Mubahila(međusobno proklinjanje)Onaj ko se bude raspravljao sa tobom o tome nakon što ti je došlo znanje, pa reci: “Dođite, pa ćemo pozvati naše sinove i vaše sinove, naše žene i vaše žene, i naše bližnje i vaše bližnje, zatim ćemo se skrušeno pomoliti i na lažljivce prizvati Allahovo prokletstvo.ˮ(Ali Imran, 61.)Desete godine po Hidžri, prema Medini se zaputila kršćanska delegacija od četrnaest osoba, pod vođstvom Abdu-l-Mesiha, koji je bio poznat kao Sejjid i velikog biskupa Ebu Hadise. Razlog putovanja je bila debata i naučna rasprava sa Božijim Poslanikom, s.a.v.a., o kršćanstvu i islamu.Dok su putovali, Ebu Hadise je rekao Kerzinu: “Tako mi Boga! Muhammed sin Abdullaha je onaj poslanik kojeg smo iščekivali, a svi njegovi znakovi i osobenosti se podudaraju sa onim pomenutim u evanđelju. Ja sam se uvjerio da je ovo onaj obećani poslanik.ˮ Kerzin je upitao svog brata, Ebu Hadisu: “Šta te sprječava da prihvatiš njegovu vjeru i postaneš musliman?ˮ Odgovorio je: “Kraljevi su zbog mene nama sveštenicima udjelili mnogu imovinu, a ako bismo mi povjerovali u Muhammeda, sve bi nam to oduzeli, kao i moje poštovanje i slavu koju sam uživao kod vladara.ˮ Kada je Kerzin čuo ove riječi odlučio je da primi islam, i primio ga je.Kada su stigli u Medinu, odmah su otišli kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i započeli svoje rasprave. Neki od njih su tvrdili da je hazreti Isa, a.s., bog, drugi su tvrdili da je Božiji sin, dok je treća skupina zastupala sveto trojstvo. Međutim, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je njihova uvjerenja neutralizirao iznoseći racionalne argumente, te na taj način dokazao da čovjek ne može postati bog. Govorili su: “On je oživljavao mrtve i liječio oboljele od kuge!ˮ Poslanik, s.a.v.a., im je odgovorio: “Poslanička mudžiza nije dokaz božanstva. Kako će Isa biti bog kada ga je majka rodila, hranio se, spavao je? Tvrdite da su ga Jevreji razapeli! On je obožavao Boga. Ako je bio bog, zašto je obožavao Boga?! Sve što je činio je djelo jednog čovjeka! Bog je znalac onog što je bilo i onog što će biti! – Da li je Isa bio takav?ˮ Odgovoriše: “Ne!ˮ Poslanik milosti, s.a.v.a., je nastavio svoje argumentovanje 59. ajetom sure Ali Imran: Uistinu je primjer Isaa kod Allaha kao primjer Adema, stvorio ga je od zemlje...Budući da su tvrdoglavo poricali i nisu prihvatali ponuđene dokaze, Poslanik, s.a.v.a., ih je shodno izričitoj naredbi 61. ajeta sure Ali Imran pozvao na mubahilu. Sutradan, 24. zul-hidžeta, plemeniti Poslanik, s.a.v.a., je došao sa Hasanom i Husejnom, a.s., hazreti Fatimom, s.a., i Imamom Alijem, a.s. Vidjevši ovaj prizor, Ebu Hadise je odgovarao ostale kršćane od mubahile govoreći: “Budući da je došao sa svojim sinovima, zasigurno će njegova dova i proklinjanje biti uslišani. Da je došao sa svojim prijateljima, kao prvo posumnjali bi u istinitost njegove poslanice, a kao drugo postojala bi mogućnost da se njegova dova i proklinjanje ne uslišaju.ˮ Na ovo njihovo ponašanje plemeniti Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Morate primiti islam, a ako ga ne primite tada morate plaćati džiziju.ˮIslam nisu primili, ali su prihvatili da plaćaju džiziju.Mubahila u tefsirima i predajama1. Fahrurazi u svome tefsiru ispod navedenog ajeta jasnopiše da se pod “našim prisnimˮ podrazumijeva hazreti Ali, a.s., i da su pored Poslanika, s.a.v.a., ovom događaju prisutvoali hazreti Fatima, a.s. i Imami Hasan i Husejn, a.s.2. Zamahšeri u svome tefsiru ispod ovog ajeta kaže: “Kao prvo, Poslanikov, s.a.v.a., poziv delegaciji na mubahilu je bio poziv za dokazivanje istinitosti njegovog poziva (poslanice). Kao drugo, Poslanik, s.a.v.a., na ugovoreno mjesto nije otišao sam, nego je sa sobom poveo Hasana, Husejna, Fatimu i Alija, da bi dokazao da su oni njegovi najdraži, i da su oni njegov Ehli-bejt, dio njega. Bio je ubjeđen da će njihova dova biti uslišana.3. Bejdavi u svome tefsiru ispod ovog ajeta izričito tvrdi da je objavljen u čast Alija, Fatime, Hasana i Husejna, a.s. 4. U Muslimovom Sahihu, svezak 7, strana 120, i Ahmedovom Musnedu, svezak 1, strana 185, prenosi se sljedeća predaja: “...nakon što je spušten 61. ajet sure Ali Imran, (...) Božiji Poslanik, s.a.v.a., je učio dovu za Alija, Fatimu, Hasana i Husejna. Zatim je rekao: ‘Allahu moj! Ovo je moja porodica!’ˮNaravno, postoje i druge predaje koje ovdje nismo naveli, zbog unaprijed određene dužne ovog teksta.Na kraju, može se zaključiti da je Poslanik, s.a.v.a., u svakom pogledu dao posebno mjesto Imamu Aliju, a.s., koji je uvijek u tajnosti i javnosti bio Poslanikov, s.a.v.a., saputnik. Njih dvojica su bila dvije duše iz jednog izvora. Sam Božiji Poslanik, s.a.v.a., je na ovo u mnogim prilikama kroz predaje ukazao, a jednu od njih bilježi Tirmizi u svome Sunenu, u drugom svesku, na strani 183. Ovom predajom Poslanik, s.a.v.a., ukazuje da težinu poslanice i upućivanja ljudi “ne može nositi niko osim mene samog i Alijaˮ. Iz ovog razloga je Imam Ali, a.s., na svim stepenima i deredžama njegov saputnik i sudrug.Pripremio: Munir Tufekčić
