Saraya Awliya al-Dam, ogranak PMF-a, u snimku je prikazala dio svog podzemnog raketnog arsenala, privlačeći pažnju medija i posmatrača.
Vojna demonstracija uključivala je tunele u kojima se čuvaju rakete i lanseri, a koji se mogu premještati i mobilizirati za lansiranje.
Objavljeni snimci pokazuju borce grupe kako se kreću pod zemljom pored kamiona koji prevozi nekoliko balističkih raketa. Ovo pokazuje da irački otpor posjeduje napredne balističke rakete kao i objekte za njihovo skladištenje.
Pored prikaza opreme, pojava nekoliko visokih regionalnih lidera otpora u video zapisima dodaje simboličnu dimenziju predstavljanju. Poruka je bila jasna: nedavna akcija nije ograničena niti lokalna odluka, već je postavljena u širi kontekst Osovine otpora, regionalnog bloka koji okuplja antiameričke aktere, u koordinaciji s glavnim regionalnim događajima.
Saraya Awliya Al-Dam ranije je zauzimala jasne stavove protiv američkog vojnog prisustva u Iraku, direktno povezujući trenutna dešavanja s regionalnim prilikama, posebno s pitanjem Irana. Grupa je više puta naglašavala da u ovoj osjetljivoj fazi nema mjesta neutralnosti.
Grupa je najavila svoje formiranje u septembru 2020. godine, nakon atentata na iranskog generala Kasema Sulejmanija i Abu Mahdija al-Muhandisa, dvojice ključnih zapovjednika u borbi protiv terorizma u regionu. Od tada je pokret u sigurnosnim i medijskim izvještajima prepoznat kao jedan od aktivnih aktera koji se protive prisustvu američkih snaga u Iraku.
Naprimjer, izvještaji Washington Institute for Near East Policy pripisali su ovoj grupi odgovornost za napade na vazdušnu bazu Ain al-Asad, kao i operacije protiv baze Harir u Erbilu.
Raketne sposobnosti PMF-a
„Grad raketa“ je dio šireg arsenala koji su iračke grupe otpora postepeno gradile tokom više od decenije.
Iako nema zvaničnih i preciznih informacija o dometu, tipu i preciznosti raketa, terenski razvoj i neformalni izvještaji sugerišu da irački otpor posjeduje raznovrstan spektar raketa i uživa značajnu operativnu moć.
Trenutno PMF upravlja raketama Zilzal (zemljotres) i Fadžr (Zora) koje su iranskog porijekla. Ove rakete su prvenstveno dizajnirane za višestruka lansiranja i igraju efikasnu ulogu u kratkim i srednjim dometima.
Pored toga, iračke frakcije otpora uspjele su razviti domaće tipove raketa Batar, kao i verzije raketa Salam-1. Batar raketa, s dometom od 5 kilometara, može nositi relativno teške bojne glave i smatra se jednim od glavnih postignuća PMF-a. Raketa je široko korištena tokom borbi protiv ISIS-a i igrala je ključnu ulogu u oslobađanju dijelova provincija Salahaddin i Anbar, koje su teroristi zauzeli 2014. godine.
Dok tehnički detalji rakete Salam-1, poput preciznosti i razorne moći, nisu zvanično objavljeni, inicijalna testiranja pokazala su visoku efikasnost u borbama na kratkim udaljenostima.
Uz ovo oružje, neke iračke grupe otpora posjeduju i vođene protutenkovske rakete poput Korneta, dizajnirane za suzbijanje teške oklopne tehnike i predstavljaju ozbiljnu prijetnju mehaniziranoj opremi neprijatelja. Raketni sistem Katyusha kalibra 122 mm i dalje čini dio arsenala ovih grupa.
Dalje, s izbijanjem rata u Gazi, irački otpor je objavio operativno raspoređivanje rakete srednjeg dometa Aqsa-1, što signalizira širenje raketnih kapaciteta ovih grupa.
