Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), istraživanje je pokazalo da opcija otpora i dalje prelazi sektaške granice i većina Libanaca (58%) protivi se bilo kakvoj manipulaciji ili razoružavanju otpora bez strategije odbrane; to uključuje polovinu sunita, oko trećinu kršćana i veći postotak Druza.
Oko 72 posto ispitanika reklo je da libanonska vojska sama po sebi nije sposobna suprotstaviti se bilo kakvoj izraelskoj agresiji, dok 76 posto vjeruje da sama diplomatija nije sposobna odvratiti agresiju.
Istraživanje je također pokazalo da su, uprkos svojoj raznolikosti, Libanci duboko zabrinuti zbog egzistencijalne prijetnje koju predstavljaju događaji u Siriji. Libansko Ministarstvo vanjskih poslova, čiji je ministar iz stranke Libanske snage, rangirano je kao najmanje pouzdana od svih zvaničnih libanskih institucija.
Istraživanje je proveo Odjel za statistiku i ispitivanje javnog mnijenja Konsultantskog centra za studije i dokumentaciju između 27. jula i 4. augusta. Istraživanje je uključivalo pitanja o aktuelnim temama kao što su otpor, vojska, odbrambena strategija i stav o događajima u Siriji. Veličina uzorka bila je 600 ljudi (54 posto muškaraca i 46 posto žena), nasumično odabranih iz svih regija, religija i sunitskih grupa. Margina greške je navedena na oko 5 posto. Udio šiita i sunita u uzorku bio je jednak (30%), dok su kršćani bili oko 34%, a Druzi 7%.
Kao odgovor na pitanje slažu li se s razoružavanjem otpora bez strategije odbrane, oko 96% šiita, 50% sunita, 46% Druza i 32% kršćana odgovorilo je negativno.
Sve religije i sekte, s visokim postotkom (92% šiita i prosjek od 63,3% ostalih religija), vjerovale su da sama vojska nije sposobna suprotstaviti se izraelskoj agresiji.
Učesnici iz svih religija i sekti, iako s različitim postotkom, vjeruju da sama diplomatija ne može zaustaviti agresiju; ovo mišljenje podržalo je oko 80% šiita, 53% sunita, 50% Druza i 41% kršćana.
Veliki dio ispitanika također vjeruje da događaji u Siriji predstavljaju egzistencijalnu prijetnju Libanu koja bi mogla ugroziti unutrašnju stabilnost i utrti put oružanom napadu na Libanon. Visok stepen konvergencije uočen je između šiita i Druza, što je posljedica nedavnih događaja u provinciji Sweida u Siriji, u kojoj većinu čine Druzi; 88 posto šiita i preko 83 posto Druza smatralo je situaciju prijetnjom Libanu, dok je taj udio bio preko 68 posto među kršćanima i oko 62 posto među sunitima.
Na pitanje o povjerenju u službene libanonske institucije, predsjedništvo je bilo na prvom mjestu sa 67 posto srednjeg do visokog povjerenja, zatim premijer sa 55 posto, parlament sa oko 50 posto, pravosuđe sa 40 posto i ministarstvo vanjskih poslova sa 38 posto.
Šiiti su pokazali najveću stopu nepovjerenja u institucije, posebno prema premijeru (54 posto), pravosuđu (64 posto) i ministarstvu vanjskih poslova (63 posto). Nasuprot tome, druge sekte imale su viši nivo srednjeg ili visokog povjerenja, posebno u predsjedništvo (npr. 49 posto kršćana i 43 posto sunita). To sugerira da na povjerenje u institucije utječu vjerske i političke procjene, kao i historijska iskustva s tim institucijama.
Your Comment