nema više nacističke Njemačke. Ali, destrukcija njegovog ministra i šefa njegove propagandne mašinerije Josefa Goebelsa još traje. Njegova propagandna načela danas se revnosno primjenjuju širom svijeta.
Dozvolite da se prisjetimo nekih njegovih rečenica:
- Kažite toliko veliku laž da se niko ne usudi opovrgnuti je.
- Ponekad sam izgovorio takve laži da sam ih se i sam bojao.
A njegov lider, Hitler je rekao:
- Ako stalno ponavljate jednu laž, ona će kad tad biti prihvaćena kao istina.
Goebels na jednom mjestu govori o velikom medijskom triku kojeg danas mnogi upražnjavaju:
- Malo istine pomiješaj sa puno laži i ponudi narodu.
Kritika islamofobije na Zapadu
Pitam vas ne primjenjuju li današnji mediji upravo rečenu Goebelsovu metodu.
Evo primjera:
Svi znate ko je napravio i podržao talibane i Al-Kaidu. Koje su zapadne vlade i njihovi regionalni prijatelji prosuli silne pare na talibanske i al-kaidovske skute, kako bi ovi preuzeli vlast nad milionima Afganistanaca, nad njihovim imecima i životima. Svi znate kakva su krvoprolića onda počinili sljedbenici Bin Ladena i Mulla Omara.
Ono “malo istine” je u tome da su Talibani naizgled muslimani, a ono “puno laži” je u tome da stavimo znak jednakosti između islama i Talibana, odnosno Al-Kaide, pa onda o tome pravimo filmove, proizvedemo sjeme islamofobije i onda ga zasijemo širom svijeta, tobože se grlato zalažući za pravdu, pripremajući tako svjetsko javno mnijenje za buduće vojne intervencije, udare i okupacije.
Da, ovdje nepravda biva zaogrnuta imenom pravde i slobode.
Ove laži i potvore nisu samo usmjerene prema islamu, već tu i tamo i prema nekim etničkim grupama i nacijama.
Kao Iranac, ne mogu a da ne spomenem, sa žaljenjem, film “300” u kojem su Iranci prikazani kao divljaci, pljačkaši, neciviliziran i nekultiviran narod, a Grci kao požrtvovani i plemeniti junaci.
2. Diskriminacija i dvostruki standardi
Ako su tlačenje i nepravda zlo, a jesu, onda bi ih se tako trebalo tretirati gdje god se dešavaju.
Ako je zatvaranje nevinih ljudi za osudu, onda tu pojavu treba osuditi gdje god se desi.
Ako se prava manjina trebaju i moraju poštovati, onda bi to trebalo biti slučaj u svim zemljama. Ne možemo ovakve nepravde negdje vidjeti, a negdje prikrivati ili ih ignorirati.
Diskriminacija i dvostruki standardi u vijestima i medijskim izvješćima, ali i u umjetničkom stvaralaštvu, općeraširena su pojava u suvremenom svijetu.
Ako se govori o kršenju ljudskih prava u Siriji, zašto se šuti o Bahreinu?
Ako je pažnja javnosti usmjerena na ljudska prava i slobode u Siriji, kako to da se zaboravljaju neke druge države poput Bahreina, gdje su zatvori puni političkih oponenata tamošnjim vlastima.
Ako agresija i okupacija, recimo Sadamova okupacija Kuvajta, zahtijevaju osudu i cijeli svijet se regrutira da bi se pomoglo Kuvajtu, kako to da višegodišnja okupacija Irana, također od strane Saddama Huseina, nije izazvala sličnu reakciju?
Ako Iran ne može imati nuklearnu energiju, kako Izrael može imati nuklearno naoružanje?
Ako Iran ne treba imati nuklearnu energiju, kako to da izraelska vlada posjeduje 300 nuklearnih bojevih glava koje krije u tajnim magacinima i kojima ne smije pristupiti inspekcija nijedne međunarodne institucije.
Ako rušenje Budinog spomenika u Afganistanu treba izazvati erupciju emocija cijeloga svijeta, kako to da rušenje historijskog spomenika i vjerskog hrama muslimana u Samari ne izaziva nikakvu reakciju?
