Situacija u Libanu i Front otpora nakon šehidske smrti Vođe Otpora
Šejh Ali Khatib opisao je trenutnu situaciju u Libanu i regiji kao "vrlo tešku i opasnu". Izjavio je da je neprijatelj uspio nanijeti efikasne udarce Frontu otpora, uključujući ubistvo Sayyida Hassana Nasrallaha i drugih zapovjednika. Rat u Gazi i nedavna agresija na Islamsku Republiku Iran također su bili drugi važni događaji ovog perioda.
Zamjenik predsjednika Vrhovnog vijeća šiita Libana naglasio je da svaki rat ima cijenu i da je, uprkos svim pretrpljenim povredama, otpor nastavio svojim putem. Prema njegovim riječima, Liban, posebno šiiti u južnom Libanu, Beki, Bejrutu i južnim predgrađima, pretrpio je velike gubitke. Broj šehida, čak i među nešiitima, vrlo je visok i procjenjuje se na gotovo 100.000. Došlo je do opsežnih razaranja, tako da je 47 sela na prvoj liniji fronta potpuno uništeno, a uništene su i mnoge kuće u predgrađima i Beki. Dodao je da je odnos šiitskih šehida prema njihovoj populaciji manjoj od dva miliona vrlo impresivan.
Otpor protiv pet izraelskih armija
Govoreći o ovim teškim uslovima, šejh Khatib je naglasio da je libanski otpor, uprkos prekidu komunikacija i šehadetu Sajida Hasana Nasrallaha i vojnih zapovjednika, bio u stanju da se suprotstavi pet izraelskih armija i spriječi ih da duboko prodru u libansko tlo. Ovi uspjesi su postignuti dok otpor nije imao ni mogućnost korištenja normalnih sredstava komunikacije.
Posljedice Rezolucije 1701 i pritisak na otpor
Osvrnuo se na sporazum UN-a 1701, prema kojem je libanska vojska trebala preuzeti kontrolu nad područjem južno od rijeke Litani. Khatib je objasnio da prihvatanje ovog sporazuma od strane otpora nije bilo posljedica slabosti, već unutrašnjih složenosti Libana. Liban je zemlja s različitim klanovima, a političke intervencije i vjerski problemi, posebno podsticanje šiitske i sunitske pobune od strane Saudijske Arabije i nekih arapskih zemalja, te stavovi nekih kršćanskih grupa, onemogućili su nastavak bitke. Ovi pritisci su prisilili otpor da pristane na implementaciju rezolucije.
Promjena taktike neprijatelja: od vojnog rata do psihološkog i ekonomskog rata
Prema riječima Khatiba, nakon poraza u vojnom ratu, Izrael je promijenio kurs i okrenuo se psihološkom, medijskom, političkom ratu i ekonomskoj opsadi. U tom smislu, čak sprečava ljude da se vrate u 47 uništenih sela. Ove mjere imaju za cilj postizanje ciljeva koje Izrael nije uspio postići u vojnom ratu.
Pokušaji narušavanja unutrašnje ravnoteže i razoružavanja otpora
Neprijatelj je također pokušao narušiti unutrašnje jedinstvo Libana, kako među šiitima, tako i među drugim narodnim komponentama (kršćanima, sunitima, Druzima). Libanska vlada, koja je, prema riječima Khatiba, formirana pod američkim utjecajem, nastoji razoružati otpor. Istakao je da sadašnji predsjednik Libana, kršćanin i bivši vojni komandant, ima drugačija uvjerenja od otpora. Sadašnji premijer, sunit povezan sa Saudijskom Arabijom, također ima negativan dosije u sporazumu od 17. maja 1982. sa cionističkim režimom. Ove akcije imaju za cilj osvetu otporu, posebno zbog njegovih stavova u ratu u Jemenu.
Održavanje unutrašnjeg jedinstva i suočavanje s planom razoružanja
Šejh Khatib je naglasio da se otpor odupro ovim pritiscima svojim snažnim unutrašnjim jedinstvom i jasnom logikom. Rekao je: "Naše razoružanje znači ponovni ulazak Izraela u sva područja Libana." Otpor je uspio za sada suspendirati ovu odluku o razoružanju i spriječiti njenu provedbu. Time su postignuta dva glavna cilja: očuvanje otpora i njegovog oružja te sprječavanje građanskog rata u Libanu. Prema njegovim riječima, libanonski otpor nije slab, već djeluje mudro i razborito.
