Tokom proteklih godinu i po dana, čitav niz desničarskih lidera preuzeo je vlast u regiji kroz izborne pobjede za koje je Trump manje-više lično preuzeo zasluge. Čini se da su ovi lideri željni olakšati ponovno jačanje projekcije američke moći u onome što je Trump, s karakterističnom pompoznošću, nazvao „Donroe doktrinom“. Ovo, najblaže rečeno, nije dobra vijest za prosječnog Latinoamerikanca.
Dovoljno je samo baciti pogled na dugu historiju američke saradnje s desničarskim latinoameričkim režimima u navodnoj borbi protiv ljevičarske politike i „narko-terorizma“ da bi se pretpostavilo da će ono što dolazi uključivati veliki broj civilnih žrtava.
U Kolumbiji, naprimjer, gdje je upravo položio zakletvu krajnje desničarski milioner i bivši advokat za krivičnu odbranu Abelardo de la Espriella, američki dosadašnji bilans usmjeravanja ogromnih količina novca homicidnoj vojsci koja je bila neraskidivo povezana s desničarskim paravojnim formacijama proizveo je mnogo krvoprolića. I šta znate: De la Espriella je dio svog advokatskog bogatstva stekao braneći vođe paravojnih formacija.
Osim što je šarmantno obećao da će „izvaditi utrobu“ ljevici, de la Espriella je opsjednut pokretanjem frakiranja i provođenjem drugih ekološki destruktivnih projekata.
Trumpova družina latinoameričkih sljedbenika također uključuje ljude poput argentinskog Javiera Mileija, jedinstveno počešljanog lika koji vitla motornom pilom, čija je stranka sjajno prošla na oktobarskim međuizborima nakon što je Trump uslovio paket pomoći Argentini vrijedan 40 milijardi dolara upravo takvim ishodom na izborima.
Mileijeva odluka da ukine socijalne naknade gurnula je milione Argentinaca u siromaštvo i preplavila ulice Buenos Airesa beskućnicima.
U međuvremenu, u januaru je desničarski biznismen Nasry Asfura preuzeo predsjedništvo Hondurasa nakon Trumpove prijetnje da će obustaviti pomoć maloj srednjoameričkoj državi u slučaju da Asfura izgubi izbore – još jedan sjajan primjer demokratije na djelu. Predvidljivo, Asfurin takozvani obračun s kriminalom samo je podstakao nasilje u zemlji.
Trumpov regionalni pobjednički niz također se proširio na Čile, gdje je 2025. podržao konačno pobjedničkog predsjedničkog kandidata Josea Antonija Kasta, obožavatelja zloglasnog čileanskog diktatora Augusta Pinocheta. U jednom od svojih prvih poteza kao predsjednik, Kast je lično obišao početak kampanje kopanja rovova duž čileanskih granica.
Tu su zatim Ekvadorov Daniel Noboa, Salvadorov Nayib Bukele i Peruanka Keiko Fujimori – i sama kćerka drugog preminulog diktatora – koji su svi, u različitoj mjeri, usvojili strategiju čvrste ruke prema kriminalu koja apsolutno ništa ne čini da se pozabavi njegovim temeljnim uzrocima.
Američki predsjednik, sa svoje strane, ima dobar razlog da bude zadovoljan grupom istomišljenika na čelu Washingtonovog samoproglašenog „dvorišta“. Kao prvo, svi se slažu da vladanje treba biti od bogatih i za bogate – temeljno načelo trumpizma. Uopšteno govoreći, novi latinoamerički lideri su zakleti obožavatelji starog pristupa „oštri prema kriminalu“, koji obično podrazumijeva da veliki broj siromašnih ljudi bude bačen u zatvor ili ubijen, dok se osnovna prava ukidaju.
Mnogi od njih također dijele Trumpovu sklonost ksenofobiji kao spektaklu i okrivljavanju migranata za domaće probleme.
Svakako, držati ljude zaokupljenima navodnim egzistencijalnim prijetnjama poput imigranata i narko-terorista prilično je dobar način da ih se odvrati od činjenice da nemaju novca ni prava – i da njihovi vladari zarađuju na njihov račun, istovremeno uništavajući okoliš i čineći svakakva druga nedjela. Kome treba zdravstvena zaštita kada treba izgraditi toliko mega-zatvora?
U nastojanju da „Ameriku ponovo učini velikom“, Trump je nesumnjivo dao zvjezdani primjer ostatku Amerika nadgledajući uništavanje građanskih sloboda – aranžman koji je praktično dao službenicima američke Službe za imigraciju i carinsku kontrolu slobodne ruke da kidnapuju međunarodne naučnike i aktiviste, kao i da nasmrt pucaju na američke građane.
Pored toga, avgustovski izvještaj demokratskih članova Zajedničkog ekonomskog odbora američkog Kongresa utvrdio je da je Trump 2025. godine prisvojio 2,2 milijarde dolara, više nego utrostručivši svoj prihod, „dok su američke porodice izgubile 219 milijardi dolara“ i suočile se s „višim troškovima svakodnevnih osnovnih potrepština“.
Neki posmatrači opisali su trenutne političke trendove južno od granice kao „trumpifikaciju Latinske Amerike“ i „narandžasti talas“ koji preplavljuje regiju – mada sociopatija, ksenofobija ili plutokratija zapravo nisu ništa novo nigdje na hemisferi. Zaista, i republikanski i demokratski režimi u SAD-u historijski su bili i više nego sretni da sarađuju s nasilnim latinoameričkim vladama koje masakriraju seljake i druge ljude koji im stoje na putu korporativnom kapitalizmu.
Sada kada je Kolumbija sigurno vraćena u imperijalni okrilje nakon četiri godine ljevičarske vladavine Gustava Petra – koji je činio dosadne stvari poput nastojanja da smanji domaću nejednakost i osuđivanja izraelskog genocida u Pojasu Gaze, koji podržavaju SAD – sjeverni kolumbijski grad Medellín služit će kao sjedište Trumpove sigurnosne inicijative „Štit Amerika“ koja obuhvata cijelu hemisferu.
Možda je to i prikladno, s obzirom na insistiranje de la Espriella da su SAD i Kolumbija povezane svojim „zajedničkim sudbinom da brane zapadnu civilizaciju širom Amerika“.
Doduše, mahnita američka militarizacija hemisfere pod izgovorom „sigurnosti“ također nije ništa novo. I dok se Trump i njegovi saveznici bave time da Latinsku Ameriku ponovo učine velikom, čini se prilično jasno da zapadna civilizacija neće uskoro postati ništa civilizovanija.
PIS Journal
Your Comment