Rat iz 2003. godine vođen je bez odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Irak je tokom tog rata pretrpio ozbiljnu i temeljnu štetu u pogledu infrastrukture, političkog sistema, sigurnosnih institucija, vojnih institucija i objekata javnih službi. Ta šteta do danas nije u potpunosti sanirana i ne postoje ozbiljni izgledi za obnovu glavnih kapaciteta Iraka.
Povlačenje 2011. godine: američki poraz pred otporom
Američko vojno prisustvo je u Iraku trajalo od 2003. do 2011. godine. Smatram da je Islamski otpor u Iraku, uz pomoć Islamske Republike Iran, nanio Amerikancima takve udarce da je Barack Obama bio prisiljen povući američke trupe. Čak i dok su okupacione snage napuštale Irak, Amerikanci su strahovali od napada snaga otpora.
Povlačenje 2011. godine smatram ozbiljnim porazom Sjedinjenih Američkih Država. Kada su Amerikanci 2003. godine ušli u Irak i zauzeli Bagdad, tadašnji američki ministar odbrane, Donald Rumsfeld, upitan je koliko će dugo ostati u Iraku. On je tada arogantno odgovorio da će tamo ostati 30 godina, a da će kasnije odlučiti kako definirati svoje strateške ciljeve. Međutim, na kraju je demokrata Obama 2011. godine bio prisiljen napustiti Irak.
Povratak u Irak pod izgovorom borbe protiv ISIL-a
Kada su se američke snage ponovo vratile u Irak, učinile su to pod izgovorom borbe protiv terorističke organizacije ISIL. Nakon tog povratka, vjerski autoritet u Iraku izdao je fetvu o džihadu, čime je otvoren put za formiranje Snaga narodne mobilizacije, odnosno Hashd al-Shaabija.
Zahvaljujući toj fetvi, ozbiljnoj pomoći Irana,i pod komandom generala Qassema Soleimanija i Abu Mahdija al-Muhandisa,te snage su uništile teroriste ISIL-a.
Amerikanci su, prema tome, ostali u Iraku pod izgovorom borbe protiv ISIL-a. Svoje prisustvo su nastavili održavati ozbiljno i planski i ono se nije zasnivalo samo na vojnim kapacitetima, iako je njihova vojna prisutnost bila ogromna.
Povlačenje nije kraj američkog prisustva
Kada govorimo o sadašnjem procesu povlačenja američkih snaga iz Iraka, smatram da se ono provodi u skladu s obećanjima sadašnjeg i bivših iračkih premijera. Međutim, i dalje ostaje pitanje o tome na koji će način Sjedinjene Američke Države na kraju nastaviti ostvarivati svoje interese u Iraku.
Po mom mišljenju, SAD neće tek tako pustiti Irak i nastavit će se miješati u njegove unutrašnje poslove na druge načine. Jedna od mogućnosti nakon najave američkog povlačenja mogla bi biti i podjela Iraka. To bi značilo formiranje kurdske regije za Kurde, centralne regije za sunije i južne regije za šiije.
Zabrinutost zbog podjele Iraka
Smatram da se Irak, ispod radara, postepeno dijeli. Kurdistan je već činjenica, dok se istovremeno radi na formiranju sunijske centralne regije. Ako se formiraju dvije takve regije, neizbježno bi se pojavila i šiijska regija. Međutim, šiijski lideri i Koordinacijski okvir šiija protive se raspadu Iraka.
Irak ima izuzetnu geopolitičku i ekonomsku težinu. To je izuzetno bogata zemlja, bogata naftom, plinom i važnim mineralima. Osim toga, Irak zauzima strateški geografski položaj, a njegova uloga, zajedno s Iranom, u suprotstavljanju normalizaciji odnosa s izraelskim režimom i američkoj dominaciji u regionu od ogromnog je značaja.
Zabrinutost zbog proameričkog usmjerenja Al-Zaydija
Kada govorim o djelovanju iračke vlade, moramo pažljivo pratiti razvoj događaja kako bismo vidjeli u kojem će pravcu politika premijera Alija al-Zaydija odvesti Irak. Postoje pokazatelji da Al-Zaydi ima proameričke tendencije i da ga podržava Donald Trump.
