Pojava čovjeka iz poslaničke porodice, s misijom uspostave svjetske pravedne vlasti, onda kad svijet bude ispunjen nasiljem i nepravdom, jedno je od islamskih vjerovanja oko kojeg su muslimani saglasni u stavovima. Vjerovanje u spasitelja čovječanstva, koje postoji i u drugim religijama poput zoroastrijanstva, judaizma i kršćanstva, znači da čovječanstvo neće zauvijek ostati u sukobima i ratovima i da će jednog dana ući u fazu svoga savršenstva, a bogobojaznost, pravda i poštenje pobijedit će nad nasiljem, zločinom i prevarama, dok će dobri i bogobojazni pobijediti nasilnike i tlačitelje.
Ajeti Časnog Kur'ana ljudima vjernicima koji postupaju ispravno, a nalaze se pod tlačenjem i pritiscima silnika obećavaju pobjedu.[1] Kur'an obećava ljudima da će doći dan kada će ispravni ljudi, koji čovječanstvu ne žele ništa doli dobro, imati na raspolaganju Zemlju i u ljudskom društvu će ostvariti božanske ciljeve:
وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِى الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الْأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِىَ الصَّالِحُونَ
Mi smo ranije u Knjizi nebeskoj Zeburu objavili da će pravi nasljednici zemlje biti Naši ispravni i dostojni robovi.[2]
Hadisi preneseni od Plemenitog Poslanika, s.a.v.a., u vezi s pojavom obećanog reformatora dosežu granicu tevatura. Među njima nalazimo da je voljeni Poslanik, s.a.v.a., rekao:
لَو لَمْ يَبْقَ مِن الدُّنْيا إلَّا يَوْمٌ واحِدٌ لطوَّلَ اللهُ ذلِكَ الْيَوْمَ حتَّى يَبْعَثَ فيه رَجُلًا مْن وُلْدي يُواطِئُ اسمُه اسْمي يَمْلَأُها عَدْلًا وقِسْطًا کَما مُلِئَتْ ظُلْمًا وجورًا
“Kad od života Ovoga svijeta ne bi preostao nego jedan dan, Bog bi taj dan toliko produžio dok ne ustane čovjek iz moje porodice, ime mu je kao moje ime, i ispuni svijet pravdom i pravednošću onako kako je bio ispunjen nasiljem i nepravdom.”[3]
Shodno ovim hadisima, ovaj svjetski reformator jeste iz Poslanikovog, s.a.v.a., Ehli-bejta i iz potomstva Alija i Fatime Zehre. Ummi Seleme, supruga Poslanika Plemenitog, s.a.v.a., prenosi da je rekao:
الْمَهْدِيُّ مِنْ عِتْرَتِي وَ مِنْ وَلَدِ فَاطِمَةَ
“Mehdi je iz moga potomstva i od Fatimine djece.”[4]
Shodno drugim predajama, njegovom pojavom u svijetu će nestati tlačenja i Zemlja će ispoljiti svoje blagoslove i blagodati.[5] Njegovom pojavom ukazat će se istinsko lice islama, a bit će uklonjene novotarije i izopačenja koja su se kroz stoljeća navukla na lice islama, i islamski propisi će posve i u potpunosti biti provođeni na Zemlji. On će izgraditi cijelu Zemlju i niti jedna ruševina neće preostati.[6]
Spoznaja Imama Vremena
U hadisu prenesenom od dragog Poslanika s.a.v.a. kaže se:
مَنْ ماتَ وَلَمْ يَعْرِفْ إمامَ زَمانِهِ مَاتَ مِيتَةً جاهِلِيَّةً
“Ko umre, a ne bude spoznao Imama svog vremena, umro je džahilijetskom smrću.”[7]
Na šta se misli pod spoznajom Imama?
Pored poznavanja Imamovog imena i porijekla te poznavanja njegove ličnosti, svojstava i vrlina, od važnosti je i poznavanje programa i zadaća koje moraju biti provedene s njegove strane.
Svi opisi koji su u islamskim predajama spomenuti o Mehdijevoj, a.s., vladavini ustvari su istinska i potpuna slika željenog islamskog društva koje posredstvom njega treba biti ozbiljeno na Zemlji: izbacivanje novotarija iz vjere, pokazivanje blistavog lica islama, uspostava potpune pravde, uklanjanje svake vrste uskraćenosti i nejednakosti, dokidanje ekonomske i političke neravnopravnosti, širenje izgradnje na cijeloj Zemlji, sve to spada u ideale koji će biti ostvareni posredstvom Mehdija, a.s.
Očekivanje dolaska
Čekanje znači stvaranje nade i spremnosti za dolazak obećanog kod onih koji čekaju, a ne znači samo uprijeti oči u očekivanje dolaska obećanog Imama i mirno sjediti! “Čekanje dolaska” jeste vjera i nada u okončanje teškoća za tragaoce za istinom. Znači, prividne pobjede neprijatelja ne treba smatrati vječnim i gubiti nadu, već treba imati nade i truditi se za stizanje do pobjede.
