Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (AS) - ABNA: hudžetul-islam, Muhammad Hussein Amin, vjerski pisac i istraživač, ispitao je upravljačke i praktične dimenzije Tasue u ekskluzivnom članku za ABNA24. Iznad suza i tuge, Karbala je sveobuhvatna škola mišljenja koja, u najmračnijim trenucima krize, čovječanstvu predstavlja najjasnije puteve spasenja. Danas, više nego ikad, moramo ponovo pročitati ove žive uzore kako bismo mogli sigurno izvući naš brod života na obalu iz žestokih oluja našeg vremena.
Donošenje odluka u teškim okolnostima
Savremeni život je pun teških dilema koje ponekad ljude stavljaju u intelektualne i materijalne ćorsokake. U noći i danu Tasue, Ebu Abdullah Al-Hussein (AS) i njegovi ashabi bili su okruženi sveobuhvatnom i nemilosrdnom opsadom; potpuno hitnom situacijom u kojoj je svaka pogrešna ili brzopleta odluka mogla uništiti temelje djela. U ovoj prašnjavoj i stresnoj atmosferi, Imam, oslanjajući se na božanski uvid i smirenost, naučio nas je da na vrhuncu krize ne treba paničariti, već treba zauzeti dugoročan i principijelan pristup[1].
Odličan primjer ove taktike i upravljanja vremenom bio je njegov zahtjev za predah za noć Ašure. Imam Husein (a.s.) je rekao svom bratu Abbasu (a.s.) tokom večeri Tasu'e: "Vrati im se i ako možeš, odgodi njihov rad do sutra..." [2]. Ovaj potez je bila pametna taktika za kupovinu vremena, duhovnu obnovu unutrašnjeg fronta i pripremu za vječnu konfrontaciju. U današnjem upravljanju krizama, "kupovina vremena" i nebrzina u reakcijama igraju vitalnu ulogu u promjeni sudbine organizacije ili života pojedinca.
U našem svakodnevnom životu, kada se suočavamo s finansijskim, porodičnim ili poslovnim krizama, također nam je potreban mir i prostor za razmišljanje prije nego što poduzmemo bilo kakvu akciju. Odluke donesene u prvoj fazi krize i zasnovane na neposrednim emocijama često su razorne i žalosne. Velika lekcija Tasue je da održimo kontrolu nad našim bijesom i anksioznošću pod najintenzivnijim psihološkim pritiscima i da racionalno odaberemo najbolju i najodrživiju opciju [3].
Lojalnost timu i organizacijska solidarnost
Jedan od stubova uspjeha u suočavanju s velikim izazovima je imati lojalne i saosjećajne pratioce koji neće napustiti svog vođu i centar grupe u najtežim okolnostima. Na dan Tasue, Šamar je, donoseći pismo predaha Hazreti Abbasu (a.s.) i njegovoj braći, pokušao razbiti unutrašnje veze Pravednog fronta i pokrenuti žestoki psihološki rat kako bi stvorio podjele[4]. Upravo je to tačka gdje se timska kohezija i individualna posvećenost zajedničkim ciljevima testiraju u najtežim izazovima.
Kamar Bani Hašimov (a.s.) snažan i strastven odgovor na ovo pismo zaštite stvorio je najljepšu sliku odanosti i posvećenosti u historiji. Čvrsto je viknuo: "Neka Allah prokle te i tvoje pismo zaštite! Hoćeš li nas zaštititi dok sin Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) nema sigurnosti?"; Neka Allah prokle te i tvoje pismo zaštite! Hoćeš li nas zaštititi dok sin Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) nema sigurnosti?[5] Ova odanost, rođena iz dubokog znanja, spriječila je da neprijateljska strategija prodre i stvori razdor u logoru, te je cijeloj grupi dala dvostruki moral.
U današnjem svijetu, bilo u porodičnom krugu ili na radnom i društvenom planu, nelojalnost i nedostatak predanosti glavni su faktori koji uzrokuju kolaps struktura kada se pojave problemi. Ako članovi tima ili porodice okrenu leđa jedni drugima tokom teških vremena, kriza će lako prevladati. Karbelski model nam pokazuje da su postojanost u dogovorima i bezuvjetna podrška osovini grupe glavne lozinke za najteže oluje[6].
Otpor i otpornost pod najtežim pritiscima
Otpornost i svjesni otpor glavna suština upravljanja humanitarnim krizama. Na dan Tasue, pritisci na frontu Huseina dostigli su vrhunac; voda je bila odsječena, šatori su bili pod teškom opsadom, a plač žedne djece bio je glasan. Ali u očima Husejnovih (a.s.) ashaba nije bilo ni traga sumnje, slabosti ili žaljenja, jer su oni bili jasan primjer ovog plemenitog ajeta: „Zaista, na one koji kažu: 'Naš Gospodar je Allah', a zatim ostanu čvrsti, anđeli će se spustiti.“[7] Ovaj otpor nije bio slijepa tvrdoglavost, već svjesno i namjerno strpljenje koje je provedeno kako bi se sačuvale najviše ljudske i božanske vrijednosti. Uprkos razumijevanju svih teškoća i težine tereta odgovornosti, nosilac zastave Kerbele stajao je čvršće od stijena protiv žestokih valova prijetnji. Ova nevjerovatna postojanost držala je stub šatora istine čvrstim do posljednjeg trenutka i potresla temelje ugnjetavanja[8].
U današnjem mučnom životu, suočavanje s teškim mentalnim, ekonomskim i materijalnim pritiscima je neizbježno. Slaba osoba odustaje i prestaje pokušavati pri prvim impulsima krize. Ali lekcija otpora Ašure uči nas da će stajanje na pravom putu, ma koliko teško i iscrpljujuće bilo, na kraju dovesti do istinskog prosperiteta i pobjede i pretvoriti teškoće u odskočnu dasku za uspon[9].
Reference i fusnote:
1. Medžlisi, Muhammad Baqir, Bihar al-Anwar al-Jama'ah za vijesti o čistim imamima, Bejrut: Dar Ihya al-Turaht al-Arab, vol. 44, str. 391.
2. Sheikh Mufid, Muhammad ibn Muhammad, Al-Irshad fi Ma'rifat al-Hujjud Allah 'alej'abd, Qom: Sheikh Mufid Congress, 1413 AH, vol. 2, str. 91.
3. Tabari, Muhammad ibn Jarir, Tarikh al-Ummat wa al-Muluk, Bejrut: Dar al-Turaht, vol. 5, str. 416.
4. Ibn 'A'tham Kufi, Ahmad, Al-Futuh, Bejrut: Dar al-Adwa', 1411. po Hidžri, vol. 5, str. 94.
5. Sheikh Mufid, Al-Irshad fi Ma'rifat al-Hujjud Allah alej'abd, ibid., vol. 2, str. 89.
6. Sayyid ibn Tawus, Ali ibn Musa, Al-Malhuf ali qulti al-Tafuf (Lahuf), Teheran: Jahan, 1348. godine po Hidžri, str. 88.
7. Časni Kur'an, sura Fussilat, 30. ajet.
8. Qomi, Sheikh Abbas, Kraj nade u Hronikama proroka i njegove porodice, Qom: Naš razlog, Vol. 1, str. 841.
9. Motahari, Morteza, Elegija Hosseinija, Teheran: Sadra Publications, Vol. 1, str. 65.
Your Comment