Jezid je imao veliki utjecaj na promjenu pravila religije i islam je bio na rubu uništenja. Tada Imam nije ostao nijem pred Jezidom i ustao je da reformiše vjeru svog djeda, Poslanika Muhammeda, s.a.v.a. Jezid je počinio teške grijehe, od kojih ćemo neke spomenuti.
- Opijanje u tajnosti i javno
Historičari opisuju Jezida kao pijanicu, korumpiranog, nemoralnog i sklonog činjenju grijeha, zanemarujući vjerske principe, te drskog i nasilnog prema imovini i životima ljudi. Ibn Kathir prenosi da je Jezid ibn Muavija bio pijanica od djetinjstva.
Također se prenosi da je Jezid tokom hilafeta svog oca i tokom hadža, nakon posjete gradu Medini, nije prestao nepoštivati islamski zakon stavljajući vino na svoj sto u prisustvu ljudi u blizini harema i kuće Božijeg Poslanika (mir i blagoslov Allaha neka je na njega). Tek kada je saznao da Ibn Abbas i Husejn ibn Ali (mir i blagoslov Allaha neka je na njih) namjeravaju ući u njegovu kuću, naredio je da uklone vino.
Jezidova ovisnost o vinu bila je toliko očigledna da ga je hrabro pio čak i u prisustvu ljudi koji su dolazili da ga vide iz dalekih i bliskih gradova.
Svjedočanstvo stanovnika Medine o Jezidovom veselju
Grupa plemića i starješina stanovnika Medine, uključujući sina šehida Bitke na Uhudu, Abdullaha ibn Handalah, ušla je u grad Damask i otišla posjetiti Jezida. Nakon povratka u Medinu, ispričali su ljudima o Jezidovim manama i rekli: "Dolazimo od nekoga ko nema vjeru, pije vino, a muzičari sviraju i plešu u njegovom prisustvu. Svjedočite da smo ga uklonili s hilafeta." Stanovnici Medine odobrili su uklanjanje Jezida s vlasti i zakleli se na vjernost Abdullahu ibn Hanzali do smrti.
Jezidova ljubav prema vinu bila je toliko velika da je naredio da mu se priprema najbolje. Zahabi prenosi od Ziyada al-Harithija:
- Jezid mi je dao da pijem vino koje nikada prije nisam probao. Rekao sam: "Nikada prije nisam probao takvo vino." Rekao je: "Napravljeno je od nara iz Hulvana, meda iz Isfahana, šećera iz Ahvaza, grožđica iz Taifa i vode iz Bardija."
Uvod u Jezidove poroke
Abdullah ibn Handalah je nakon susreta s Jezidom izrazio svoje utiske na sljedeći način:
Bože, nismo napustili Jezidovo prisustvo osim što smo se bojali da će kamenje pasti na nas s neba, jer je on neko ko ne poštuje vjerska ograničenja u bračnim pitanjima, pije vino i ne klanja.
Džahiz, jedan od velikih sunitskih učenjaka, kaže u frazi sličnoj gornjem tekstu:
Kada je Jezid ibn Muavija postao halifa; isti Jezid, vinopija, ljubitelj igre s majmunima i leopardima i perverznjak, koji je bio pogođen bolešću, a Umejadi su bili zavedena sekta koja je imala deterministički način života i metodu koja je hapsila druge na osnovu puke sumnje i sumnje, vladala po hiru i ubijala iz bijesa.
Baladhiri u svojoj knjizi prenosi:
Waqidi je ispričao: Kada je Abdullah bin Zubair ubijen, njegov brat Amr bin Zubair je održao hutbu narodu i spomenuo Jezida bin Muaviju na sljedeći način: Jezid je vinopija, razvratnik, ženskaroš, ljubitelj majmuna, ljubitelj pasa i lutalica po ravnicama i pustinjama. Zatim je zatražio od naroda da ga uklone iz hilafeta i poslao naredbu stanovnicima Medine da vode džihad.
- Jezid kao nasibija
Zehebi je smatrao Jezida nasibijom, što znači neprijateljem Ehli-bejta (a.s.) i rekao je o njemu:
Jezid je bio nasibija, vatrene naravi i raskalašen, koji je pio vino i činio zla djela.
- Napuštanje namaza i pohota
U kulturi islama, namaz je simbol obožavanja i vjere, bez kojih religioznost i biti musliman ne bi imali smisla.
Jezid je bio ravnodušan ne samo prema vinu, već i prema najvažnijoj vjerskoj obavezi, namazu, i ponekad je klanjao, a ponekad nije. U određenom smislu, bio je osoba koja nije mogla savladati svoju požudu i kontrolisati je. Rado je dočekivao okupljanja požude i njenih različitih oblika, izbjegavao je najveću Božju obavezu, namaz, i bio je jedan od onih koji su je napustili, o kojima je Časni Poslanik (mir i blagoslov Allaha neka su na njega i njegovu porodicu) rekao:
Pozdravljajte jevreje i kršćane, ali ne pozdravljajte jevreje mog naroda. Upitan je: Ko su jevreji tvog naroda? Rekao je: Oni koji napuštaju namaz.
- Ravnodušnost i nedisciplina
Veselje ustoličenog Jezida i njegova ravnodušnost doveli su narod Medine do pobune protiv njega. Mundhir bin Zubair, koji je primio nagradu od sto hiljada dirhema, rekao je stanovnicima Medine:
Iako mi je Jezid dao poklon od sto hiljada dirhema, ovaj poklon me ne može spriječiti da govorim istinu. Tako mi Boga, Jezid pije vino i toliko je pijan da napušta namaza.
Zatim su drugi, poput njega, čak i strože od Jezida, rekli iste stvari i ukorili ga.
Drugi od njih rekao je:
Jezidove vrijedne nagrade ne sprječavaju me da govorim istinu. Vidio sam ga kao Božijeg neprijatelja koji je uvijek pijan i pije alkohol.
Šest grupa koje je Bog prokleo
Poslanik, mir i blagoslov Božiji na njega, rekao je: Šest grupa je prokleto od Boga, mene i svih poslanika:
1- Onaj koji dodaje nešto Božjoj Knjizi.
2- Onaj koji poriče Božanske odredbe.
3- Onaj koji vlada ljudima silom i poštuje one koje je Bog ponizio i ponižava one koje je Bog počastio.
4- Onaj koji zabranjuje ono što je Bog dozvolio.
5- Onaj koji smatra dozvoljenim ono što je Bog zabranio mom potomstvu.
6- Onaj koji napušta moj Sunnet.
Prema ovom predanju, Jezid je definitivno bio među prokletima, pa kako je mogao zahtijevati položaj hilafeta?
S obzirom na devijacije spomenute o Jezidu, da li bi takva osoba mogla biti dostojna položaja halife i nasljednika Časnog Poslanika (mir i blagoslov Allaha neka su na njega i njegovu porodicu)? Jezid je svojim postupcima i kršenjima šerijata stvorio kritičnu situaciju za islam. U tim okolnostima, Imam Husein (mir neka je na njega) vidio je islam u opasnosti i da je šutio, Jezidove novotarije i ispadi bi postepeno bili smatrani dijelom vjere. Stoga je Imam odlučio da naredi dobro i zabrani zlo. I nije se zakleo na vjernost ovom pohotniku i razuzdanoj osobi ni pod kojim okolnostima. Jazid, kojem je bila potrebna odanost i prisega imama Huseina (mir neka je s njim) da bi stekao istaknuto mjesto u islamskom svijetu, prisilio ga je da se zakune na vjernost, ali Imam je to odbio.
Your Comment