30 august 2026 - 16:44
Drugi dio: Služenje ugroženima i osnivanje dobrotvornih centara

ABNA24: Služenje ugroženima jedna je od najvažnijih karakteristika akademske i izvršne biografije ajetullaha sejjida Modžtabe Huseinija Hameneija, karakteristika koja nadilazi individualno ponašanje, već predstavlja porodičnu osobinu.

Međunarodna novinska agencija Ahlul.Bayt (A.S.) - ABNA: U prvom dijelu ovog članka predstavljen je kratak izvještaj o akademskom putu i društvenim aktivnostima ajetullaha sejjida Mojdžabe Hameneija. Ovaj članak pokušava predstaviti neke od njegovih napora u pružanju usluga ugroženima.

Služenje ugroženima nije samo individualna karakteristika, već i kontinuirana i trajna porodična tradicija u njegovom životu, kada je sa devet godina, u septembru 1978. godine, svjedočio naporima svog oca, allame šehida ajetullaha Hamneija, da pomogne žrtvama zemljotresa u Tabasu, i kada je godinama, sa svojom majkom, nepoznat i anoniman, odlazio u domove siromašnih u gradu i svjedočio majčinom "ručnom šivanju" kako bi obezbijedio miraz mladim djevojkama. Djevojke nisu znale da je te predmete ručno i vješto sašila supruga vođe Islamske revolucije, a njihovi primjerci su također bili dio miraza kćeri vrhovnog vođe Islamske revolucije.

Sejjid Mojdžaba Hamenei često je svjedočio majčinoj tuzi zbog životnih uslova siromašnih, a jednom je rekao svojim učenicima: "Ponekad bi se, nakon povratka iz siromašnog doma, naša majka toliko uznemirila da više nije mogla jesti." Njegova supruga, šehid Zahra Haddad Adel, također je pružala razne usluge siromašnima u teheranskim naseljima poput mjesta Harandi i održavala sastanke u džamiji Imam Sedžad, a.s, a da niko nije znao da je ona "gospođa Huseini", supruga ajetullaha sejjida Modžtabe Hameneija i snaha Vođe Islamske revolucije.

Sam ajetullah sejjid Modžtaba Huseini Hamenei često je kušao gorčinu "siromaštva, dugova i kredita", baš kao što je "Aga Rahman", trgovac u uličici Teološke škole "Al-Mahdi" sedamdesetih godina, više puta upisivao njegovo i imena njegove braće u knjigu dužnika svoje male trgovine, kako bi u narednim danima i nakon što prime školarinu, podmirili svoje dugove.

Služenje siromašnima je bio fokus njegovih društvenih aktivnosti i čest savjet njegovim studentima. Jedan od njegovih studenata je rekao: „Njegove najistaknutije društvene osobine bile su organizacija dobrovoljnih kampova i pomoći u prirodnim katastrofama poput poplava. On je naglašavao kontinuitet pružanja usluga.

Osnovao je institucije za pomoć ugroženima i, bez spominjanja svog imena, pružao kontinuiranu pomoć desetinama hiljada ugroženih ljudi. Poštivanje ljudskog dostojanstva, uz prisustvo terenskih snaga za istraživanje stanja ugroženih, slanje žena u porodice na čijem su čelu žene i savjetovanje o nastavku pružanja usluga s naglaskom da se njegovo ime ne spominje i da se sve te usuge pripisuju uredu Vrhovnog vođe, bile su među karakteristikama dobrotvornih institucija pod njegovim nadzorom.

Mnogi ugroženi stanovnici u raznim područjima Koma, kao što su Džafarije, Kahak, Komrud, Kanat, Nirughah i Hakfaradž mislili su da primaju poklone i usluge putem anonimnih dobročinitelja ili ureda Vrhovnog vođe, baš kao što ni zvaničnici medicinskih centara, poput Klinike Qur’an i Etrat, nisu mislili da se troškovi medicinskih usluga za ugrožene, od injekcija i infuzija do stomatoloških usluga, finansiraju naporima ajetullaha sejjida Modžtabe Hameneija i iz javnih sredstava.

Obustava nastave kako bi se studenti poslali da pomognu žrtvama poplava u Huzestanu i pretvaranje teološkog fakulteta pod njegovom upravom u centre za snabdijevanje sokovima za pacijente oboljele od koronavirusa, uz naglašavanje prisustva studenata na dženazama i kupanju umrlih od koronavirusa, drugi su primjeri njegove pomoći ugroženima.

Njegovi studenti su više puta čuli od svog profesora i učitelja, ajetullaha sejjida Modžtabe Hameneija: „Što slabiji, što bespomoćniji, to važniji!” ili kada je čuo izvještaj o pružanju pomoći svojih studenata u poplavi u Huzestanu, rekao je: „Ova djela su identitet studenta, a usput, služenje ljudima otvara kapije znanja za studente islamskih nauka.“ On je uvijek smatrao da je dio očevog uspjeha posljedica služenja ugroženima i to je izrazio na tom okupljanju studenata kako bi svi mogli čuti.

Savjeti o pomoći ugroženima također su bili uobičajena tema na njegovim administrativnim i ostalim sastancima. Ajetullah sejjid Modžtaba Hamenei rekao je jednom od svojih kolega u Odjelu za elitni menadžment i tehnologiju: „Nemojte olahko shvatati ovu brigu o ugroženima, Bog to voli, a druga djela imaju svoje mjesto”.

U sljedećim dijelovima ovog članka, bit će analizirani drugi aspekti društvene i izvršne biografije ajetullaha sejjida Modžtabe Hameneija.

Izvori:

Intervju sa Fariduddinom Haddad Adelom (šurom ajetullaha sejjida Modžtabe Hameneija)

Govor dr. Haddad Adela u džamiji Imam Hassan Modžtaba, a.s, u naselju Harandi

Govor Iskandera Huseynova, direktora fondacije Noor u Azerbejdžanu

Intervju s hudžetul-islamom Rezom Aliabadijem (učenikom ajetullaha sejjida Modžtabe Hameneija)


Intervju s hudžetul-islamom Muhammadom Džavadom Akbarijem (učenikom ajetullaha sejjida Modžabe Hameneija)

...............

Tags

Your Comment

You are replying to: .
captcha