(Ahlul Bejt Novinska Agencija) - Imam Reza je rođen 11. Zilkadeta 148. godine po Hidžri. U islamskom svijetu ovaj dan se obilježava kao godišnjica rođenja Imama Reze, potomka Časnog Poslanika, neka je mir na njega i njegovu časnu porodicu.
Zijaret, hodočašće, znači svjesno i iskreno prisustvo u blizini velikih Allahovih robova, u toku kojeg hodočasnik pročišćava svoje srce. U toku tog duhovnog prisustva, čovjek biva obasut koristima koje se ne mogu usporediti ni sa kakvim koristima materijalne prirode. Ljepota prisustva u svijetlim haremima velikih ličnosti poput imama Reze (neka je mir na njega), pored specifičnog duhovnog smiraja, hodočasniku predstavlja i svojevrsnu odanost prisegi datoj Poslaniku i njegovom Ehli bejtu.
No, bez sumnje, jedan od najbitnijih aspekata hodočašća ovih velikana je vezan za nivo spoznaje njihove ličnosti koji posjeduje hodočasnik. Ove velikane upoznajemo detaljnim studiranjem njihovog lika, djela i riječi koje su nam ostavili u amanet. Sada ćemo zajedno zaroniti u more imama Reze (neka je mir na njega) i iz tog mora izvaditi nekoliko blistavih dragulja koji nam mogu biti zvijezdama vodiljama na putu našeg duhovnog uzdizanja.
Imama Rezu (neka je mir na njega), upitali su o pravu vjernika nad vjernikom. Odgovorio je:
"Među prava vjernika nad vjernikom je da vjernik vjernika voli iz dubine svoga srca, da ga pomogne imetkom i bogatstvom i da ga ne povrijedi lošom riječju, jer ako to učini onda između njih više neće postojati veza i odnos koji postoji između dva vjernika."
Vrijeme u kojem je živio imam Reza (neka je mir na njega), odlikuje se masovnom i svakodnevno brojnijem okretanju naroda prema Poslanikovom Ehli bejtu (neka je mir na njih). Imam Reza je obavezu i dužnost imameta preuzeo 183. godine po lunarnom hidžretskom kalendaru i tu veliku, ali i veoma tešku, dužnost obavljao punih 20 godina. Ovaj velikan je u toku svog predvodničkog djelovanja uživao nesebičnu podršku velike narodne baze u Medini; gradu Božijeg poslanika s.a.w.s. Upravo zbog toga ga je abasidski halifa Ma'mun, pod prisilom, preselio iz Medine u Merv, gdje je tada bilo sjedište vlasti. On je time želio Imama odvojiti od velikih narodnih baza naklonjenih Poslanikovoj čistoj porodici i staviti ga pod svoju kontrolu. Put kojim je imam Reza (neka je mir na njega) iz Medine odveden u Horasan, bio je isplaniran tako da stepen izbijanja pobuna simpatizera lika i djela hazreti imama Reze i Ehli bejta protiv abasidske vladavine bude sveden na najmanji nivo. Zbog toga je Ma'mun svojim poslušnicima i naredio da imama Rezu (neka je mir na njega) ne vode kroz gradove u kojima je zabilježeno veće prisustvo Imamovih simpatizera i sljedbenika. Međutim, uprkos tim i takvim planovima i mjerama predostrožnosti, Imam je nailazio na veliki narodni doček i opšte narodno slavlje u svakom gradu kroz koji je prolazio. Karavan u kojem se nalazio imam Reza, u Merv je stigao 201. godine po hidžri, četiri mjeseca nakon polaska iz Medine. Ulazak hazreti imama Reze u ovaj grad, obilježilo je veliko i, po mnogima, neopisivo slavlje širih narodnih masa. Prolazak Imama kroz okupljenu veselu masu, scena je u čijem opisu će se natjecati pjesnici i o čijoj veličini će pisati velikani pera i pisane riječi. Takva situacija je iznenadila Ma'muna i njegove pristaše i poslušnike.
Ma'munov izaslanik koji je bio zaadužen za dovođenje imama Reze (neka je mir na njega) iz Medine u Merv, Redža ibn ebi Zahhak, o onome što je vidio tokom tog putovanja, rekao je slijedeće:
"Tako mi Boga, nikada nisam vidio nekoga da se Allaha dž.š. boji kao on i da tako neprestano misli o Allahu dž.š. Ali ibn Musa Reza je noću veoma mnogo učio Kur'an, a kada bi stizao do ajeta koji govore o džennetu i džehenemu, iskreno bi plakao."
