Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), 33 godine nakon rušenja historijske džamije Babri od strane hinduističkih ekstremista, sjećanje i bol tog incidenta još uvijek su živi među indijskim muslimanima. Ova tragedija, koja se dogodila 6. decembra 1992. godine, smatra se prekretnicom u savremenoj indijskoj historiji. Ta tačka koja je pokazala da su pravne i sigurnosne institucije zemlje bile nesposobne ili neefikasne u zaštiti vjerskih manjina. Uništavanje ove džamije iz 16. stoljeća, uz prisustvo istaknutih ličnosti iz hindutva pokreta i nedostatak intervencije policijskih snaga, utrlo je put jednom od najkrvavijih činova nasilja nad vjerskim manjinama u Indiji.
U godinama nakon ovog incidenta, trend nepravde i službenog zaborava se nastavio; na takav način da mnogi počinitelji incidenta nikada nisu odgovarali. Čak je i presuda Vrhovnog suda Indije iz 2019. godine, koja je rušenje džamije opisala kao "ozbiljno kršenje zakona", na kraju dala zemljište džamije hinduističkom nacionalističkom pokretu za izgradnju hrama "Ram". Ta akcija je, iz perspektive muslimanske zajednice, bila simbol strukturnog neuspjeha pravnog aparata u borbi protiv ekstremizma.
Ova situacija se intenzivirala tokom protekle decenije, sa primjerima kao što su kazneno rušenje muslimanskih domova i vjerskih objekata buldožerima, kao i krvavi incidenti poput policijske pucnjave tokom protesta zbog snimanja džamije Jama Shahi u Uttar Pradeshu, što ukazuje na nastavak istog zabrinjavajućeg trenda. Organizacije za ljudska prava poput Amnesty Internationala upozorile su na ovaj pristup.
2024. godine, pokušaj indijske vlade da provede snimanje džamije Jama Shahi u gradu Sambalu u Uttar Pradeshu dočekan je široko rasprostranjenim muslimanskim protestima, koji su rezultirali smrću najmanje pet muslimanskih muškaraca od strane policije. Događaj je stvorio jasnu vezu između prošlosti i sadašnjosti, posebno kada je, istovremeno, veliki političko-vjerski spektakl izgradnje hrama Ram - predvođen vladajućom BJP-om i istaknuto predstavljen premijerom Narendrom Modijem - proslavljen kao "nacionalni trenutak" za hinduističku većinu; dok muslimanska manjina događaj vidi kao ponavljanje vlastite historijske marginalizacije i isključenosti.
Dok indijska vlada predstavlja izgradnju Ram hrama kao "nacionalni ponos", muslimani u zemlji vjeruju da je taj događaj pokušaj brisanja sjećanja na historijsku tragediju i normalizacije brisanja njihovog vjerskog identiteta. Sada, tri decenije kasnije, za indijske muslimane, sjećanje na Babri nije samo prepričavanje prošlog događaja; to je neophodan korak za razumijevanje trenutne političke stvarnosti potkontinenta i naglasak na činjenici da im put do pravde i institucionalne podrške ostaje zatvoren.
Your Comment