U tom kontekstu, kada je Demokratska stranka Kurdistana (KDP), jednostrano i uz tijesnu većinu, nakon dvije godine ponovo otvorila zasjedanje regionalnog parlamenta, izazvala je oštru reakciju suparničke Patriotske unije Kurdistana (PUK). Lider PUK-a Bafel Talabani u oštro intoniranom govoru zvanično je objavio povlačenje svoje stranke iz vlade u Erbilu, najavljujući da će Sulejmanija formirati paralelnu regionalnu vladu i parlament. Istakao je da njegova stranka neće priznavati odluke koje donese novosazvani parlament.
Govoreći o rezultatima rada vlade u Erbilu, Talabani je ocijenio da ona već dvije godine funkcioniše kao privremena vlada i da nije uspjela zadovoljiti ni najosnovnije potrebe stanovništva regije. Nazvao ju je neuspješnom, dodajući da ni nedavno poduzete mjere neće donijeti nikakve rezultate. Ukazujući na historijsku ulogu PUK-a u uspostavljanju Kurdistanske regije, poručio je: “Ova regija pripada Patriotskoj uniji i izgrađena je na krvi šehida Patriotske unije. Vi ste započeli ove poteze, ali mi ćemo ih završiti.”
U međuvremenu, član PUK-a Ghiyath al-Sorji najavio je da će njegova stranka pred Saveznim sudom Iraka osporiti održavanje sjednice regionalnog parlamenta. Tvrdi da je sjednica održana bez poštivanja zakonskih procedura te da zastupnici nisu bili propisno obaviješteni o njenom sazivanju.
Reakcije na Talabanijeve poteze
Povlačenje PUK-a iz aranžmana o podjeli vlasti u Kurdistanskoj regiji potpuno je promijenilo političke odnose u Erbilu, izazivajući niz reakcija i zabrinutost među zvaničnicima širom regije. Predsjednik Kurdistanske regije Nechirvan Barzani izjavio je: “Ponovo ističem da su dijalog, kompromis i partnerstvo među svim političkim snagama temelj za prevazilaženje nesuglasica i suočavanje s izazovima. Očuvanje političke stabilnosti i zaštita institucija regije zajednička su odgovornost svih nas. Pozivam sve političke snage da aktivno učestvuju u ovom procesu i da, u duhu nacionalne odgovornosti, svoje razlike rješavaju u okviru parlamenta. Nadam se da će ovaj korak pomoći u prevazilaženju političkog zastoja i stvoriti povoljnije okruženje za veće razumijevanje i saradnju među svim političkim strankama.”
Premijer Kurdistanske regije Masrour Barzani je,također, pozvao stranke koje bojkotuju parlament da se vrate njegovom radu. Naglasio je da je stav vlade kako ponovno otvaranje parlamenta nakon dvogodišnje obustave predstavlja pokušaj oživljavanja zakonodavnih institucija i unapređenja političkog procesa, a ne potez usmjeren protiv bilo koje pojedinačne stranke. Nova predsjednica parlamenta Vala Fareed također je izjavila da je ponovno aktiviranje parlamenta bilo neophodno radi zaštite pravnog i institucionalnog poretka regije te da nije usmjereno protiv bilo koje političke stranke ili pokreta. Pozvala je političke snage da okončaju bojkot i uključe se u parlamentarne aktivnosti.
Jedan zvaničnik vlade u Erbilu, govoreći za emiratski portal The National, optužio je PUK i Bafela Talabanija za slabljenje demokratskih institucija. Odbacio je mogućnost odvajanja Sulejmanije od Kurdistanske regije, poručujući:
“Kurdistanska regija nije vlasništvo nijednog pojedinca ili političke stranke i niko nema pravo da jednostrano odlučuje o njenoj budućnosti. Nijedna stranka ne bi smjela ostvarivati veće ustupke oslanjajući se na vojnu silu, prijetnje ili politički pritisak.”
Jedna od rijetkih javnih podrški Talabanijevoj odluci stigla je od Socijaldemokratske koalicije u arapskom svijetu. Ova koalicija je u petak saopćila da podržava stav PUK-a i njegovu odluku o povlačenju iz Vlade Kurdistanske regije.
U narednim danima očekuju se i dodatne reakcije, posebno iz Bagdada i saveznih institucija Iraka, naročito imajući u vidu da predsjednik Kurdistanske regije Nechirvan Barzani i irački ministar vanjskih poslova Fuad Hussein pripadaju dvjema različitim strankama – KDP-u i PUK-u.