Zašto se zaboravljaju vjerske i mezhebske slobode u Saudijskoj Arabiji?
Ako se priča o slobodi vjera i mezheba u Iranu, zašto se isto to pitanje ne postavlja u vezi sa Saudijskom Arabijom?
Ako se novinske agencije zatrpavaju vijestima i izvješćima o kršenju prava kršćanske manjine u Darfuru, učinimo nešto i u vezi zločina koji se čine šiijskoj manjini u pakistanskom Paračenaru.
Ako se trebaju poštovati prava i uvjerenja ateista i homoseksualaca, zašto se onda ignoriše svetogrđe i vrijeđanje Vjerovjesnika Božijeg kojega kao takvog prihvata jedna milijarda i šest stotina miliona muslimana. Kako to da se olahko prešućuje i ignorira djelovanje svećenika koji spaljuje muslimansku svetu knjigu?
Sve dok su laž i diskriminacija u medijskoj upotrebi i dok se umjetnost njime služi, sve dok se svjetsko javno mnijenje usmjerava u jednom smjeru, pravda i poštenje ostat će na riječima i neće prerasti u praksu.
Dame i gospodo,
Bog Uzvišeni u našoj Svetoj knjizi Kur'anu u više navrata kori lažljivce. Spomenut ću samo jedan primjer 105. ajet iz sure Nahl:
„Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni što u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.“
U starom zavjetu čitamo: kad govoriš istinu pravda bude izvršena, a laž pravdu potire. Laž je kratkog daha, a istina zauvijek postojana je. Pravda i istina su put života, a nepravda put smrti je.
Sa stanovišta objavljenih religija ne može se uspostaviti pravda ako je laž raširena među ljudima. Ako smo zabrinuti za pravdu u svijetu bilo bi dobro prvo ustanoviti njenu jasnu definiciju. Nažalost, svi diktatori današnjeg svijeta čine nepravdu u ime pravde.
Ja već nekoliko godina za potrebe filma kojeg radim, a govori o Poslaniku islama Muhammedu, a. s., ozbiljno proučavam život Božijih poslanika, posebno Poslanika islama.
Ova istraživanja dovela su me do čvrstog uvjerenja da je ozbiljenje pravde u svijetu moguće jedino u okrilju naučavanja Božijih vjerovjesnika. Pravednost koja je krasila Poslanika islama ne možete naći ni kod jednog vladara u svijetu. Kada pogledamo njegove bliske drugove, siromašne i bogate, Arape i nearape, crnce i bijelce, svi zajedno, shvatamo pravo značenje pravde i jednakosti.
Poslušajmo opet riječi Kur'ana (Nisa 135): „O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono što radite.“
I ovdje istina i pravda idu ruku pod ruku.
A poslušajmo sada šta veli onaj koga je Poslanik islama s.a.v.a. odgojio, h. Aliju, dok se obraća svome namjesniku Egipta, Maliku Aštaru:
„O Malik, narod u kojem si se našao čine ili braća tvoja po vjeri, ili braća tvoja po stvaranju, pa prema svima se s ljubavlju i pažnjom ophodi.“
To je ona pravednost koja je bliska samoj naravi ljudskoj, samoj ljudskosti u nama. To je ona pravda koju ne može zasjeniti prašina vremena. To je ona pravda zbog koje je h. Alija, prvak Poslanikova roda, mučki ubijen.
U našem vremenu nema više Božijih vijesnika koji bi pozivali ljude dobru i pravdi. Mi, umjetnici, filmski i medijski radnici možemo u njihovom odsustvu biti nositelji poruke pravde i dobra, pod uvjetom da se klonimo laži, diskriminacije i nepoštenja.
Prije nas u svijetu filma velikani poput Felinija u „Ulici“, De Sica u „Kradljivcima bicikla“, Kurosave u „Sedam samuraja“ i Forda u „Grozdovima gnjeva“ odaslali su tu poruku. Možemo i mi.