Imam Reza (neka je mir na njega), u raznim prilikama i uvjetima je narodu pokazivao razne uglove činjenica o islamu koje je malo ko poznavao. Imam je takvom metodom skidao prašinu sumnje sa jasne slike vjerskih spoznaja i vrijednosti u vremenu kada je naizgled moćna abasidska vlast narodu nudila sasvim drugačiju sliku islama kakvu je mogla koristiti za ostvarenje svojih ciljeva i interesa. Imam je svaku priliku koristio kako bi razjasnio činjenice i otkrio pravo lice abasidskih vladara koje su odlikovale karakteristike poput prevare i lukavstva. Period u kojem je živio imam Reza (neka je mir na njega), sa aspekta uvjerenja, intelektualnog i kulturnog nivoa, bio po mnogo čemu specifičan period. Među narodom su djelovale razne i mnogobrojne pravne i filozofske ideologije koje su pretežno već bile zastranjene, ali su se ipak borile da privuku što veći broj pristalica. Mnogi pisani dokumenti i predaje govore da je upravo prisustvo imama Reze u tom vremenu pomoglo očuvanju izvornog intelektualnog stepena spoznaje islama kojeg je ljudima predstavio lično poslednji Božiji poslanik (s.a.w.s.). Imam Reza je za svoje djelovanje birao metode koje su bile u skladu sa vremenom u kojem je živio. On je narod pozivao da postavlja vjerska, filozofska, pravna i druga pitanja, a potom bi nudio precizne, jasno odmjerene, iskrene i prave odgovore. Pozdravljao je diskusiju sa znanstvenicima drugih religija i ideologija. Popularnost njegovog prostranog znanja se bijaše proširila i daleko izvan teritorija na kojima su tada živjeli muslimani. Tako je ostalo zabilježeno da su u Medinu dolazili mnogi nemuslimanski znanstvenici kako bi prisustvovali predavanjima, govorima i diskusijama imama Reze (neka je mir na njega).
Prenosi se da je imam Reza (neka je mir na njega) rekao:
"Znanje i nauka su riznica, a njen ključ je pitanje. Ako želite da vas Uzvišeni Allah dž.š. obaspe svojom milošću, onda pitajte, jer od pitanja imaju koristi svih, i onaj koji pita i upitani i onaj koji sluša."
Imam Reza je onaj čovjek koji je na dan Arafata siromašnima podijelio sve što je imao i koji je, nakon što mu neko reče da je time zaista na gubitku, rekao: "Ne, ovo nije istinski gubitak, nego istinski dobitak. Ne smatraj gubitkom ono što dobiješ širokogrudošću svojom."
Jednoga dana je neki čovjek došao imamu Rezi (neka je mir na njega) u Medinu i rekao mu da se vraća sa hadždža, da je potrošio sva sredstva planirana za put i da sada ne zna kako da se vrati u svoj zavičaj.
"Ako mi pozajmite određenu novčanu sumu, obećavam da ću istu sumu popovratku u svoje mjesto podijeliti kao sadaku", reče putnik.
Na to imam Reza ustade i ode u drugu prostoriju. Nakon nekoliko trenutaka izađe, neznancu pruži kesu sa novcima i reče: "Uzmi ovih 200 dirhema i iskoristi ih za svoje putne troškove, a kada se vratiš u svoje mjesto nema potrebe da ih dijeliš kao sadaku, jer sam ti ja ovaj novac poklonio."
Putnik se obradova, zahvali i nastavi svoj put. Jedan od prisutnih je o tom događaju kasnije ispričao: "Ja koji sam bio prisutan upitah Imama: Zašto se niste okrenuli prema onome čovjeku u trenutku kada ste mu davali novac i zašto niste pokazali svoje lice? Odgovorio mi je: Plašio sam se da slučajno na njegovom licu ne ugledam poniženje."
Već ste sigurno čuli mudru rečenicu koja se i kod nas prenosi s koljena na koljeno: "Dobar je onaj od kojeg pozajmicu uzmem i vratim se porodici neokaljanog obraza."
Današnji prilog završavamo još jednom čestitkom u povodu godišnjice rođenja imama Reze (neka je mir na njega) i mudrom rečenicom koju nam je u amanet ostavio ovaj velikan:
"Znajte da šutnja predstavlja jedna od vrata mudrosti kroz koja možemo dobiti dobrog prijatelja i koja nas usmjeravaju ka dobru."