Iračko vladajuće tijelo efikasno se povinovalo američkim sankcijama protiv iranske avioindustrije. Irački narod se suprotstavio nekim potezima vlade i osudio ih. Sada ostaje da vidimo u kojem će pravcu ići ponovno otvaranje aerodroma u Nedžefu za iranske letove, kao i ponovno otvaranje pojedinih graničnih prijelaza između Iraka i Irana.
Kozmetičko povlačenje
Američki vojni izlazak iz Iraka smatram “kozmetičkim povlačenjem”. Amerikanci namjeravaju ostati u Iraku kao instruktori iračkih snaga, a čini se da je Al-Zaydi na to pristao.
Po mom mišljenju, nastavak američkog prisustva kroz obuku iračkih snaga predstavlja prijetnju suverenitetu Iraka.
Iračka nafta kao poluga pritiska u američkim rukama
Smatram da je iračka finansijska zavisnost od prihoda od nafte veoma važno pitanje. Irak se i dalje nalazi pod američkom dominacijom. Na osnovu rezolucija Vijeća sigurnosti donesenih tokom Saddamove ere, Irak se od Saddamove invazije na Kuvajt nalazi pod Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda, a prihodi Iraka od prodaje nafte polažu se kod američkih Federalnih rezervi.
Ovaj mehanizam predstavlja jednu od ključnih poluga Washingtona nad iračkom vladom. Smatram ga jednom od najopasnijih rezolucija, jer se egzistencija iračkog naroda na taj način drži kao talac. SAD tu polugu koristi protiv iračkog naroda i vlade.
Ako iračka vlada napravi i najmanji potez koji nije u skladu s američkim interesima, SAD prijeti blokiranjem deponovanja prihoda od nafte. To se već nekoliko puta dogodilo.
Više od 90% iračke ekonomije i državnih prihoda zavisi od nafte. To Sjedinjenim Američkim Državama daje izuzetno važnu polugu pritiska.
Američki uticaj, od zračnog prostora do infrastrukture
Američki uticaj i dalje postoji u mnogim institucijama Iraka. On se proteže kroz brojne centre odlučivanja i kreiranja politike u iračkoj vladi.
Irački zračni prostor i dalje je pod američkom kontrolom, a svaki pokušaj unapređenja opreme i naoružanja iračkih oružanih snaga nailazi na snažno američko protivljenje.
Kada je riječ o obnovi iračke infrastrukture, električne energije i energetskog sektora, Amerikanci i dalje insistiraju da se ti projekti realiziraju s američkim kompanijama. Moramo vidjeti kako će se irački narod tome suprotstaviti kako bi se mogao osloboditi američke dominacije.
Irački otpor američkom uticaju
Otpor Iračana natjerao je Amerikance da smanje svoje vojno prisustvo u Iraku. Smatram da će im irački otpor i ovog puta povećati troškove, iako će Washington pokušati pronaći uporište u drugim dijelovima iračkog suvereniteta.
Jedan od američkih ciljeva jeste izvršiti pritisak na grupe otpora. Međutim, iračke grupe otpora zadržale su svoje oružje i insistiraju na tome da američka dominacija nad Irakom mora biti potpuno uklonjena.
Hashd al-Shaabi je također jasno poručio da će, sve dok ne bude ostvareno potpuno američko povlačenje i dok Amerikanci ne prestanu pljačkati iračke resurse, otpor biti nastavljen.
Kada sumiram svoje viđenje američkog smanjenja vojnih snaga, rekao bih da je američki izlazak iz Iraka početak kraja, ali da on ne znači kraj američkog prisustva u Iraku. Oružani, politički i kulturni narodni otpor u Iraku nastavit će se s ciljem prekidanja američkog uticaja u zemlji.
Američki pritisak na prekid odnosa Teherana i Bagdada
Sjedinjene Američke Države nastoje prekinuti veze između Irana i Iraka, ali smatram da neće ostvariti taj cilj. Međutim, mi u Iranu moramo biti oprezniji nego ranije i pažljivo pratiti američke poteze u Iraku.
Kada govorim o politici iračke vlade prema Iranu, ponašanje Al-Zaydija, također, izaziva ozbiljnu zabrinutost. Ponašanje iračkog premijera i njegovo potpuno povinovanje američkim naredbama trebali bi nas u Iranu navesti da prema Iraku usvojimo drugačiju strategiju.
Upozorenje na međušiijske sukobe
Iran ne želi izgubiti Irak i ne želi vidjeti građanski rat između šiija i sunija, niti sukobe unutar samih vjerskih zajednica.
