Nada je milost Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nada je milost za moj ummet. Da nema nade, nikada ne bi majka dojila svoje dijete, niti bi voćar zasadio drvo.”[1]Imam Ali, a.s.: “Nada je prisni prijatelj.”[2]Tenbihu-l-havatir: “Kada je Isa, sin Merjeme, a.s., sjedio pored starijeg čovjeka koji je prekopavao zemlju lopatom, reče: ‘Moj Bože, oduzmi ovom čovjeku nadu!’ Odmah potom čovjek odloži lopatu i leže. Nedugo zatim Isa, a.s., reče: ‘Moj Bože, vrati mu nadu!’ Čovjek ustade i otpoče posao.”[3]Nade nemaju kraja Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se nada da će živjeti sutra, ustvari se nada da će živjeti vječno.”[4]Imam Ali, a.s.: “Nada nema svoga kraja.”[5]Imam Ali, a.s.: “Nade se ne završavaju.”[6]Opomena za uzaludno nadanje Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, - znat će oni![7]Imam Ali, a.s.: “Čuvajte se uzaludnih nada! Koliko li je samo bilo onih koji su se nadali sutrašnjem danu, a nisu ga dočekali, i onih koji su početkom noći bili veseli, a na njenom kraju uplakani.”[8]Imam Ali, a.s.: “Želja je kao priviđenje, obmanjuje onoga koji ga vidi i iznevjerava onoga koji mu se nada.”[9]Imam Ali, a.s.: “Nade osljepljuju oči unutrašnjeg.”[10]Imam Ali, a.s.: “Nada je vlast šejtanâ nad srcima nemarnih.”[11]Imam Ali, a.s.: “Posljedica nade je uništenje djela.”[12]Imam Ali, a.s.: “Zaista, nada čini srce zaboravnim, daje lažno obećanje, uvećava nemar i donosi tugu.”[13]Imam Ali, a.s.: “Zaista, nada oduzima razum, daje lažno obećanje, potiče na nemar, donosi tugu. Zato nadu smatrajte lažnom jer ona obmanjuje, a onaj koji je posjeduje obmanut je i griješan je."[14]Imam Sadik, a.s.: “Mnogo je Božijih blagodati datih robu, kojima se nije nadao. Mnogo je onoga čemu se nadao, a dato mu je drugo.”[15]Nada i smrtni časPrenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., uzeo tri štapa, pa jedan zabio ispred sebe, drugi pored sebe, a treći malo dalje. Potom je upitao: “Da li znate šta je ovo?” Odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik znaju bolje.” On reče: “Ovo je čovjek, ovo smrtni čas, a ovo je nada koju čovjek gaji, pa ga obuzme smrtni čas prije nego je ostvari.”[16]Imam Ali, a.s.: “Da je čovjek vidio svoj smrtni čas i brzinu kojom mu prilazi, zamrzio bi nadu.”[17]Imam Ali, a.s.: “Nada čini da se zaboravi na smrtni čas.”[18]Imam Ali, a.s.: “Najbliža stvar je smrtni čas, a najudaljenija je nada.”[19]Imam Ali, a.s.: “Dušu ne napušta nada sve dok ne nastupi smrtni čas.”[20]Imam Ali, a.s.: “Budite na oprezu, zaista vi ste u danima nadanja iza kojih je smrtni čas. Onome ko radi u danima nadanja, prije smrtnog časa, koristit će njegov rad i neće mu naškoditi smrtni čas.”[21]Imam Kazim, a.s.: “Da se objelodane smrtni časi, nadanje bi bilo postiđeno.”[22]Posljedice dugih nadanja El-Kafi: Gospodar se obrati Musau, a.s., riječima: “O Musa, ne produžuj svoje nade na Dunjaluku da ti se srce ne okameni, jer je čovjek sa otvdlim srcem daleko od Mene.”[23]Imam Ali, a.s.: “Ko produži nadu, umanjuje djelo.”[24]Imam Ali, a.s.: “Produženje nadanja čine da se zaboravi Drugi svijet.”[25]Kratkoročne nade Božiji Poslanik, s.a.v.a., Ibn Mesudu: “Skrati svoju nadu! Kada se probudiš, reci: ‘Neću zanoćiti.’ A kada zanoćiš, reci: ‘Neću osvanuti.’ Odluči se na odvajanje od Ovoga svijeta i priželjkuj susret sa Bogom.”[26]Imam Ali, a.s.: “Onome ko je siguran da će se razdvojiti od voljenih, da će nastaniti utrobu zemlje, da ga čeka svođenje računa i da nema potrebe za onim što je ostavio za sobom, a ima potrebu za onim što je poslao ispred sebe, priliči da nade skrati i djelovanje uveća.”[27]Imam Bakir, a.s.: “Opskrbi se Ovim svijetom (za Onaj svijet) umanjivanjem nada.”[28]Zabrana polaganja nade u bilo šta mimo Boga Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., kaže: ‘Sigurno ću nadu svakog vjernika položenu u nekog drugog prekinuti razočaranjem.’”[29]Imam Ali, a.s.: “Ko položi nadu u čovjeka, zaista ga je uzvisio i iskazao mu počast i poštovanje.”[30][1] Ibid, 77/173/8.[2] Gureru-l-hikem, 1042.[3] Tenbihu-l-havatir, 1/272.[4] El-Bihar, 73/167/31.[5] Gureru-l-hikem, 1010.[6] Ibid, 639.[7] El-Hidžr, 3.[8] Gureru-l-hikem, 2572.[9] Ibid, 1896.[10] Ibid, 1375.[11] Ibid, 1828.[12] Ibid, 4641.[13] El-Bihar, 78/35/117.[14] Ibid, 77/293/2.[15] Ibid, 71/152/55.[16] Tenbihu-l-havatir, 1/272.[17] El-Bihar, 73/95/79.[18] Gureru-l-hikem, 874.[19] Ibid, 2929 i 2921.[20] Gureru-l-hikem, 10844.[21] El-Bihar, 77/333/21.[22] A‘lamud-din, 305.[23] El-Kafi, 2/329/1.[24] El-Bihar, 77/421/40.[25] El-Kafi 2/336/3.[26] El-Bihar, 77/101/1.[27] Ibid, 73/167/31.[28] Tuhafu-l-‘ukul, 286.[29] Sahifetu-r-Rida, 276/20.[30] El-Bihar, 78/79/61.
