Zašto Asad smeta?! (ČLANAK)

(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Od samog početka 2012. godine stanje na sirijskom ratištu iz temelja počinje da se mijenja u korist regularne vojske i sirijskog naroda.U poslijednja tri mjeseca svjedoci smo znatnog napredovanja SAA i teških poraza "pobunjeničkih snaga", finansiranih i potpomognutih od SAD-a, Izraela, S. Arabije, Katara, Jordana i Turske. Ovakav tok "oružane pobune i osvješćavanja sirijskog naroda", predstavlja za navedene zemlje velik balast i veliki problem, koji već sada baca ogroman reflektivni snop na zemlje u regionu, pa čak i šire. Put ka konačnom slamanju, neokolonijalističkih trupa, Siriju dovodi u situaciju, da predstavlja ogledni poligon i drugim državama koje su pod jaramskom čizmom skupine zemalja, koja svoje bogaćenje i ispunjavanje ciljeva provodi preko nesreće drugih naroda - Bašar Al-Asad, predsjednik sirijske države postao je simbol otpora naroda jednoj, ratnoj mašineriji koja u ovakvom sastavu dosada nije viđena na bilo kom ratištu diljem zemaljske kugle. Međutim, ne smije se zaboraviti u svoj ovoj pobjedničkoj epopeji sirijske vojske i naroda, ni pomoć koju je ova mediteranska država u kritičnim momentima dobila od Rusije i Irana i koja je toliko značajna za spas Sirije, da sam narod u ovim trenutku je možda i nije svjestan. Sama ova činjenica, da su Rusija i Iran stale iza legalne vlasti i spriječile vojno angažovanje SAD-a, a sa njima i Izraela, stvara jednu opštu sliku budućnosti Bliskog istoka koja ni u najgorem slučaju nije dolazila pred oči ovim modernim osvajačima naftnih polja i prirodnih bogatstava. Težak i nezamisliv poraz na bojnom polju, koji je svakog dana sve izvjesniji ,ustvari lomi sve predrasude dominacije i nepobjedivosti izraelske vojne i političke moći, koji je istina i najavljen porazom u sukobu sa Hezbollahom 2006. godine. Ovo suočavanje sa istinom, jevrejskih dužnosnika stvara jedan oblik frustracije koji može izazvati teške posljedice, isključivo po sam Izrael. Izrael u ovom trenutku je vrlo usamljena država i kao takva pokušava ono što je dosad izbjegavala, pokušava neposrednim miješanjem u Siriji izmjeniti trenutnu situaciju i ponovno ovu državu vratiti u kolotečinu užasnih zbivanja. Simbol otpora Bliskog istoka i legalni predsjednik Sirije označen je od strane jevrejskih tajnih službi, primarnom metom u ponovnom vraćanju navedene zemlje u još veći haos i krvoproliće. Po nekim istina neprovjerenim vijestima, sirijska obavještajna služba je prije mjesec dana uhapsila nekoliko oficira u Damasku (vijest prenijeli ruski mediji), za koje se pretpostavlja da su bili u dosluhu sa Mosadom. Generalno gledano, to se dešava u ratnim sukobima da pojedinci iz raznoraznih razloga mogu da se okrenu protiv svoje vojske i države, ali je indikativno da su ti oficiri sa raznih ratišta stigli baš u glavni grad, gdje su i uhapšeni. Prateći rad ove zloglasne službe, sve više detalja vuče na mogućnost organizovanog pokušaja eliminacije sirijskog predsjednika i obezglavljivanje legalne vlasti i vojske. Mora se istaći da je vijest, prilično šturo i neupadno objavljena, što dovodi do zaključka da su sirijske službe, zbog same istrage i praćenja mogućih opasnosti, namjerno izostavile pompeznost i širenje informacija oko ovog događaja. Upravo zbog tog manjka informacija i ova teorija je