Muslimane Mijanmara samo srebreničani razumiju

(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Sjećamo se jula 1995. i najtužnijeg mjeseca i događaja nakon Drugog svjetskog rata. Sjećamo se Srebrenice! Slobodno možemo reći da je to jedan od najsramnijih događaja za međunarodnu zajednicu i UN.Sjećamo se plavih šljemova i vojnika UN-a kao najjače i najrevnosnije zajednice zadužene za uspostavu mira i sigurnosti, sjećamo se, kako reče Kofi Annan, bivši generalni sekretar UN-a, stravičnog pokolja, srama i crnog mrlje na grižnjoj savjesti UN-a. Prema analizama mnogih stručnjaka, UN je svojom šutnjom, i pogrešnom politikom poznat kao jedan od glavnih činbenika koji su prouzrokovali krvavu sudbinu Srebrenice. Proglašavanje nesigurnog grada sigurnim, pokušaji očuvanja mira u gradu u kojem nema mira, usvajanje rezolucije prema sedmom planu i slanje nedovoljnog i neučinkovitog broja vojnika su samo dijelovi spomenute pogrešne politike koja je dotjerala do ubistva oko 8.000 Bošnjaka i etničkog čišćenja oko 27.000 ljudi diljem naše zemlje. UN je na sve to stavio pečat. I po okončanju Srebrenice očekivalo se, logički i moralno, da se konačno analiziraju svi propusti i da se ponavljanje kobnih događaja zauvijek zaustavi. Ali, ne bi tako. Tačno nakon 17 godina, došao je red na drugom dijelu svijeta, u Mijanmaru, da se napravi krvava repriza Srebrenice. UN šuti, međunarodna zajednica šuti, pojedine islamske zemlje šute. Ubija se na hiljade muslimana, protjereuje se na hiljade muslimana. Šutnja.Mijanmar i Srebrenica i etničko čišćenje u ovim gradovima su dokaz do koje mjere UN mirno spava. Prema riječima jednog od vođa Rohingye muslimana nikad se tako hladno, u šutnji i spokoju, pred očima cijelog svijeta nisu ubijali muslimani. Jedno je sigurno da niko nikada Mijanmar ne može bolje razumjeti od Srebreničana. Ovi narodi su žrtve imperijalizma onih za koji tvrde da su pobornici ljudskih prava. Na kraju, pa nije li više dosta ili nije li više vrijeme da taj UN izvrši neke promjene u svojoj strukturi i uradi bar nešto za uspostavu mira u svijetu? Vijeće za američko-islamske odnose je poslalo zvanična pisma vladama Mijanmara i Bangladeša u kome su izrazili svoju podršku muslimanima Mijanmara, te su tražili pružanje pomoći muslimanskoj populaciji koja se posljednjih decenija suočava sa mnogobrojnim problemima.  Web portal CAIR navodi da je Vijeće za američko-islamske odnose od međunarodne zajednice tražilo da učini maksimum napora na ublažavanju boli muslimanskih stanovnika Mijanmara i izbjeglica koji su utočište potražili u susjednom Bangladešu. HRW je nedano izdao saopštenje u kome se navodi da su mijanmarske vojne snage prije dva mjeseca pokrenule novi talas likvidacija, tortura i nasilja nad muslimanima te zemlje, prilikom čega je ubijen veliki broj muslimana a protjerano više od stotinu hiljada, koji danas potrebuju smještaj, hranu, odjeću i medicinsku njegu.  Predsjednik Mijanmara Tin Sin je saopštio da je jedini izlaz iz ove situacije slanje mijanmarskih muslimana u neku drugu zemlju, što praktično znači etničko čišćenje koje se provodi pred očima međunarodne zajednice.