Zijaret, hodočašće, znači svjesno i iskreno prisustvo u blizini velikih Allahovih robova, u toku kojeg hodočasnik pročišćava svoje srce. U toku tog duhovnog prisustva, čovjek biva obasut koristima koje se ne mogu usporediti ni sa kakvim koristima materijalne prirode. Ljepota prisustva u svijetlim haremima velikih ličnosti poput imama Reze (neka je mir na njega), pored specifičnog duhovnog smiraja, hodočasniku predstavlja i svojevrsnu odanost prisegi datoj Poslaniku i njegovom Ehli bejtu.
No, bez sumnje, jedan od najbitnijih aspekata hodočašća ovih velikana je vezan za nivo spoznaje njihove ličnosti koji posjeduje hodočasnik. Ove velikane upoznajemo detaljnim studiranjem njihovog lika, djela i riječi koje su nam ostavili u amanet. Sada ćemo zajedno zaroniti u more imama Reze (neka je mir na njega) i iz tog mora izvaditi nekoliko blistavih dragulja koji nam mogu biti zvijezdama vodiljama na putu našeg duhovnog uzdizanja.
Imama Rezu (neka je mir na njega), upitali su o pravu vjernika nad vjernikom. Odgovorio je:
"Među prava vjernika nad vjernikom je da vjernik vjernika voli iz dubine svoga srca, da ga pomogne imetkom i bogatstvom i da ga ne povrijedi lošom riječju, jer ako to učini onda između njih više neće postojati veza i odnos koji postoji između dva vjernika."
Vrijeme u kojem je živio imam Reza (neka je mir na njega), odlikuje se masovnom i svakodnevno brojnijem okretanju naroda prema Poslanikovom Ehli bejtu (neka je mir na njih). Imam Reza je obavezu i dužnost imameta preuzeo 183. godine po lunarnom hidžretskom kalendaru i tu veliku, ali i veoma tešku, dužnost obavljao punih 20 godina. Ovaj velikan je u toku svog predvodničkog djelovanja uživao nesebičnu podršku velike narodne baze u Medini; gradu Božijeg poslanika s.a.w.s. Upravo zbog toga ga je abasidski halifa Ma'mun, pod prisilom, preselio iz Medine u Merv, gdje je tada bilo sjedište vlasti. On je time želio Imama odvojiti od velikih narodnih baza naklonjenih Poslanikovoj čistoj porodici i staviti ga pod svoju kontrolu. Put kojim je imam Reza (neka je mir na njega) iz Medine odveden u Horasan, bio je isplaniran tako da stepen izbijanja pobuna simpatizera lika i djela hazreti imama Reze i Ehli bejta protiv abasidske vladavine bude sveden na najmanji nivo. Zbog toga je Ma'mun svojim poslušnicima i naredio da imama Rezu (neka je mir na njega) ne vode kroz gradove u kojima je zabilježeno veće prisustvo Imamovih simpatizera i sljedbenika. Međutim, uprkos tim i takvim planovima i mjerama predostrožnosti, Imam je nailazio na veliki narodni doček i opšte narodno slavlje u svakom gradu kroz koji je prolazio. Karavan u kojem se nalazio imam Reza, u Merv je stigao 201. godine po hidžri, četiri mjeseca nakon polaska iz Medine. Ulazak hazreti imama Reze u ovaj grad, obilježilo je veliko i, po mnogima, neopisivo slavlje širih narodnih masa. Prolazak Imama kroz okupljenu veselu masu, scena je u čijem opisu će se natjecati pjesnici i o čijoj veličini će pisati velikani pera i pisane riječi. Takva situacija je iznenadila Ma'muna i njegove pristaše i poslušnike.
Ma'munov izaslanik koji je bio zaadužen za dovođenje imama Reze (neka je mir na njega) iz Medine u Merv, Redža ibn ebi Zahhak, o onome što je vidio tokom tog putovanja, rekao je slijedeće:
"Tako mi Boga, nikada nisam vidio nekoga da se Allaha dž.š. boji kao on i da tako neprestano misli o Allahu dž.š. Ali ibn Musa Reza je noću veoma mnogo učio Kur'an, a kada bi stizao do ajeta koji govore o džennetu i džehenemu, iskreno bi plakao."