Svoje obraćanje završavam riječima onoga koji je zajedno sa svojim drugom ubijen u Kerbelskoj pustinji prije 14 stoljeća. Njegova ondašnja poruka je i poruka svih nas danas.
„Ako nemate vjere i ne bojite se Dana Sudnjeg, bar budite slobodni ljudi.“
Poštovani predsjedavajući
Dame i gospodo
Selam
Kao umjetnik i filmski reditelj izuzetno sam sretan zbog održavanja ovoga međunarodnog skupa koji je posvećen pravdi i jednakosti. Izražavam zahvalnost organizatoru, uz nadu da će pitanja aktualizirana na ovim sesijama biti od koristi za rješavanje aktualnih problema u svijetu.
Kao umjetnik koji dolazi iz Irana, zemlje sa višemilenijskom kulturnom i civilizacijskom tradicijom osjećam da suvremeni svijet i dalje, čini se čak i više nego ikad, ima potrebu za tematiziranjem pravde, jer i pored svih parola, pamfleta, govora i tekstova, uprkos djelovanju različitih međunarodnih organizacija i institucija koje za svoj cilj proklamuju širenje pravde i jednakosti u svijetu, pravda je i dalje izgubljena stvar suvremenog svijeta i čovjeka u njemu. Ako bih ovdje govorio duboko iz srca i duše, onda bih morao priznati da je pravda u modernom svijetu pojam koji se zanemaruje više nego u prošlim vremenima. Drugim riječima, nepravda i tlačenje rašireniji su danas nego u stoljećima iza nas. Ako je nepravda ranijih stoljeća pokazivala svoje ružno i omraženo lice u obličju masovnih ubijanja i destrukcija, čiji simboli i otjelovljenja bijahu likovi poput Nerona, Džingis Kana i raznih krvoždernih Atila, danas je ista ta nepravda samo umila lice i obukla blještavu, varljivu odoru, javljajući se ukalupljena u privlačne i stilski uglađene fraze, ne prezajući čak i da se samodopadljivo pravdom i istinskim dobrom oslovljava.
U današnjem svijetu nema manje ubijanja, siromaštva ni destrukcije nego prije. Prema prošlonedjeljnim podacima Organizacije Ujedinjenih naroda, svaki osmi stanovnik naše planete je gladan, što znači da ravno 870 miliona ljudi u svijetu gladuje.
Masovna ubijanja i genocidi se i dalje nastavljaju. Nisu to pojave prošlosti. Koliko jučer svijet je svjedočio srebreničku tragediju i genocid u Bosni, a nešto ranije masovne zločine u Sabri i Šatili, a slični zločini traju i do današnjih dana. Najsvježiji primjeri su masakri u pakistanskom Paračaru, u Mijanmaru i širom afričkog kontinenta. No, žalosno je to da su zločinci, ubice i tlačitelji obučeni u prijetvornu odoru spasitelja, svetaca i bezmalo proroka i tobožnjih vjeronavjestitelja.
“Sankcije i pritisci” dobijaju značenje slobode i pravednosti
Danas se “agresija i okupacija” imenuju kao oslobođenje, a “ubijanje i nasilje” kao darovano izbavljenje, “sankcije i pritisci” dobijaju značenje slobode i pravde. Sve ove izopačenosti moguće su zahvaljujući potpori umjetnosti i moći medija.
Mediji su ti koji ružno nazivaju lijepim i zločin pravdom.
Danas ću kao jedan iranski musliman i umjetnik spomenuti samo dva bolna obilježja suvremnog svijeta umjetnosti i masovnih medija:
1. Laž
Mediji i umjetnici koji im služe danas su ti koji snagom laži pripravljaju plodno tlo za buduće zločine političkih moćnika. Jedni danas siju, a drugi sutra žanju.
Ovdje želim spomenuti velikog učitelja medijske laži. Prošla su desetljeća otkako je sa svjetske pozornice sišao krvožderni Hitlerov režim. Nema više nacističke Njemačke. Ali, destrukcija njegovog ministra i šefa njegove propagandne mašinerije Josefa Goebelsa još traje. Njegova propagandna načela danas se revnosno primjenjuju širom svijeta.
