Ime ove velike hanume je Fatima (neka je mir na nju), ali se u brojnim hadisima i predajama spominje i kao Zehra, Sadiqe, Tahire, Mobareke, Batul, Raziye i Merziye.Leksičko značenje imena Fatima je „odvojeno“ i odnosi se na činjenicu spomenutu u poslaničkim hadisima da su oni koji poštuju hazreti Fatimu odvojeni i spašeni od vatre. Zehra u prijevodu znači „blistava“, a u hadisu koji se prenosi od Imama Sadika (neka je mir na njega) se kaže: „Kada je Poslanikova kći ibadetila u mihrabu njena svjetlost je osvjetljavala nebesa kao što svjetlost zvijezda obasjava Zemljane.“Sadiqe je leksema koja opisuje onu iz koje ne izlazi ništa doli sušta istina. Tahire znači ona koja je čista, a Mubareke ona koja je blagorodna. Raziye označava onu koja je zadovoljna Božijom odredbom, a Merziye ona kojom je Bog Svevišnji zadovoljan. Odrednice po kojim je bila poznata su Umm al Hasan, Umm al Husejn, Umm al Aime, Umm al Ebiha i...Umm al Ebiha znači „Očeva majka“, a tako ju je opisao njen časni otac; poslednji Božiji poslanik (s.a.w.a.). Povijest je najbolji svjedok da je Poslanik u njenom društvu pronalazio smiraj kao što dijete pronalazi smiraj u društvu svoje majke. Fatima je uvijek bila oslonac svome ocu – kako dok je bila u njegovoj kući tako i nakon udaje. Bila mu je oslonac nakon hazreti Hatidžinog preseljenja na Ahiret. Činila je sve kako bi pomogla svome ocu i kako bi bio miran i spokojan. Vidala mu je rane zadobijene u bojevima i tješila ga je kada bi ga protivnici jezicima otrovnim svojim povrijedili.
