SAD su pokrenule veliki broj zračnih i pomorskih napada usmjerenih ka položajima Huta u Jemenu. Sanaa je bila žarište američkih vojnih napada usmjerenih na infrastrukturu Huta, uz primjetnu eskalaciju posljednjih dana. Od 19. do 20. marta 2025. američki zračni napadi gađali su više ciljeva u gradu, uključujući stambena područja i lokacije u blizini Međunarodnog aerodroma Sanaa. Ovi napadi su rezultirali smrću najmanje 15, te ranjavanjem 9 civila.
Ministarstvo zdravstva kojim upravljaju Huti je potvrdilo najmanje 53 smrtna slučaja uključujući petoro djece i dvije žene, a 98 je ranjeno. Kako tvrde, napad je izvršen kao odgovor na djelovanja Huta u Crvenom moru te napadima na Izrael. Napadi su se nastavili i danima poslje. Glavni gađani ciljevi su vojni štab, skladišta oružja te infrastruktura koju koriste Huti. Kako izvori navode, 16. marta, u napadima u Al Hudaydahu ranjeno je osam osoba, uključujući Mansour al-Saadija, komandanta pomorskih snaga Huta. Do 26. marta, SAD su izvele najmanje 14 dodatnih zračnih napada na infrastrukturu i vodstvo Huija.
Huti su ovakve akcije od strane Sjedinjenih država oštro osudili te ih okarakterisali kao “ratne zločine” i prijete da će se, ukoliko se napadi nastave, Amerika i Izrael suočiti sa posljedicama. Također, poznato je i da su Huti pokrenuli višestruke napade protiv američke mornaričke imovine.
Napadi su izvršeni uglavnom raketama i dronovima, dok američki zvaničnici tvrde kako su te napade presreli uz minimalni utjecaj. Također su 18. Marta ispalili balistički projektil prema Izraelu, signalizirajući namjeru o eskalaciji ukoliko budu isprovocirani i dalji napadi na njih se nastave.
Iran, njihov glavni saveznik, distancirao se od direktnog uključivanja, ali i dalje pruža oružje i obavještajne podatke Hutskim saveznicima. Vođa pokreta Ansarallah, poznatijeg kao Huti, Abdul Malik al-Houthi, obećao je da će se suočiti s eskalacijom sa eskalacijom, što je navedeno u njegivom govoru od 16. marta 2025., naglašavajući da američka agresija neće oslabiti vojne kapacitete Jemena. Huti su intenzivirali svoje vojne akcije, posebno u Crvenom moru, gdje su napadali komercijalne brodove još od kraja 2023. kao odgovor na izraelske zločine u Gazi.
Kako navode, ovi napadi, uključuju projektile, bespilotne letjelice i otmice, te su poremetili globalnu pomorsku trgovinu, što je izazvalo uzvratne udare Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Sjedinjene Američke Države obećale su da će “ogromna smrtonosna snaga” odvratiti ove pomorske napade, signalizirajući potencijalnu eskalaciju pod Trumpovom administracijom.
Poznato je da je Jemen još od 2014. pogođen građanskoim ratom u kojem državnu vladu podržavaju Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i SAD, dok pobunjeničku grupu- Hute podržavaju, ponajviše, Iran, Hesbollah te ih je podržavala Sirija pod vodstvom Bašara El Assada. Hutjii, pod vodstvom Abdula Malika al-Houtija, ostaju prkosni, koristeći svoje napade na Crvenom moru kako bi ojačali domaću i regionalnu podršku usred američkih i izraelskih napada na njihove saveznike. Neki od izvora navode da su pojedine vođe Huta navodno pobjegli iz Sane, strahujući od atentata, i premjestili imovinu na utvrđene lokacije kako bi izbjegli daljnje napade. U južnom Jemenu, milicije koje podržavaju UAE i Južno prijelazno vijeće sukobljavaju se i s Hutima i sa lojalistima vladi, što odražava fragmentiran krajolik u kojem se interesi Saudijske Arabije i Emirata razilaze.
Strategija Huta na Crvenom moru fokusira se na iskorištavanje njihovog geografskog položaja i vojnih sposobnosti kako bi se poremetio pomorski promet u Crvenom moru, posebno kroz moreuz Bab al-Mandab, kritičnu tačku gušenja za globalnu trgovinu. Od marta 2025., ova strategija je evoluirala u sofisticiranu kampanju usmjerenu na postizanje političkih, ekonomskih i vojnih ciljeva, ukorijenjenih u širem sukobu s regionalnim i međunarodnim protivnicima.
Huti kontroliraju veći dio zapadne obale Jemena, uključujući ključne luke poput Hodeide, dajući im direktan pristup Crvenom moru. Oni iskorištavaju ovu poziciju da asimetrično projektuju snagu, koristeći relativno jeftino oružje, poput protivbrodskih balističkih projektila, dronova i čamaca napunjenih eksplozivom, protiv visokovrijednih ciljeva kao što su komercijalni brodovi i pomorska plovila. To im omogućava da izazovu tehnološki superiorne snage, uključujući mornaricu SAD-a i Velike Britanije, bez potrebe za tradicionalnom pomorskom flotom. Od kraja 2023.