Dozvolite da se prisjetimo nekih njegovih rečenica:
- Kažite toliko veliku laž da se niko ne usudi opovrgnuti je.
- Ponekad sam izgovorio takve laži da sam ih se i sam bojao.
A njegov lider, Hitler je rekao:
- Ako stalno ponavljate jednu laž, ona će kad tad biti prihvaćena kao istina.
Goebels na jednom mjestu govori o velikom medijskom triku kojeg danas mnogi upražnjavaju:
- Malo istine pomiješaj sa puno laži i ponudi narodu.
Kritika islamofobije na Zapadu
Pitam vas ne primjenjuju li današnji mediji upravo rečenu Goebelsovu metodu.
Evo primjera:
Svi znate ko je napravio i podržao talibane i Al-Kaidu. Koje su zapadne vlade i njihovi regionalni prijatelji prosuli silne pare na talibanske i al-kaidovske skute, kako bi ovi preuzeli vlast nad milionima Afganistanaca, nad njihovim imecima i životima. Svi znate kakva su krvoprolića onda počinili sljedbenici Bin Ladena i Mulla Omara.
Ono “malo istine” je u tome da su Talibani naizgled muslimani, a ono “puno laži” je u tome da stavimo znak jednakosti između islama i Talibana, odnosno Al-Kaide, pa onda o tome pravimo filmove, proizvedemo sjeme islamofobije i onda ga zasijemo širom svijeta, tobože se grlato zalažući za pravdu, pripremajući tako svjetsko javno mnijenje za buduće vojne intervencije, udare i okupacije.
Da, ovdje nepravda biva zaogrnuta imenom pravde i slobode.
Ove laži i potvore nisu samo usmjerene prema islamu, već tu i tamo i prema nekim etničkim grupama i nacijama.
Kao Iranac, ne mogu a da ne spomenem, sa žaljenjem, film “300” u kojem su Iranci prikazani kao divljaci, pljačkaši, neciviliziran i nekultiviran narod, a Grci kao požrtvovani i plemeniti junaci.
2. Diskriminacija i dvostruki standardi
Ako su tlačenje i nepravda zlo, a jesu, onda bi ih se tako trebalo tretirati gdje god se dešavaju.
Ako je zatvaranje nevinih ljudi za osudu, onda tu pojavu treba osuditi gdje god se desi.
Ako se prava manjina trebaju i moraju poštovati, onda bi to trebalo biti slučaj u svim zemljama. Ne možemo ovakve nepravde negdje vidjeti, a negdje prikrivati ili ih ignorirati.
Diskriminacija i dvostruki standardi u vijestima i medijskim izvješćima, ali i u umjetničkom stvaralaštvu, općeraširena su pojava u suvremenom svijetu.
Ako se govori o kršenju ljudskih prava u Siriji, zašto se šuti o Bahreinu?
Ako je pažnja javnosti usmjerena na ljudska prava i slobode u Siriji, kako to da se zaboravljaju neke druge države poput Bahreina, gdje su zatvori puni političkih oponenata tamošnjim vlastima.
Ako agresija i okupacija, recimo Sadamova okupacija Kuvajta, zahtijevaju osudu i cijeli svijet se regrutira da bi se pomoglo Kuvajtu, kako to da višegodišnja okupacija Irana, također od strane Saddama Huseina, nije izazvala sličnu reakciju?
Ako Iran ne može imati nuklearnu energiju, kako Izrael može imati nuklearno naoružanje?
Ako Iran ne treba imati nuklearnu energiju, kako to da izraelska vlada posjeduje 300 nuklearnih bojevih glava koje krije u tajnim magacinima i kojima ne smije pristupiti inspekcija nijedne međunarodne institucije.
Ako rušenje Budinog spomenika u Afganistanu treba izazvati erupciju emocija cijeloga svijeta, kako to da rušenje historijskog spomenika i vjerskog hrama muslimana u Samari ne izaziva nikakvu reakciju?
Zašto se zaboravljaju vjerske i mezhebske slobode u Saudijskoj Arabiji?
