Na suprotnoj strani, Ansarullah iz Jemena u tom je periodu slijedio drugačiji put. Pokret otpora najprije je djelovao protiv izraelskog režima u znak solidarnosti s Gazom, a zatim je djelovao protiv SAD-a, odlučnog podržavaoca Tel Aviva. Zapravo, Ansarullah se suprotstavio silama koje su na mnogo višem nivou kada je riječ o tehnologiji, vojnim i obavještajnim sposobnostima. Ishod nije bio samo političko iskustvo, već i unapređenje operativnih, oružanih i borbenih sposobnosti.
Drugim riječima, Saudijska Arabija se osam godina borila u Jemenu samo da bi na kraju bila prisiljena pristati na prekid vatre, dok se Ansarullah narednih godina suočavao sa snažnijim neprijateljima na složenijim bojištima i usavršavao svoje vojne sposobnosti.
Bab el-Mandeb mijenja ratnu računicu
Pravi značaj nedavnih dešavanja u Jemenu leži u promjeni geografije bojišta. Ranije su se snage Ansarullaha morale oslanjati na projektile dugog dometa i bespilotne letjelice kako bi ugrozile moreuz Bab el-Mandeb. Međutim, kako snage Sane napreduju duž zapadne obale, udaljenost od ovog strateškog plovnog puta svedena je na minimum.
Ovdje više nije riječ o dometu projektila ili putanjama leta dronova, već o geografskom položaju.
Bab el-Mandeb jedan je od najvažnijih pomorskih uskih prolaza na svijetu, a ostrvo Perim, koje se nalazi upravo u sredini moreuza, pruža jedinstvenu poziciju za nadzor i kontrolu pomorskog saobraćaja. U takvim okolnostima, približavanje snaga Sane moreuzu i zauzimanje uzvišenja s kojih se on može nadzirati moglo bi iz temelja promijeniti prirodu prijetnje, pretvarajući je iz sposobnosti udara velikog dometa u kontinuirani pritisak iz neposredne blizine na pomorske pravce.
Upravo je to dodatno pojačalo izraelsku i zapadnu zabrinutost zbog Jemena. Ako su brodovi ranije mogli izbjeći oružje dugog dometa jednostavnim preusmjeravanjem plovidbe, prijetnja koja se sada približava samom Bab el-Mandebu znatno komplikuje računicu pomorskog saobraćaja.
Zbog toga Bab el-Mandeb ne treba posmatrati samo kao geografski moreuz, već kao geopolitičku polugu sposobnu da utiče na trgovinu, energiju i pomorsku sigurnost.
Saudijska Arabija se vraća na mjesto neuspjeha
Rijad se sada suočava s velikom kontradikcijom. Saudijska Arabija je godinama pokušavala promijeniti odnos snaga protiv Ansarullaha izgradnjom koalicija, vojnim pritiskom i podrškom savezničkim snagama u Jemenu, ali nijedan od tih projekata nije donio stratešku pobjedu.
Čak i kada Ansarullah nije imao današnji nivo raketnih, bespilotnih i pomorskih sposobnosti, Saudijska Arabija na kraju nije uspjela ostvariti svoje ključne ciljeve u ratu. Stoga očekivanje da Rijad danas može ostvariti pobjedu koristeći istu staru strategiju, protiv snaga koje su godinama usavršavale asimetrično ratovanje te operacije projektilima i dronovima, jednostavno nije u skladu sa stvarnošću na terenu.
Drugi problem Saudijske Arabije jeste slabljenje njene sposobnosti izgradnje koalicija. Prethodne koalicije Rijada protiv Jemena nisu uspjele promijeniti ratnu računicu, a svaki pokušaj stvaranja nove koalicije danas nosio bi mnogo veće troškove i rizike.
Ansarullah, put od pokreta otpora do regionalne sile
Dešavanja posljednjih godina jasno su pokazala jednu stvar: Ansarullah više nije samo domaći jemenski akter. Pokret se uspio pozicionirati kao globalno značajan akter, sposoban uticati na pomorske, energetske i sigurnosne proračune širom svijeta.
Rat u Gazi samo je ubrzao ovu putanju. Stavljanjem podrške Palestini u središte svoje regionalne politike, Ansarullah je praktično ušao u direktan sukob s Izraelom, a zatim je u tu jednačinu uvukao i SAD. Za pokret je to predstavljalo svojevrsni transfer znanja i sticanje operativnog iskustva na stvarnom bojištu.
Posmatrano na ovaj način, ključna promjena nije samo u većem broju projektila i dronova, već u preciznijem donošenju odluka, iskustvu stečenom kroz borbu, dubljem razumijevanju bojišta i sposobnosti povezivanja različitih instrumenata ratovanja u jednu koherentnu kampanju.
