Muslimani, najveće žrtve američkog militarizma

(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - U protekle dvije godine u Siriji je poginulo 120.000 ljudi ali je Amerika trenutno jako zabrinuta i ljuta zbog pogibije 1.300 žrtava hemijskih napada na području Gute u okolici Damaska.Iako inspektori UN-a nisu u stanju da potvrde kako je sirijska vlast upotrijebila takvu vrstu oružja, SAD uporno tvrde da se upravo to desilo. Zaista treba osuditi svakoga ko koristi ovakvu vrstu oružja, ali postoji li razlika u tome kojim su oružjem ubijeni nedužni ljudi? Može li se povjerovati da Amerika, zemlja distributer oružja za masovno uništenje, brani ljudska prava u svijetu?Pogledom na događaje u Americi nakon 11. septembra 2001. godine da se zaključiti kako je ova tragedija režirana za pokolj muslimana. Blizu 3.000 ljudi je poginulo nakon udara putničkih aviona u njujorške nebodere „Blizance“  i zgradu Pentagona u Vašingtonu. Buš je ove događaje nazvao „novim krstaškim ratom“ i nakon toga svaki znak islama u ovoj zemlji je označen kao prijetnja za nacionalnu sigurnost. Otežan je život stotinama hiljada muslimana do te mjere da je ubrzo ubijen i Amerikanac koji je nosio odjeću sličnu arapskoj tradicionalnoj nošnji. U proteklih 12 godina poginulo je na stotine hiljada ljudi u Afganistanu, Iraku i nekim drugim islamskim zemljama, kako bi se nadoknadila brojka od 3.000 ubijenih 11. septembra. No, 12 godina nakon tragedije iz Njujorka, SAD i dalje pod raznim izgovorima, kao što su „borba protiv terorizma“ ili „borba za ljudska prava“, granatama razvijaju zastavu mira i demokracije na Bliskom istoku. Nakon Afganistana i Iraka sada je na redu sirijski narod...                                                                                        Džordž Buš je rasturio Afganistan da bi sprječio terorističku grupu Al Kaida, a zatim u tu zemlju poslao na desetine hiljada vojnika. Irak je okupiran da bi se zaustavio režim Sadama Husejna i upotreba oružja za masovno uništenje. Ne treba ni spominjati da je u ovim napadima ubijeno na desetine hiljada civila. Nakon 12 godina od napada na Afganistan i 10 od okupacije Iraka, narodi ovih zemalja žele mir, sigurnost i napredak. Međutim, u Afganistanu se grupe zbog kojih je Amerika pobila na hiljade civila trenutno nalaze u pregovorima sa Zapadom, kako bi zadovoljile svoje interese nakon povlačenja američkih militanata i NATO-a.                        U Iraku organizacija Al Kaida, koja se smatra američkim neprijateljem, uz direktnu ili skrivenu podršku Zapada, svakodnevnim eksplozijama u zrak diže na desetine civila jer je Americi i saveznicima iz regiona u interesu destrukcija te zemlje.                                                                                  Reprizu iračko-afganistanskog scenarija gledamo u Siriji.SAD pod krinkom opasnosti od hemijskog oružja okupljaju saveznike u regionu i Evropi za napad na Siriju. Vlada Baraka Obame je na domaćoj i međunarodnoj sceni povukla mnoge poteze kako bi ozakonila vojni napad na ovu zemlju. Buš je 2001. i 2003. godine, uz veliku propagandu i podršku jedne grupe zemalja bez dozvole UN-a napao Afganistan i Irak dok Obama zasad nije uspjeo da dobije podršku ni svog naroda. Predsjedniku SAD pružen je jak otpor, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni. Iako su i zastupnici britanskog parlamenta, prvog američkog saveznika, za razliku od prije 10 godina glasali protiv vojnog napada, Sjedinjene Države uporno pokušavaju prodati priču da je potreban vojni udar za spas sirijskog naroda od hemijskog oružja. U protekle dvije godine u Siriji je poginulo 120.000 ljudi ali je Amerika trenuntno jako zabrinuta i ljuta zbog pogibije 1.300 žrtava hemijskih napada na području Gute u okolici Damaska. Iako inspektori UN-a nisu u stanju da potvrde kako je sirijska vlast upotrijebila takvu vrstu oružja, SAD uporno tvrde da se upravo to desilo. Zaista treba osuditi svakoga ko koristi ovakvu vrstu oružja, ali postoji li razlika u tome kojim su oružjem ubijeni nedužni ljudi? Može li se povjerovati da Amerika, zemlja distributer oružja za masovno uništenje, brani ljudska prava u svijetu?SAD su u zadnjih šest decenija poništile na desetke rezolucija UN-a koje se tiču izraelskih