Ako se priča o slobodi vjera i mezheba u Iranu, zašto se isto to pitanje ne postavlja u vezi sa Saudijskom Arabijom?
Ako se novinske agencije zatrpavaju vijestima i izvješćima o kršenju prava kršćanske manjine u Darfuru, učinimo nešto i u vezi zločina koji se čine šiijskoj manjini u pakistanskom Paračenaru.
Ako se trebaju poštovati prava i uvjerenja ateista i homoseksualaca, zašto se onda ignoriše svetogrđe i vrijeđanje Vjerovjesnika Božijeg kojega kao takvog prihvata jedna milijarda i šest stotina miliona muslimana. Kako to da se olahko prešućuje i ignorira djelovanje svećenika koji spaljuje muslimansku svetu knjigu?
Sve dok su laž i diskriminacija u medijskoj upotrebi i dok se umjetnost njime služi, sve dok se svjetsko javno mnijenje usmjerava u jednom smjeru, pravda i poštenje ostat će na riječima i neće prerasti u praksu.
Dame i gospodo,
Bog Uzvišeni u našoj Svetoj knjizi Kur'anu u više navrata kori lažljivce. Spomenut ću samo jedan primjer 105. ajet iz sure Nahl:
„Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni što u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.“
U starom zavjetu čitamo: kad govoriš istinu pravda bude izvršena, a laž pravdu potire. Laž je kratkog daha, a istina zauvijek postojana je. Pravda i istina su put života, a nepravda put smrti je.
Sa stanovišta objavljenih religija ne može se uspostaviti pravda ako je laž raširena među ljudima. Ako smo zabrinuti za pravdu u svijetu bilo bi dobro prvo ustanoviti njenu jasnu definiciju. Nažalost, svi diktatori današnjeg svijeta čine nepravdu u ime pravde.
Ja već nekoliko godina za potrebe filma kojeg radim, a govori o Poslaniku islama Muhammedu, a. s., ozbiljno proučavam život Božijih poslanika, posebno Poslanika islama.
Ova istraživanja dovela su me do čvrstog uvjerenja da je ozbiljenje pravde u svijetu moguće jedino u okrilju naučavanja Božijih vjerovjesnika. Pravednost koja je krasila Poslanika islama ne možete naći ni kod jednog vladara u svijetu. Kada pogledamo njegove bliske drugove, siromašne i bogate, Arape i nearape, crnce i bijelce, svi zajedno, shvatamo pravo značenje pravde i jednakosti.
Poslušajmo opet riječi Kur'ana (Nisa 135): „O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono što radite.“
I ovdje istina i pravda idu ruku pod ruku.
A poslušajmo sada šta veli onaj koga je Poslanik islama s.a.v.a. odgojio, h. Aliju, dok se obraća svome namjesniku Egipta, Maliku Aštaru:
„O Malik, narod u kojem si se našao čine ili braća tvoja po vjeri, ili braća tvoja po stvaranju, pa prema svima se s ljubavlju i pažnjom ophodi.“
To je ona pravednost koja je bliska samoj naravi ljudskoj, samoj ljudskosti u nama. To je ona pravda koju ne može zasjeniti prašina vremena. To je ona pravda zbog koje je h. Alija, prvak Poslanikova roda, mučki ubijen.
U našem vremenu nema više Božijih vijesnika koji bi pozivali ljude dobru i pravdi. Mi, umjetnici, filmski i medijski radnici možemo u njihovom odsustvu biti nositelji poruke pravde i dobra, pod uvjetom da se klonimo laži, diskriminacije i nepoštenja.
Prije nas u svijetu filma velikani poput Felinija u „Ulici“, De Sica u „Kradljivcima bicikla“, Kurosave u „Sedam samuraja“ i Forda u „Grozdovima gnjeva“ odaslali su tu poruku. Možemo i mi.
Svoje obraćanje završavam riječima onoga koji je zajedno sa svojim drugom ubijen u Kerbelskoj pustinji prije 14 stoljeća. Njegova ondašnja poruka je i poruka svih nas danas.
„Ako nemate vjere i ne bojite se Dana Sudnjeg, bar budite slobodni ljudi.“