Zato Iran prema Iraku mora postupati budno, realno i oprezno kako irački narod ne bi pretrpio štetu i kako bi se očuvala šiijska politička snaga.
Amerikanci ulažu velike napore u izazivanje sukoba i podjela među šiijskim grupama u Iraku. Do sada su, međutim, bili neuspješni. Budnost šiijskih grupa, kao i iskustvo i svijest Irana o odnosima među šiijskim frakcijama, osujetili su američki plan za izazivanje građanskog rata u Iraku.
Iranu je potreban strateški plan za Irak
Naglašavam potrebu izrade dugoročnog plana iranske politike prema Iraku. Teheranu je potreban strateški plan za Irak i potrebno je djelovati korak po korak.
Iran još uvijek nema kodificiran i dugoročan plan za Irak. To nije zato što je Iran pasivan prema Iraku, već zato što mu nedostaje sveobuhvatan plan.
Velika Britanija, američki partner u Iraku
Kada govorimo o razvoju događaja u Iraku, ne smijemo zanemariti ulogu Velike Britanije. Pitanje američkog prisustva u Iraku nije samo američko pitanje. Velika Britanija je desna ruka i glavni partner Sjedinjenih Američkih Država u Iraku.
Britanski uticaj i kolonijalizam u Iraku imaju dugu historiju. Irački narod se protiv toga više puta dizao, posebno tokom revolucije 1920. godine.
Britanija je kroz kulturni uticaj u Iraku ostvarila mnogo toga, a njena ambasada u Bagdadu također radi na promjeni identiteta iračkog naroda.
UAE i Katar u američkoj računici
Arapske zemlje su,također, dio jednačine američkog uticaja u Iraku. Prisustvo pojedinih monarhija Perzijskog zaljeva u Iraku u potpunosti je usklađeno s američkim i britanskim planovima.
Na prvom mjestu su Ujedinjeni Arapski Emirati, a donekle i Katar, koji slijede američke planove u Iraku.
Susret Trumpa i Al-Zaydija: od atentata na Soleimanija do iračke nafte
Kada govorim o odnosima iračkog premijera s Washingtonom, jasno je da Sjedinjene Američke Države mnogo očekuju od djelovanja Al-Zaydija.
Tokom Al-Zaydijevogprvog susreta s Trumpom u Bijeloj kući dogodilo se nekoliko veoma značajnih poteza usmjerenih protiv Iraka.
Trump je tada spomenuo atentat na generala Qassema Soleimanija. Trump je Al-Zaydiju praktično u lice rekao da će izvršiti atentat, i umjesto da ga osudi, Al-Zaydi je rekao da se ne želi vraćati u prošlost i da nema interesa baviti se takvim pitanjima.
To, po mom mišljenju, predstavlja potpuno potčinjavanje Trumpu.
Nakon toga Trump je rekao da iračka nafta pripada Sjedinjenim Američkim Državama, a Al-Zaydi se samo nasmiješio. To je duboko bolno.
Također sam ukazao na zatvaranje granica i aerodroma prema Iranu, kao i na stav iračke vlade prema Hashd al-Shaabiju. Šiijski Koordinacijski okvir koji vlada Irakom mora odgovarati za ovaj opasan izbor.
Irački politički zvaničnici moraju pronaći način da zaštite prihode zemlje od nafte i deviza, sklapaju trgovinske i finansijske sporazume s neameričkim partnerima te proširuju odnose Iraka s Kinom, Rusijom i Indijom kako bi se Irak mogao osloboditi američke dominacije.
Irak kao strateška dubina Irana
Na kraju želim naglasiti da Irak ima ogromne kapacitete za proširenje svojih regionalnih odnosa. Današnji Irak posjeduje velike potencijale i stvarne resurse, a irački lideri moraju shvatiti da Amerikanci nikada neće dopustiti da se različite etničke i vjerske zajednice u Iraku ujedine i povežu.
Šiije, sa svojim uticajem koji proizlazi iz vjerskih škola, vjerskog autoriteta i iranskog otpora, predstavljaju važan resurs za Irak i za učvršćivanje odnosa između Teherana i Bagdada.
Ajatollah sejjid Ali Hamenei, u više navrata je naglašavao značaj sigurnosti Iraka i govorio da je Irak strateška dubina Irana, kao što je i Iran strateška dubina Iraka.
Your Comment