Poruka upozorenja
Otkriće podzemne raketne infrastrukture od strane grupe Saraya Awliya al-Dam, povezane s Iranom, nosi jasnu poruku SAD-u i izraelskom režimu, pokazujući da otporne grupe posjeduju pun kapacitet i sposobnost da odgovore na bilo koju agresiju protiv Irana i Iraka.
Definirajući sebe kao dio šire Osovine otpora, ove grupe smatraju svaki napad na teritorijalni integritet ili politički sistem Irana kao napad na cijelu Osovinu, i više puta su upozoravale na moguće američke pogrešne procjene.
Izvještaji ukazuju da su iračke oružane grupe pojačale spremnost i objavile punu podršku Iranu u slučaju izbijanja sukoba. Organizacija Badr je u izjavi opisala trenutnu situaciju kao odlučujuću bitku, naglašavajući da su u ovakvim okolnostima šutnja i neutralnost „besmislene“.
Iračke Hezbolah brigade također su pozvale svoje snage da se pripreme za sveobuhvatni sukob. Pokret Al-Nujaba zauzeo je sličan stav, upozoravajući da bi svaki napad na Iran mogao gurnuti region prema širokom konfliktu.
U ovom kontekstu, ključna poruka otkrivanja podzemnih vojnih instalacija je demonstracija dubine sposobnosti iračkog otpora koje su razvijane tajno i kontinuirano, čak i tokom dugotrajne okupacije zemlje.
Ovo je posebno značajno jer, uprkos više od dvije decenije američkog vojnog prisustva u Iraku i pristupu najnaprednijim obavještajnim sistemima, izgradnja „grada raketa“ ostala je skrivena od okupacijskih snaga.
Dalje, otkrivanje od strane jedne od manjih grupa unutar PMF-a jasno prikazuje potencijalne kapacitete drugih frakcija, poput Hezbolaha i Al-Nujabe, koje posjeduju veće resurse i sposobnosti, a vjerovatno još nisu otkrile značajan dio svoje snage.
Ovaj potez, pored jačanja odvraćanja, šalje jasnu poruku regionalnim protivnicima da će svaka vojna avantura imati teške i nepredvidive troškove. Takođe, postignuće iračkog otpora u dizajniranju i raspoređivanju raketa mijenja regionalni balans moći i može poništiti američke napore da oslabi ili rasprši ove grupe.
Uloga Iraka u regionalnoj ravnoteži rata
Razvoj događaja u posljednjim godinama pokazuje da grupe otpora u regionu, od Libana preko Iraka do Jemena i Palestine, ne ovise potpuno o Teheranu u svojim odlukama i djelovanjima, te djeluju samostalno kad god smatraju potrebnim da brane potlačene i štite interese bloka Otpora.
Rat u Gazi bio je jasan primjer ove realnosti. Sukob je bio tačka gdje su različiti ogranci otpora, koordinisani na terenu unutar strategije „jedinstvo frontova“, odigrali svoju ulogu, pri čemu je svaki imao specifičnu odgovornost u borbi protiv izraelskog režima i njegovog glavnog saveznika, SAD-a. Trenutno, oslanjajući se na strateški položaj, Irak prati nezavisan put u konfrontaciji između Teherana i Washingtona, dok grupe otpora ove zemlje djeluju pristupom „pucaj po volji“.
Logika ovog pristupa je da prijetnja Teheranu može poslužiti kao uvod u ciljanje Iraka. Iz ove perspektive, suzbijanje agresije i zaštita interesa bloka Otpora smatraju se obavezom, nezavisno od vanjskih direktiva. Ovaj proces pokazuje da je Irak prerastao u aktivnog i odvraćajućeg igrača u regionalnoj ravnoteži moći, dok istovremeno zadržava operativnu nezavisnost unutar Osovine otpora.
(PISjournal)
Your Comment