Prva praktična posljedica prekida diplomatskih odnosa bilo je zatvaranje alžirskog zračnog prostora. Od 11. septembra zračni prostor zemlje zatvoren je za civilne i vojne avione UAE-a. Privremeni izuzetak ostaje na snazi za komercijalne letove koji lete prema Alžiru i iz njega; oni mogu nastaviti saobraćati do kraja 2026. godine, kada ističe sporazum o zračnom saobraćaju potpisan 2013. godine.
UAE je sa svoje strane izrazio nadu da će prekid odnosa biti privremen. Anwar Gargash, savjetnik predsjednika UAE-a, istakao je, iako nije direktno spomenuo Alžir, da bi diplomatija trebala počivati na jasnim interesima, a ne na „zagonetkama i signalima koje treba dešifrirati“. Zapravo, ovdje nema mnogo misterije. Odluka se pripremala mjesecima, a razlozi za diplomatski raskid rasuti su širom karte Sjeverne Afrike – od Zapadne Sahare do libijske pokrajine Fezan i Malija. Upravo u tim područjima Alžir je sve češće nailazio na prisustvo UAE-a, koji je uglavnom stajao na strani alžirskih rivala.
Od partnerstva do sumnji
Diplomatski odnosi između dvije arapske države uspostavljeni su 1974. godine i decenijama su se razvijali bez većih kriza. Godine 2015. ministar vanjskih poslova UAE-a Abdullah bin Zayed opisao je Alžir kao jednog od najvažnijih partnera UAE-a. Zajednička komisija bila je aktivna, a potpisane su desetine sporazuma.
U februaru 2023. godine dvije strane namjeravale su podići odnose na nivo strateškog partnerstva. Obim trgovinske razmjene koja ne uključuje naftu iznosio je približno 800 miliona dolara, dok su investicije UAE-a u Alžiru procijenjene na 600 miliona dolara. Među zaljevskim monarhijama, UAE je bio najveći trgovinski partner Alžira. Međutim, ekonomski i politički interesi sve su se više razilazili.
Alžir tradicionalno daje prednost nemiješanju u unutrašnje stvari drugih država i očuvanju postojećih granica. UAE, s druge strane, kombinira ulaganja u luke i infrastrukturu s vojnom saradnjom i podrškom određenim snagama. Za Abu Dhabi je to standardan način pretvaranja kapitala u politički utjecaj. Iz perspektive Alžira, takve aktivnosti postaju zabrinjavajuće kada su usmjerene prema državama od ključnog značaja za njegovu vlastitu sigurnost.
Marokansko pitanje
Maroko se nalazi u središtu sukoba. Alžir i Maroko decenijama su u sporu oko teritorije Zapadne Sahare. Rabat tu teritoriju smatra svojom, dok Alžir podržava Front Polisario i pravo naroda Zapadne Sahare na samoopredjeljenje. Kopnena granica između dvije zemlje zatvorena je od 1994. godine, a 2021. prekinuli su i diplomatske odnose.
UAE je u ovom sporu napravio jasan izbor. U novembru 2020. godine postao je prva arapska država koja je otvorila generalni konzulat u Laayouneu, gradu u dijelu Zapadne Sahare pod kontrolom Maroka. Za Rabat je to bila diplomatska pobjeda, dok je za Alžir predstavljalo jasnu demonstraciju podrške njegovom glavnom regionalnom rivalu.
Iste godine UAE i Maroko normalizirali su odnose s Izraelom u okviru Abrahamovih sporazuma. Nakon toga saradnja između Maroka i Izraela proširila se i na vojnu oblast, kao i na saradnju obavještajnih službi. Iz perspektive Alžira, Maroko, Izrael i UAE formirali su neku vrstu savezništva. Kako su njihove veze postajale dublje, Alžir je sve češće govorio o vanjskom pritisku koji vrši UAE. Ove sumnje dodatno su podgrijale investicije UAE-a u marokansku infrastrukturu, uključujući luku Dakhla u Zapadnoj Sahari i luku Nador. Lokalni mediji procjenjuju da su investicije UAE-a u Maroku dostigle 15 milijardi eura. S obzirom na zatvorenu granicu i sukob oko Zapadne Sahare, Alžir je na ove nove luke prvenstveno gledao kroz geopolitičku prizmu.
Zabrinjavajući „pojas“ na jugu
Drugo pitanje nalazi se južno od Alžira. Godinama je Alžir djelovao kao posrednik između vlade Malija i tuareških pokreta. Međutim, nakon niza vojnih udara njegov utjecaj je oslabio, a odnosi s Bamakom su se pogoršali. Rusija, Turska, Maroko i UAE povećali su svoje prisustvo u Sahelu. Abu Dhabi je razvijao veze s novim vlastima u regionu, odobravao kredite Čadu i proširio svoje prisustvo u Sudanu. Alžir na ovo gleda kao na jačanje najbližeg partnera Maroka u trenutku kada se njegovi vlastiti odnosi s južnim susjedima nalaze u krizi.
