Prema novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), izraelska vojska je posljednjih dana najavila dolazak humanitarne pomoći u Pojas Gaze, tvrdeći da će na jedan dan obustaviti vojne operacije u Pojasu Gaze kako bi olakšala dolazak ove pomoći. S druge strane, arapski mediji su također tvrdili da su kamioni s humanitarnom pomoći ušli u Pojas Gaze s granica arapskih zemalja, posebno Jordana i Egipta, ili zračnim putem iz Saudijske Arabije. To se dogodilo dok je medijski ured vlade Gaze izdao saopćenje u kojem odbacuje izraelske tvrdnje o prekidu vojnih operacija i naglašava da nikakva pomoć nije ušla u regiju s jordanskih i egipatskih granica. U tom kontekstu, Mahfouz Munawar, vođa palestinskog pokreta Islamski džihad u Libanu, odgovorio je na nejasnoće oko ulaska humanitarne pomoći u Pojas Gaze u intervjuu s novinarom novinske agencije ABNA:
Kako ocjenjujete tvrdnje cionističkog režima o uspostavljanju privremenog humanitarnog prekida vatre u Gazi i ulasku pošiljki pomoći u Pojas Gaze? Potvrđujete li objavljene statistike i brojke o broju pošiljki i njihovom ulasku iz arapskih zemalja poput Egipta i Jordana ili zračnim putem?
Sve o čemu okupatori danas govore jednostavno je obmanjujuće. Prvo, uprkos svoj fleksibilnosti koju je otpor pokazao i uprkos nedavnim stavovima koje je otpor objavio dok je upravljao ovim indirektnim pregovorima putem posrednika, nije dogovoreno primirje. Naravno, iznenađujuća tačka bio je stav koji je objavio američki izaslanik, što je iznenadilo sve, čak i one koji su pratili ove pregovore o pomoći.
Nema sumnje da svi vide i primjećuju da nema pomoći. Nijedan kamion ne ulaze niti je ušao u Pojas Gaze. Ova količina pomoći je toliko mala da stvara više problema nego što pomaže.
Drugo pitanje je što su glasine o pomoći i kamionima koji ulaze preko Jordana potpuno lažne. Nijedan kamion nije ušao preko Jordana, Egipta ili bilo koje povezane rute, čak ni zračnim putem. Čuli smo i vidjeli ovu vijest na društvenim mrežama. Ove glasine su definitivno pokušaj poboljšanja imidža ovog režima koji je opkolio Pojas Gaze. Dok smo, kada su naša jemenska braća opsjedala luku Eilat, vidjeli kako kamioni ulaze u ovu regiju kroz arapske zemlje. Nažalost, ovo je samo medijska pompa ili buka i ništa više.
Kakva je humanitarna situacija u Pojasu Gaze pod izraelskim bombardiranjem, posebno u redovima za takozvanu humanitarnu pomoć?
Nema sumnje da je pomoć koja se distribuira, posebno putem takozvane Humanitarne fondacije za Gazu, smrtonosna zamka. Nažalost, ono što se pruža nema nikakvu vrijednost. Čak i kada su u pitanju vreće brašna, osim činjenice da građanin Gaze može otići po vreću brašna i možda se nikada neće vratiti, ta vreća brašna se ne daje u uobičajenoj količini od 50 kilograma, već teži ne više od 10-15 kilograma. Narod Gaze se danas suočava s ovom situacijom. Pogoršanje humanitarne situacije, kakvo nikada prije nismo vidjeli u 21. stoljeću, postalo je smrtonosna situacija. Pitanje pomoći postalo je više zločin protiv palestinskog naroda. Nažalost, svijet vidi i čuje, ali ništa ne čini. Palestinski narod se ubija na razne načine, a ovo je jedan od njih. Ovo su smrtonosne zamke, a ne mjesta za distribuciju pomoći ili obezbjeđivanje onoga što je narodu Gaze potrebno da se nosi s krizom koju proživljava.
Kako ocjenjujete situaciju bolnica u Gazi, medicinskog osoblja i timova za pomoć, s obzirom na trenutne uslove i nedostatak potrebnih lijekova i opreme?
Situacija bolnica; kao što svi znaju, u Pojasu Gaze nema nijedne bolnice. Više od trideset bolnica je direktno ciljano od strane neprijatelja. Neke su potpuno uništene, neke djelimično uništene, a neke su zatvorene. Doktori, medicinske sestre, pa čak i pacijenti su uhapšeni u tim bolnicama.
Sada govorimo o dvije ili tri bolnice koje koriste svoje male preostale kapacitete i pružaju usluge, posebno jer se suočavaju s krizom goriva za rad bolnica i medicinske opreme. Dakle, govorimo o zdravstvenoj krizi koja je neviđena u historiji, u bilo kojem opkoljenom gradu.
Da, ono što se dešava zahtijeva humanitarni stav, međunarodni stav, čak i od Ministarstva, takozvane Svjetske zdravstvene organizacije, Doktori bez granica ili organizacija sa takvim imenima i tradicijama.
Nažalost, i doktori su žrtve ubistava, hapšenja i mučenja, baš kao što su humanitarni radnici meta neprijateljskih helikoptera i dronova. Vrlo veliki broj mučenika su doktori, medicinske sestre i humanitarni radnici. Kola hitne pomoći su gotovo ograničena i njihov broj ne prelazi prste jedne ruke. Stoga nisu dovoljni da se suoče sa ponovljenim napadima neprijatelja.
Kakvu poruku imate međunarodnoj zajednici i svijetu?
Nažalost, umorni smo od razgovora o međunarodnoj zajednici, čak su i oni kojima smo nekada govorili da je klađenje na međunarodnu zajednicu kao klađenje na fatamorganu umorni. Zar međunarodna zajednica danas ne vidi šta se dešava? Vijeće sigurnosti UN-a, Generalna skupština UN-a, organizacije za ljudska prava, ženske i dječje organizacije i sva ta imena zadovoljavaju se samo razgovorom o Gazi.
Sve što se danas dešava u Pojasu Gaze prenosi se uživo, tako da niko danas nema izgovor da kaže „Nisam čuo ni vidio“ ili „Prekasno smo shvatili“. Stoga, danas svi imaju odgovornost. Bez sumnje, prva odgovornost leži na međunarodnoj zajednici sa njenim velikim institucijama koje su trebale zaštititi ljude, svaku osobu, nakon Drugog svjetskog rata.
Ono što se danas dešava na arapskom i islamskom nivou je žalosno u poređenju sa pokretom i ustankom koji vidimo na trgovima i gradovima zapadnog svijeta u znak podrške Gazi. Ne vidimo nikakve proteste ni u jednom gradu osim u našem voljenom Jemenu.
Vidimo studente u Sjedinjenim Državama kojima predsjednik Donald Trump prijeti izbacivanjem sa univerziteta, suspenzijom stipendija ili izbacivanjem iz Sjedinjenih Država, ali oni i dalje stoje uz Pojas Gaze. Nažalost, ne vidimo takav pokret od arapskih studenata širom arapskog i islamskog svijeta.
Isto važi i za doktore širom svijeta koji podržavaju svoje kolege u bolnicama Gaze. Nažalost, islamski i arapski svijet uglavnom su odsutni sa scene. Danas su svi odgovorni i niko nije nevin. Krv naroda Gaze, krv naroda Zapadne obale, krv naroda južnog Libana, sve je to odgovornost onih koji vide i čuju, ali ne djeluju.
Your Comment