Čekanje dolaska čini čovjeka borbenim i ulijeva mu sigurnost da njegov današnji trud neće ostati bez rezultata i da će njegov cilj u budućnosti biti ostvaren na najbolji način, te on postaje odlučniji na svome putu i istrajniji u svome trudu; takvo čekanje jeste ibadet.
Naša dužnost za vrijeme čekanja
Ako će se Imam Vremena pojaviti u vremenu kad će nemoral biti potpun, zar onda ne treba podsticati nemoral kako bi se što prije stvorili preduvjeti za njegovu pojavu?
Znači li pojava obećanog Mehdija, a.s., da će se iz gajba pojaviti ruka koja će podržati ispravne i dovesti ih do pobjede bez njihove zasluge?
Nedvojben islamski princip jeste da je uvijek zabranjeno bilo kakvo potpomaganje smutnje i iskvarenosti i da je borba protiv smutnje i iskvarenosti stalna obaveza u svim vremenima. Tragaoci za istinom koji su u očekivanju reformatora moraju i sami biti ispravni i nastojati širiti ispravnost, kako bi njihovo čekanje bilo istinsko čekanje.
Odgovor na drugo pitanje možemo čuti i od Imama Alija, a.s., koji govori o tajni pobjede muslimana u počecima Objave:
“S Poslanikom Božijim, s.a.v.a., borili smo se protiv očeva, sinova, braće i rođaka svojih, a to je samo povećavalo vjerovanje naše, pokornost, slijeđenje Puta pravog, podnošenje bolova i ozbiljnost u borbi protiv neprijatelja. Kad je Allah vidio iskrenost našu, poslao je poniženje na neprijatelja našeg i pomoć Svoju na nas.”[8]
Ove riječi jasno izlažu vječni Božiji zakon da u borbi između istine i zablude, tragači za istinom samo uz ispravnost i istrajnost bivaju obuhvaćeni Božijom pomoći i stižu do pobjede. I Kur'an u vezi s tim kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَنصُرُوا اللهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ
O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.[9]
[1] Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti. (En-Nur, 55) A mi hoćemo da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo. (El-Kasas, 5) Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. (El-Enbija', 105)
[2] El-Enbija', 105.
[3] Ahmed ibn Hanbel, Sunen, sv. 22, str. 432.
[4] Ebu Davud, Sunen, sv. 11, str. 355.
[5] Mufid, Iršad-i Mufid, sv. 2, str. 384.
[6] Tabresi, I‘lamu-l-vera, str. 463.
[7] Hurr Amili, Vesailu-š-ši‘a, sv. 6, str. 246.
[8] Nehdžu-l-belaga, govor 55.
[9] Muhammed, 7.
Ajeti Časnog Kur'ana ljudima vjernicima koji postupaju ispravno, a nalaze se pod tlačenjem i pritiscima silnika obećavaju pobjedu.[1] Kur'an obećava ljudima da će doći dan kada će ispravni ljudi, koji čovječanstvu ne žele ništa doli dobro, imati na raspolaganju Zemlju i u ljudskom društvu će ostvariti božanske ciljeve:
وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِى الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الْأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِىَ الصَّالِحُونَ
Mi smo ranije u Knjizi nebeskoj Zeburu objavili da će pravi nasljednici zemlje biti Naši ispravni i dostojni robovi.[2]
Hadisi preneseni od Plemenitog Poslanika, s.a.v.a., u vezi s pojavom obećanog reformatora dosežu granicu tevatura. Među njima nalazimo da je voljeni Poslanik, s.a.v.a., rekao:
لَو لَمْ يَبْقَ مِن الدُّنْيا إلَّا يَوْمٌ واحِدٌ لطوَّلَ اللهُ ذلِكَ الْيَوْمَ حتَّى يَبْعَثَ فيه رَجُلًا مْن وُلْدي يُواطِئُ اسمُه اسْمي يَمْلَأُها عَدْلًا وقِسْطًا کَما مُلِئَتْ ظُلْمًا وجورًا
“Kad od života Ovoga svijeta ne bi preostao nego jedan dan, Bog bi taj dan toliko produžio dok ne ustane čovjek iz moje porodice, ime mu je kao moje ime, i ispuni svijet pravdom i pravednošću onako kako je bio ispunjen nasiljem i nepravdom.”[3]
Shodno ovim hadisima, ovaj svjetski reformator jeste iz Poslanikovog, s.a.v.a., Ehli-bejta i iz potomstva Alija i Fatime Zehre. Ummi Seleme, supruga Poslanika Plemenitog, s.a.v.a., prenosi da je rekao:
الْمَهْدِيُّ مِنْ عِتْرَتِي وَ مِنْ وَلَدِ فَاطِمَةَ
“Mehdi je iz moga potomstva i od Fatimine djece.”[4]
Shodno drugim predajama, njegovom pojavom u svijetu će nestati tlačenja i Zemlja će ispoljiti svoje blagoslove i blagodati.[5] Njegovom pojavom ukazat će se istinsko lice islama, a bit će uklonjene novotarije i izopačenja koja su se kroz stoljeća navukla na lice islama, i islamski propisi će posve i u potpunosti biti provođeni na Zemlji. On će izgraditi cijelu Zemlju i niti jedna ruševina neće preostati.[6]
Spoznaja Imama Vremena
U hadisu prenesenom od dragog Poslanika s.a.v.a. kaže se:
مَنْ ماتَ وَلَمْ يَعْرِفْ إمامَ زَمانِهِ مَاتَ مِيتَةً جاهِلِيَّةً
“Ko umre, a ne bude spoznao Imama svog vremena, umro je džahilijetskom smrću.”[7]
Na šta se misli pod spoznajom Imama?