Libija je posebno osjetljivo pitanje. UAE je dugo bio jedan od ključnih vanjskih podržavalaca Khalife Haftara, čije snage kontrolišu istok zemlje i veliki dio južnog Fezana. Za Alžir ovo nije neki udaljeni građanski rat: pokrajina Fezan graniči s njegovom teritorijom, a kretanje naoružanih grupa na tom području doživljava se kao direktna prijetnja. Alžirski predsjednik Abdelmadjid Tebboune upozorio je da će njegova zemlja djelovati ukoliko se Haftarove snage približe njenim granicama.
Time se stvara utisak zabrinjavajućeg „pojasa“ koji okružuje Alžir: Maroko na zapadu, nestabilni Sahel na jugu i snage povezane s UAE-om u Libiji na istoku. Možda ne postoji jedinstveni plan da se „okruži Alžir“, ali u vanjskoj politici percipirana prijetnja često ima jednaku težinu kao i stvarna prijetnja.
Crvena linija unutar zemlje
Najozbiljnije alžirske zamjerke UAE-u odnose se na navodno miješanje u unutrašnja pitanja zemlje. Mediji povezani s alžirskom vladom optužili su UAE za veze s Pokretom za samoopredjeljenje Kabilije. Ovu organizaciju, koja zagovara nezavisnost pretežno berberske regije, alžirske vlasti označile su kao terorističku grupu.
Pokret uglavnom djeluje iz inostranstva, održava veze s Marokom i Izraelom te zagovara nezavisnost Kabilije.
Nisu predstavljeni javni dokazi o tome da UAE finansira ovu organizaciju. Međutim, za alžirsko rukovodstvo bilo kakvo strano uplitanje u pitanje Kabilije predstavlja crvenu liniju. U tom smislu, Zapadna Sahara i Kabilija predstavljaju svojevrsno ogledalo: Alžir podržava pravo naroda Zapadne Sahare na samoopredjeljenje, dok Maroko podržava pokret Kabilije; iz perspektive Alžira, UAE se po ovom pitanju svrstava uz Maroko.
Donedavno su obje strane izbjegavale direktne optužbe. Alžirsko Visoko vijeće sigurnosti je 2024. godine spominjalo „neprijateljske postupke određene arapske države“, ne navodeći direktno UAE. Kasnije je Tebboune izjavio da Alžir ima dobre odnose sa svim zaljevskim monarhijama „osim jedne“, koju je optužio za miješanje i podsticanje sukoba u Libiji i Maliju. Svima je bilo jasno na koju je zemlju mislio, ali su diplomatske misije nastavile djelovati.
U februaru 2026. godine nagovještaji su ustupili mjesto konkretnim potezima: Alžir je pokrenuo proces otkazivanja sporazuma o zračnom saobraćaju s UAE-om. Već tada je potpuni raskid odnosa izgledao neizbježno. Najnovija odluka o povlačenju ambasadora samo je učinila dugogodišnji sukob zvaničnim.
Alžir više ne ostaje uobičajeno ograničen na svoju tradicionalnu defanzivnu poziciju. Nakon teške krize, odnosi s Malijem počeli su se popravljati; tokom ljeta 2026. dvije zemlje ponovo su imenovale ambasadore i otvorile svoj zračni prostor. Istovremeno, Alžir je pojačao aktivnosti u Nigeru, čime je praktično signalizirao spremnost da upotrijebi oružane snage izvan svojih granica kako bi zaštitio vlastite interese. Posljedično, raskol s UAE-om može se posmatrati ne samo kao reakcija na vanjski pritisak već i kao dio nastojanja Alžira da povrati svoju ulogu vodeće sile u Sahelu.
Zračna granica
Ekonomski utjecaj prekida odnosa bit će značajan, ali ne i kritičan. Iako su partneri važni jedni drugima, nisu nezamjenjivi. Politička poruka nosi mnogo veću težinu. Alžir je spreman platiti cijenu odluke koju smatra pitanjem nacionalne sigurnosti, dok UAE vjerovatno neće preispitati svoje partnerstvo s Marokom samo kako bi se pomirio s Alžirom.
Rivalstvo između Alžira i Maroka odavno je prestalo biti spor između dva susjeda; u njega su uvučene zaljevske monarhije, Izrael i države Sahela. Sada se svaka luka, konzulat ili kredit procjenjuju kroz prizmu utjecaja i pitanja ko će od njih imati koristi u Sjevernoj Africi.
Zato je zatvaranje zračnog prostora više od pukog tehničkog produžetka diplomatskog raskola. Budući da s UAE-om nema kopnenu granicu, Alžir povlači političku granicu. Između dvije zemlje do kraja godine ostat će otvoren uzak zračni koridor, ali era u kojoj se trgovina mogla razvijati nezavisno od borbe za utjecaj već je završena.
Your Comment