kod mnogih analitičara u fazi pretpostavki, ali u velikom procentu istinitih pretpostavki, jer svi imalo upučeniji u rad izraelske vlade i njenih službi znaju da je ovo sasvim realan scenario koji se toliko puta potvrdio u praksi, a i sama zadnja verifikacija ovog rada nalazi se i u smrti prdsjednika Palestine Jasera Arafata. Naravno, da bi uspijeh cionističkog režima u svojim namjerama i ubistvo Bašara Al-Asada polučilo uspijeh u podjarmljivanju Sirije, ali bi i poslalo u svijet jasnu poruku "Mi sve kontrolišemo i možemo vas maknuti kad god to poželimo". Taj plan i njegova moguća realizacija, dovela bi do ogromnog pada morala kod cijelog arapskog svijeta i efekat učinka bi doveo još jednom ovu monstrumsku politiku Izraela u nadmoćni položaj u regionu. Eliminacija simbola otpora je, sigurno u jevrejskim tajnim službama je primarni zadatak i angažman po ovom pitanju je maksimalan u strukturama svih odjeljena i agencija. Snaga sirijskog naroda i njegove oslobodilačke vojske kao čekić udara po ovim otpadnicima od naroda i vjere i mogućnost eha, po procjenama ovih operativaca mora se hitno spriječiti i zaustaviti, da se ne bi desilo da ta snaga prelivena po Bliskom istoku ne bi počela da lupa po jevrejskoj državi. Pogled u budućnost od strane izraelskih političara, stvara jednu tmurnu sliku koja unosi nervozu i veliku dozu panike u zvaničnom Jerusalemu i bila bi katastrofalna po ovaj režim. Formiranje jednog bastiona koji bi činili Sirija-Iran-Rusija, imalo bi u fokusu zbivanja jednu cijelinu koja bi ujedno predstavljala novu geopolitičku i vojnu uniju i samim tim popuno drugačiju perspektivu ovog regiona. Sigurno je da je predsjednik Sirije uspio u onome što je san, već desetljećima, većine arapskog svijeta i da se ova zemlja nalazi putu svoje ponovne slobode još jača nego što je ušla u ovaj nametnuti vihor krvavih dogadjanja. Mora se istaći, također da Sirija nakon pobjedonosnog puta, na toj trasi postaje jedan važan vojni faktor koji će kupovinom ruskog i iranskog naoružanja biti stub sigurnosti i barikada spram jevrejskih ekspanzionističkih ciljeva. Sve ove činjenice su i glavni razlozi zbog čega Asad smeta Izraelu i drugim slugatorskim državama i zbog čega lik i djelo sirijskog predsjednika moraju biti pod hitno ugašeni. Opasnost se nadvila nad mladog predsjednika, a samim tim i nad ovu istorijsku državu i spriječavanje i eliminacija operativaca Mosada u ovim namjerama moraju biti prioritetan cilj sirijskih sigurnosnih službi i predstavljaju pobjedu u istom obliku kao i oslobađanje okupiranih gradova diljem svoje države. Ne, nije samo bitan Asad kao ličnost i čovjek, bitna je simbolika koju ta ličnost nosi sa sobom i rušenje te simbolike predstavlja i rušenje slobodarskog duha jednog naroda i ispunjavanje zacrtanih neokolonijalističkih ciljeva. Takvu simboliku u sebi je nosio i predsjednik Libije Muamer el Gadafi, zato je i način njegove egzekucije u tolikoj mjeri brutalan i bestijalan i u sebi nosi tu poruku kakva budućnost Libiju čeka pod našom "demokratijom" i čizmom. Naravno da je sličan scenarijo namjenjen i sirijskom vođi, ali slobodarski duh naroda i ta jedinstvenost i Šiita i Sunita su najbolji odgovor, da ovaj put sotonski planovi ovih pijavica moraju završiti u kanti za otpatke, kao što će i oni i njihove politike završiti na smetljištu istorije.Piše: Haskić Senad