Pored poznavanja Imamovog imena i porijekla te poznavanja njegove ličnosti, svojstava i vrlina, od važnosti je i poznavanje programa i zadaća koje moraju biti provedene s njegove strane.
Svi opisi koji su u islamskim predajama spomenuti o Mehdijevoj, a.s., vladavini ustvari su istinska i potpuna slika željenog islamskog društva koje posredstvom njega treba biti ozbiljeno na Zemlji: izbacivanje novotarija iz vjere, pokazivanje blistavog lica islama, uspostava potpune pravde, uklanjanje svake vrste uskraćenosti i nejednakosti, dokidanje ekonomske i političke neravnopravnosti, širenje izgradnje na cijeloj Zemlji, sve to spada u ideale koji će biti ostvareni posredstvom Mehdija, a.s.
Očekivanje dolaska
Čekanje znači stvaranje nade i spremnosti za dolazak obećanog kod onih koji čekaju, a ne znači samo uprijeti oči u očekivanje dolaska obećanog Imama i mirno sjediti! “Čekanje dolaska” jeste vjera i nada u okončanje teškoća za tragaoce za istinom. Znači, prividne pobjede neprijatelja ne treba smatrati vječnim i gubiti nadu, već treba imati nade i truditi se za stizanje do pobjede.
Čekanje dolaska čini čovjeka borbenim i ulijeva mu sigurnost da njegov današnji trud neće ostati bez rezultata i da će njegov cilj u budućnosti biti ostvaren na najbolji način, te on postaje odlučniji na svome putu i istrajniji u svome trudu; takvo čekanje jeste ibadet.
Naša dužnost za vrijeme čekanja
Ako će se Imam Vremena pojaviti u vremenu kad će nemoral biti potpun, zar onda ne treba podsticati nemoral kako bi se što prije stvorili preduvjeti za njegovu pojavu?
Znači li pojava obećanog Mehdija, a.s., da će se iz gajba pojaviti ruka koja će podržati ispravne i dovesti ih do pobjede bez njihove zasluge?
Nedvojben islamski princip jeste da je uvijek zabranjeno bilo kakvo potpomaganje smutnje i iskvarenosti i da je borba protiv smutnje i iskvarenosti stalna obaveza u svim vremenima. Tragaoci za istinom koji su u očekivanju reformatora moraju i sami biti ispravni i nastojati širiti ispravnost, kako bi njihovo čekanje bilo istinsko čekanje.
Odgovor na drugo pitanje možemo čuti i od Imama Alija, a.s., koji govori o tajni pobjede muslimana u počecima Objave:
“S Poslanikom Božijim, s.a.v.a., borili smo se protiv očeva, sinova, braće i rođaka svojih, a to je samo povećavalo vjerovanje naše, pokornost, slijeđenje Puta pravog, podnošenje bolova i ozbiljnost u borbi protiv neprijatelja. Kad je Allah vidio iskrenost našu, poslao je poniženje na neprijatelja našeg i pomoć Svoju na nas.”[8]
Ove riječi jasno izlažu vječni Božiji zakon da u borbi između istine i zablude, tragači za istinom samo uz ispravnost i istrajnost bivaju obuhvaćeni Božijom pomoći i stižu do pobjede. I Kur'an u vezi s tim kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَنصُرُوا اللهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ
O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.[9]
[1] Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti. (En-Nur, 55) A mi hoćemo da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo. (El-Kasas, 5) Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. (El-Enbija', 105)
[2] El-Enbija', 105.
[3] Ahmed ibn Hanbel, Sunen, sv. 22, str. 432.
[4] Ebu Davud, Sunen, sv. 11, str. 355.
[5] Mufid, Iršad-i Mufid, sv. 2, str. 384.
[6] Tabresi, I‘lamu-l-vera, str. 463.
[7] Hurr Amili, Vesailu-š-ši‘a, sv. 6, str. 246.
[8] Nehdžu-l-belaga, govor 55.
[9] Muhammed, 7.