zločina nad Palestincima, a sada se 1.300 ljudi ubijenih hemijskim oružjem smatra razlogom za vojni udar na Siriju! Može se navesti bezbroj primjera dvoličnosti, kada je u pitanju pristup Amerike i evropskih saveznika prema ljudskim pravima. Tu su podrška diktatorima i zločincima, kao što su Reza Pahlavi, Sadam ili Mubarak a zatim suprotstavljanje istima. Takođe je i podrška plemenima oko Perzijskog zaliva, uz njihovu navodnu „demokratizaciju“ samo dio te beskrajne dvoličnosti.Islamske zemlje sa područja Bliskog istoka u protekle tri decenije su proživjele mnoge ratove i nemire. Veliki broj tih ratova, posebno nakon 11. septembra 2001. godine, izazvali su Amerika i Velika Britanija zbog vlastitih interesa.                       Irak je za vrijeme Sadama prvo prouzrokovao dva teška rata susjedima, u naredna dva rata je i sam uništen te i danas gori u vatri selefija. Kuvajt je preko noći ostao bez resursa, dok je iza Libana nekolio unutrašnjih sukoba i vanjskih napada. Afganistan je sravnjen sa zemljom, Sudan podijeljen, a situacija u Jemenu krajnje konfuzna. Libija je centar atentata i kriminala, dok se u Maliju konstantno ratuje. Tunis i Alžir  stagniraju a Pakistan se prži u loncu sektaških sukoba.                  U Bahreinu vladajuća frakcija tlači većinsko stanovništvo. Turska je razjedinjena i zauzeta pograničnim sukobima dok je Egipat u katastrofalnoj situaciji. Sirija gori u vatri građanskog rata i stranih uplitanja. Na drugoj strani, Saudijska Arabija, Emirati i Katar, koji nemaju problema sa ratovima, licemjerno ulažu svoja sredstva u jednu od zaraćenih strana u pomenutim zemljama. Uporno uplitanje Britanije i Amerike u Siriji ukazuje nam na opsežniji projekt u okviru plana Novog Bliskog istoka.Bez obzira šta se nalazi iza ovih kriza i nemira u islamskim zemljama, treba razmotriti šta ostaje muslimanima nakon ovih ratova i kako će izgledati novo lice islama? Amerika i saveznici još uvjek operiraju u Siriji i potpaljuju ratni plamen, čak i u pregovorima koji se ovih dana vode daju do znanja da njihov interes nije pomirenje nego nastavak sukoba. Kondoliza Rajz, bivša ministrica vanjskih poslova SAD, tokom posjete Bejrutu 2006. godine govorila je o 'Projektu Novi Bliski istok', koji je tada tek iniciran. Iz američke politike kao i proteklih ratova u regionu može se zaključiti o kakvoj vrsti projekta se radi. SAD i saveznici pod krinkom demokracije i ljudskih prava cjepaju zemlje Bliskog istoka. Njihov cilj je neizvodiv bez razdora i sektaških sukoba u islamskom svijetu. Zapadne zemlje žele da se muslimani vlastitim rukama pobiju, da pokažu svoje najgore lice i sami sebe spale. Preporučljivo je da uz to ponižavaju jedni druge i nazivaju teroristima. Ova politika Zapada je ona ista o kojoj je nekada govorio poznati američki strateg Henri Kisindžer, za vrijeme Sadamove agresije na Iran, kada je izjavio:             „Nadam se da će se međusobno poubijati!“Da, već dugi niz godina Zapad radi 'Rat civilizacija', ali na mnogo komplikovaniji način od onoga o kojem je govorio Hantington. Zašto rat Istoka i Zapada? Pa, najbolji je rat čovjeka sa čovjekom, Istoka sa Istokom, mezheba i mezheba, rat šita i sunita, rat Arapa protiv Arapa pod nadzorom Zapada. Zapadne zemlje bez ikakvog troška ili ugrožavanja svojih vojnika zauzimaju Bliski istok i obezbjeđuju sigurnost izraelskom režimu. Džon Keri, američki ministar vanjskih poslova, otvoreno govori kako Saudijska Arabija snosi troškove napada na Siriju. Razdor među muslimanima u islamskom svijetu je ustvari prilagođavanje muslimanskih zemalja cionističkom režimu.                                                       Kada bi bar vođe svakog mezheba proglasile sukobe među muslimanima i međusobno ubijanje haram rabotom i osobno se zauzele za provođenje svojih fetvi. Pozivanje na sektaške sukobe, kao i šutnja, praktična su suradnja na polju uništenja islama, a jedini pobjednik je Izrael.                                    Muslimani čiji je Poslanik primjer milosti, oni koji svakoga dana na namazu izgovaraju Božije ime i pouzdaju se u Allaha dž.š. trebaju znati da sa proljevanjem krvi muslimana nikada nisu cvjetali islamski vrtovi. Nema i nikada neće biti časti u partnerstvu sa neprijateljima islama!