Iran, osovina otpora i razlog izraelskih napada
Zamjenik predsjednika Vrhovnog vijeća šiita u Libanu izjavio je da je upornost otpora u Libanu onemogućila Sjedinjenim Američkim Državama i Saudijskij Arabiji da ga poraze. To je navelo izraelskog neprijatelja da napadne Islamsku Republiku Iran, s pogrešnom idejom da je Iran "na čelu ove osovine" i da udarom na njega može uništiti otpor u cijeloj regiji. Naglasio je da ni ovaj plan nije ostvaren.
Pobjede osovine otpora u regiji
Šejh Khatib ukazao je na otpornost Jemena suočenog s ratom i teškom opsadom, rekavši da je Jemen čak uspio pobijediti u pomorskoj bici sa Sjedinjenim Državama, što je dovelo do povlačenja američke flote iz Crvenog mora. Također, Gaza se i dalje bori uprkos zločinima, pritiscima, gladi i široko rasprostranjenom razaranju, a Izrael nije uspio okončati ovu bitku.
Rat civilizacija i uloga Irana u njemu
Naglasio je da je razlog pobjede i stabilnosti otpora, s Islamskom Republikom Iran na čelu, to što su shvatili da ovaj rat nije samo rat s Izraelom ili oko teritorijalnih interesa, već "rat civilizacija koji cilja na islam kao religiju, kulturu i historiju". Neprijatelji žele ukloniti islam iz života i izbrisati ga iz historije. Od početka, Iran je nastojao ojačati prisustvo islama u islamskim i arapskim zemljama s ovom perspektivom i suprotstavljao se Zapadu s ovom civilizacijskom logikom. Iran je uspio održati svoju stabilnost kroz oslanjanje na sebe i napredak, uprkos 47 godina sankcija, unutrašnjih i vanjskih pobuna i nametnutog rata u Iraku. U to vrijeme, prema riječima Khatiba, mnoge arapske zemlje su pretrpjele velike gubitke zbog pogrešne ideje o "ratu za zemlju i interese".
Prijedlog jedinstva za suprotstavljanje "Velikom Izraelu"
Šejh Khatib naglasio je potrebu da se nastavi stajati "uz jedinstvo". Predložio je da Islamska Republika Iran teži stvaranju jedinstva i saradnje s važnim zemljama u regiji poput Saudijske Arabije, Egipta, Turske i Iraka. Po njegovom mišljenju, sada je najbolja prilika za ovo približavanje, jer je izraelska agresija na arapske i islamske zemlje i otkrivanje njegovih krajnjih ciljeva u stvaranju "Velikog Izraela" (koji uključuje važne dijelove Saudijske Arabije, Jordana, Zapadne obale, Sirije, Iraka, Libana, pa čak i Turske) dovela sve u opasnost. Smatra da je je incident izraelske agresije na Katar (uprkos velikoj američkoj bazi i dobrim odnosima Katara s Washingtonom) "lekcija" za arapske i islamske zemlje, da je jedini način da se suprotstavi ovoj opasnosti saradnja i jedinstvo.
Uloga vladajućih
Također je naglasio fundamentalnu ulogu vlada i vladajućih sistema u podršci otporu. Prema njegovom mišljenju, u političkoj filozofiji sunita, poslušnost čuvaru (vladaru) je obavezna. Stoga, Islamska Republika Iran treba obogatiti i poboljšati odnose s regionalnim vladama, prisiljavajući ih da zauzmu ispravne stavove protiv neprijatelja, kako bi i njihove nacije podržale otpor.
Očuvanje snaga otpora nakon Sajjeda Hassana Nasrallaha
Kao odgovor na pitanje o očuvanju snaga otpora (harizma vođe otpora i javno povjerenje) nakon Sajjeda Hassana Nasrallaha, Khatib je rekao: "Unutrašnje jedinstvo i jedinstvo šiitskog stava su naša najveća oružja u ovom trenutku." Naglasio je mudrost interakcije s vladom i vojskom, očuvanja jedinstva Libana i izbjegavanja unutrašnjih pobuna. Khatib je dodao da otpor nije slab i da je tlo na kojem se Sayyed Hassan oslanjao (jedinstvo šiita u Libanu) i dalje snažno. Logično je pitao drugu stranu: "Ako uzmete oružje otpora, ko će braniti Libanon od izraelskih napada?" Dodao je da libanonskoj vojsci nije dozvoljeno da posjeduje oružje koje predstavlja prijetnju Izraelu, čak i ako ga uzme od otpora, ima naređenje da ga uništi. Stoga se većina Libanaca zalaže za održavanje oružja otpora, jer ne vide alternativu braneći svoje živote, čast i zemlju od Izraela.
Your Comment