Huti su napali preko 100 plovila, tvrdeći da ciljaju brodove povezane s Izraelom u znak solidarnosti s Palestincima u Gazi. Prijeteći moreuzu Bab al-Mandab, kroz koji prolazi 12-15% globalne trgovine i značajnih isporuka nafte i plina, kako se navodi, oni imaju za cilj poremetiti međunarodne lance opskrbe, povećati troškove dostave i ekonomski izvršiti pritisak na izraelske saveznike. Huti, pri svojim napadima, koriste arsenal koji je isporučen ili razvijen uz iransku pomoć, uključujući balističke i krstareće rakete, bespilotne letjelice dugog dometa i morske mine (do sada ostaju neiskorištene).
Oni također koriste obavještajne podatke, pretpostavlja se, s iranskog nadzornog broda MV Behshad, uz podatke o praćenju brodova otvorenog koda (AIS) i obalni radar za identifikaciju ciljeva. Ova kombinacija im omogućava da precizno pogađaju uprkos ograničenim resursima. Od marta 2025., strategija Huta ovisi o putanji sukoba u Gazi i politici SAD-a pod Trumpovom administracijom.
Trajni prekid vatre u Gazi mogao bi smanjiti napade, ali oportunistička priroda Huta i neprijateljstvo prema SAD-u, Velikoj Britaniji i Izraelu sugeriraju da će zadržati Crveno more kao stratešku polugu. Njihova sposobnost prilagođavanja, pomjeranje mjesta lansiranja, korištenje mamaca i širenje vrsta oružja, čini ih stalnom prijetnjom, izazivajući zapadnu pomorsku dominaciju i preoblikujući dinamiku pomorske sigurnosti u regiji. Važno je istaći da je glavni saveznik Huta, kako strateški tako i u naoružavanju, strateški neprijatelj Sjedinjenih Država i Izraela- Iran.
Kako izvori navode, Iran snabdijeva Hute naprednim oružjem, uključujući balističke i krstareće rakete, dronove i protivbrodske sisteme koji se koriste u napadima na Crvenom moru. Značajni primjeri uključuju krstareću raketu Quds i protubrodsku balističku raketu Toofan, koje imaju sličnosti s iranskim dizajnom. MV Behshad, iranski brod stacioniran u Crvenom moru, naširoko je osumnjičen da pruža obavještajne podatke i koordinaciju za pomorske napade Huta.
Snage IRGC Quds-a pri Korpusu iranske revolucionarne garde (IRGC) i operativci Hezbolaha obučavali su borce Huta u Jemenu i, pretpostavlja se, u Iranu, poboljšavajući njihovu osposobljenost za rakete i bespilotne letjelice. Ovo tehničko znanje omogućilo je Hutima da sastavljaju i modificiraju oružje lokalno, smanjujući oslanjanje na direktne isporuke. Nakon obuke, ove snage opskrbljuju Ansarallah još i sa oružjem kao i pružanjem logističke podrške. Svakako, iranska podrška Hutima je često osporavana i viđena kao kontroverzan čin u cilju suprostavljanja Saudijskoj Arabiji te osiguravanja regionalnogg utjecaja gdje pomoć Hutima proširuje iransku “osovinu otpora” protiv Izraela i SAD-a povezujući Jemen sa sukobima u Libanu, Siriji i Iraku.
Također, navodi se i da Iran indirektno ima koristi od poremećaja Huta u Crvenom moru, koji opterećuju zapadne mornarice i globalnu trgovinu, a da Iran ne rizikuje direktnu konfrontaciju. Ovo je u skladu sa sopstvenim prijetnjama da će zagušiti važne tačke poput Hormuškog moreuza. Naime, kontroverza po pitanju Irana nije zaobišla ni događaje od 15. marta 2025. Pokrenute su spekulacije da su udari SAD-a i Velike Britanije potaknuli iranske gubitke te da su pojedini izvještaji ukazuju na to da su savjetnici IRGC-a možda ubijeni – iako Teheran poriče direktnu umiješanost.
Dok Jemen nastavlja biti jedno od ključnih žarišta geopolitičkih sukoba i interesa istoka i zapada, humanitarna situacija u Jemenu ostaje izuzetno teška, sa više od 18 miliona ljudi koji zavise od međunarodne pomoći. Unatoč svim naporima međunarodnih organizacija, sukobi i dalje traju, bez jasnih naznaka o mogućem rješenju.
Postaje sve očiglednije da Jemen više nije samo unutrašnja borba između zaraćenih frakcija, već dio šireg međunarodnog konflikta u kojem velike sile koriste ovu zemlju kao poprište svojih strateških interesa. Budućnost Jemena ostaje neizvjesna, dok se borbe nastavljaju, a civilno stanovništvo i dalje snosi najveće posljedice ovog dugotrajnog rata.
PISjournal
Your Comment