Imam Reza (neka je mir na njega), u raznim prilikama i uvjetima je narodu pokazivao razne uglove činjenica o islamu koje je malo ko poznavao. Imam je takvom metodom skidao prašinu sumnje sa jasne slike vjerskih spoznaja i vrijednosti u vremenu kada je naizgled moćna abasidska vlast narodu nudila sasvim drugačiju sliku islama kakvu je mogla koristiti za ostvarenje svojih ciljeva i interesa. Imam je svaku priliku koristio kako bi razjasnio činjenice i otkrio pravo lice abasidskih vladara koje su odlikovale karakteristike poput prevare i lukavstva. Period u kojem je živio imam Reza (neka je mir na njega), sa aspekta uvjerenja, intelektualnog i kulturnog nivoa, bio po mnogo čemu specifičan period. Među narodom su djelovale razne i mnogobrojne pravne i filozofske ideologije koje su pretežno već bile zastranjene, ali su se ipak borile da privuku što veći broj pristalica. Mnogi pisani dokumenti i predaje govore da je upravo prisustvo imama Reze u tom vremenu pomoglo očuvanju izvornog intelektualnog stepena spoznaje islama kojeg je ljudima predstavio lično poslednji Božiji poslanik (s.a.w.s.). Imam Reza je za svoje djelovanje birao metode koje su bile u skladu sa vremenom u kojem je živio. On je narod pozivao da postavlja vjerska, filozofska, pravna i druga pitanja, a potom bi nudio precizne, jasno odmjerene, iskrene i prave odgovore. Pozdravljao je diskusiju sa znanstvenicima drugih religija i ideologija. Popularnost njegovog prostranog znanja se bijaše proširila i daleko izvan teritorija na kojima su tada živjeli muslimani. Tako je ostalo zabilježeno da su u Medinu dolazili mnogi nemuslimanski znanstvenici kako bi prisustvovali predavanjima, govorima i diskusijama imama Reze (neka je mir na njega).
Prenosi se da je imam Reza (neka je mir na njega) rekao:
"Znanje i nauka su riznica, a njen ključ je pitanje. Ako želite da vas Uzvišeni Allah dž.š. obaspe svojom milošću, onda pitajte, jer od pitanja imaju koristi svih, i onaj koji pita i upitani i onaj koji sluša."
Imam Reza je onaj čovjek koji je na dan Arafata siromašnima podijelio sve što je imao i koji je, nakon što mu neko reče da je time zaista na gubitku, rekao: "Ne, ovo nije istinski gubitak, nego istinski dobitak. Ne smatraj gubitkom ono što dobiješ širokogrudošću svojom."
Jednoga dana je neki čovjek došao imamu Rezi (neka je mir na njega) u Medinu i rekao mu da se vraća sa hadždža, da je potrošio sva sredstva planirana za put i da sada ne zna kako da se vrati u svoj zavičaj.
"Ako mi pozajmite određenu novčanu sumu, obećavam da ću istu sumu popovratku u svoje mjesto podijeliti kao sadaku", reče putnik.
Na to imam Reza ustade i ode u drugu prostoriju. Nakon nekoliko trenutaka izađe, neznancu pruži kesu sa novcima i reče: "Uzmi ovih 200 dirhema i iskoristi ih za svoje putne troškove, a kada se vratiš u svoje mjesto nema potrebe da ih dijeliš kao sadaku, jer sam ti ja ovaj novac poklonio."
Putnik se obradova, zahvali i nastavi svoj put. Jedan od prisutnih je o tom događaju kasnije ispričao: "Ja koji sam bio prisutan upitah Imama: Zašto se niste okrenuli prema onome čovjeku u trenutku kada ste mu davali novac i zašto niste pokazali svoje lice? Odgovorio mi je: Plašio sam se da slučajno na njegovom licu ne ugledam poniženje."
Već ste sigurno čuli mudru rečenicu koja se i kod nas prenosi s koljena na koljeno: "Dobar je onaj od kojeg pozajmicu uzmem i vratim se porodici neokaljanog obraza."
Današnji prilog završavamo još jednom čestitkom u povodu godišnjice rođenja imama Reze (neka je mir na njega) i mudrom rečenicom koju nam je u amanet ostavio ovaj velikan:
"Znajte da šutnja predstavlja jedna od vrata mudrosti kroz koja možemo dobiti dobrog prijatelja i koja nas usmjeravaju ka dobru."