Duboki korijeni političkog spora
Dvije vodeće političke stranke iračke Kurdistanske regije već decenijama imaju duboke međusobne nesuglasice koje su dodatno produbljene dolaskom nove generacije lidera na čelo njihovih političkih struktura. Nakon pada režima Saddama Husseina 2003. godine, njihovo rivalstvo se uglavnom odnosilo na raspodjelu političke moći, kontrolu nad ekonomskim resursima i upravljanje sigurnosnim strukturama. Iako je Strateški sporazum iz 2006. godine imao za cilj okončanje ranijeg rivalstva i uspostavljanje zajedničke vlade, u praksi nije uspio ukloniti paralelne strukture moći koje su obje stranke zadržale.
KDP, ojačan sve većom izbornom podrškom, nastojao je svoju političku prednost prenijeti i na strukturu vlade i način upravljanja regijom. PUK, s druge strane, nastavlja insistirati na historijskom sporazumu i ravnopravnoj podjeli vlasti između dvije stranke, strahujući od koncentracije političke moći u rukama KDP-a. Izbor Nechervana Barzanija za predsjednika Kurdistanske regije 2019. godine, iako je proveden na osnovu dogovora dvije stranke, nije otklonio nesuglasice. Naprotiv, uslijedili su sporovi o granicama predsjedničkih ovlasti, raspodjeli političkog uticaja i podjeli vladinih funkcija, što je pokazalo koliko je postojeći aranžman bio nestabilan. Borba za politički uticaj nastavila se i postavila temelje za nove tenzije.
Ni nakon izbora održanih u oktobru 2024. godine dvije stranke nisu uspjele postići dogovor o formiranju desete regionalne vlade. KDP je osvojio 39 poslaničkih mjesta, a PUK 23. Pozivajući se na izbornu prednost, KDP je zahtijevao izmjenu dotadašnje formule podjele vlasti, smatrajući da izborni rezultati moraju biti odraženi u sastavu vlade i raspodjeli odgovornosti. PUK je, međutim, insistirao na nastavku ravnopravnog partnerstva ili barem na udjelu u vlasti koji odgovara njegovoj političkoj i historijskoj ulozi.
Produbljivanju sukoba je,dodatno,doprinijelo odgađanje parlamentarnih izbora koji su s 2022. godine pomjereni na oktobar 2024. godine, te kasniji sporovi oko izbora predsjednika parlamenta i formiranja novih institucija. Još jedno važno pitanje razilaženja između dvije stranke jeste izbor predsjednika Iraka, odnosno šefa savezne države. Od 2005. godine tu funkciju tradicionalno obavlja kandidat PUK-a, ali je KDP posljednjih godina počeo osporavati ovaj politički monopol, pozivajući na otvorenu konkurenciju i sveobuhvatan dogovor Kurda o raspodjeli najviših državnih funkcija. Sporovi oko izbora predsjednika Iraka 2022. i 2026. godine pokazali su da tradicionalni međustranački dogovori više nemaju nekadašnju političku snagu.
Još jedno žarište sukoba između KDP-a i PUK-a predstavlja borba za kontrolu nad ekonomskim resursima i raspodjelu prihoda Kurdistanske regije. Čvršća kontrola KDP-a nad izvršnim aparatom i naftnim resursima omogućila mu je širi ekonomski uticaj, dok PUK zahtijeva veće učešće u upravljanju resursima i pravedniju raspodjelu prihoda između Erbila i Sulejmanije. Obustava izvoza nafte iz regije preko Turske, u martu 2023. godine, zajedno s pogoršanjem finansijskih sporova između Erbila i Bagdada, uvela je međustranački sukob u novu fazu. Kašnjenja u isplati plata i raspodjeli budžetskih sredstava postala su dodatno sredstvo političkog pritiska u obračunu dvije strane.
Sve u svemu, kako se kriza između iračkih kurdskih stranaka produbljuje, eventualno uspostavljanje paralelnih političkih struktura u Sulejmaniji moglo bi ozbiljno narušiti političko jedinstvo autonomne regije i otvoriti put povratku na sistem dvostruke administracije, kakav je postojao od 1994. do 2006. godine. U tom periodu dvije stranke podijelile su regiju na dvije zasebne upravne cjeline od kojih je svaka imala vlastitu vladu, sigurnosne i vojne snage te finansijske resurse. Kurdi su to razdoblje, nakon uspostavljanja jedinstvenog sistema na osnovu sporazuma iz 2006. godine, nazivali “mračnim periodom” svoje novije historije.
Your Comment