Pitanje koje nadilazi Saudijsku Arabiju
Značaj dešavanja u Jemenu daleko nadilazi granice Saudijske Arabije. Ako se Hormuz i Bab el-Mandeb istovremeno nađu pod pritiskom, dva najvažnija energetska i trgovačka pomorska uska prolaza na svijetu, smještena na suprotnim stranama regiona, bit će istovremeno pogođena.
Hormuški moreuz na istoku i Bab el-Mandeb na jugozapadu Arapskog poluostrva praktično predstavljaju dvije tačke pritiska u globalnoj mreži transporta energije i robe. Svaki dugotrajniji poremećaj na ova dva pravca povećava troškove pomorskog transporta, premije osiguranja i vrijeme tranzita, što se na kraju odražava i na cijene energije.
Zato Jemen više nije samo građanski rat ili rivalstvo između Saudijske Arabije i Ansarullaha; postao je dio šire borbe za kontrolu nad strateškim uskim prolazima u regionu.
U takvim okolnostima, rast cijena nafte nije samo ekonomski pokazatelj, već i znak sve većeg geopolitičkog troška krize. Što duže traju poremećaji u energetskim i pomorskim pravcima, veći pritisak se stvara na ekonomije zavisne od uvoza energije.
Zašto je Rijad zabrinut?
Saudijska Arabija se danas suočava s Ansarullahom koji je već prošao kroz rat s velikim silama, povećao svoj arsenal oružja i opasno se približio osjetljivom geografskom položaju kod Bab el-Mandeba.
Zato pitanje za Rijad nije jednostavno može li presresti projektil ili oboriti dron. Pravo pitanje jeste može li Saudijska Arabija podnijeti troškove novog rata iscrpljivanja, u kojem bi se istovremeno suočila s pritiskom na kopnu, raketnim i dron napadima te pomorskim pritiskom.
Odgovor na to pitanje odredit će budućnost ovog rata.
Strateška pobjeda naspram taktičke
Jedna od ključnih razlika između dvije strane posljednjih godina ogleda se u razlici između taktičke i strateške pobjede. Neka strana može u određenom trenutku zauzeti teritoriju, odbiti napad ili uništiti vojni cilj, ali do strateške pobjede dolazi tek kada se promijeni sam odnos snaga.
Iz ove perspektive, za Ansarullah nije važno samo napredovanje na jednom frontu, već postepena transformacija položaja Jemena u regionalnim geopolitičkim proračunima. Kontrola nad Bab el-Mandebom, ili čak samo mogućnost vršenja pritiska na njega, može mjerljivo povećati geopolitičku težinu Sane.
Saudijska Arabija se, nasuprot tome, suočava s izazovom koji više ne može riješiti jednostavnim ulaganjem novca, kupovinom dodatnog oružja ili formiranjem nove koalicije.
Dva mača za grlo svjetske energetske arterije
Ako se dešavanja u Hormuzu i Bab el-Mandebu nastave odvijati istovremeno, Zapadna Azija mogla bi postati region u kojem će dva najvažnija pomorska uska prolaza na svijetu stegnuti arterije globalne energetike, pri čemu posljedice neće snositi samo Saudijska Arabija ili izraelski režim, već i SAD i Evropa kroz ekonomske posljedice.
U takvim okolnostima mijenja se i odnos snaga. Akter koji je sposoban uticati na neki od ključnih pomorskih uskih prolaza ne mora nužno imati najveću vojsku ili ratno zrakoplovstvo da bi izvršio pritisak; ponekad sama geografija nameće veći trošak velikim silama.
Nedavna dešavanja u Jemenu treba posmatrati upravo kroz ovu prizmu. Ovdje nije riječ samo o zauzimanju nekoliko područja ili pomjeranju linija fronta, već o postepenoj transformaciji odnosa snaga na jugu Arapskog poluostrva i u Crvenom moru.
Ako se ovaj trend nastavi, veća kontrola nad zapadnom obalom, Arapskim morem i strateškim tačkama poput Sokotre mogla bi otvoriti novu fazu geopolitičkog nadmetanja u regionu, u kojoj se Saudijska Arabija više neće suočavati samo s jemenskom grupom, već s akterom čiji dosadašnji ratni put uključuje godine rata i sukoba s velikim silama.
A upravo to bi mogla biti najvažnija stvarnost današnjeg Jemena. Saudijska Arabija se više ne suočava s Jemenom s početka rata; suočava se s Jemenom koji je rat oblikovao u mnogo složenijeg i snažnijeg aktera.
PISjournal
Your Comment