Stvarnost je da su mnogi procesi koji su doveli svijet i regiju do ove tačke neshvatljivi bez razmatranja fundamentalnih promjena, onih koje je general Sulejmani stvorio ne samo korištenjem vojnih sredstava, već i reorganizacijom narodnih volja, identiteta i kapaciteta.
Poraz projekta ISIS; rođenje modernog modela otpora
Prva, i možda najodlučnija prekretnica, bila je centralna uloga generala Sulejmanija u osujećivanju projekta koji su SAD i izraelski režim provodili nakon uspona ISIS-a. ISIS nije bio samo teroristička grupa, već instrument velikog geopolitičkog projekta usmjerenog na prekrajanje regionalne karte, slabljenje centralnih vlada, podsticanje sektaških ratova i osiguranje trajne sigurnosti izraelskog režima.
Suprotstavljanje takvom projektu bilo je nemoguće samo logikom konvencionalnih vojski. General Sulejmani je to jasno razumio. Umjesto da se oslanja isključivo na tvrdu silu, okrenuo se narodnoj mobilizaciji.
Uspio je ujediniti raspršenu volju naroda, bez obzira na religiju, sektu ili etničku pripadnost, oko „zajedničke i neposredne prijetnje“. Od Iraka i Sirije do Libana i šire, pojavila se mreža narodnih snaga, ni plaćenika ni posrednika okupatora, već branitelja svojih domova, identiteta i budućnosti.
Ovaj model je porazio ISIS na bojnom polju i, što je još važnije, uništio društvenu i psihološku legitimnost projekta. Nakon te faze, ova organizirana narodna snaga je zatim preusmjerila svoj fokus prema većem cilju: odbrani potlačene palestinske nacije i suočavanju s izraelskim režimom.
Veze struktura otpora s historijskim i identitetskim korijenima regije
Druga transformacija bila je “strukturna” priroda onoga što je postalo poznato kao Osovina otpora. Suprotno pretpostavkama zapadnih istraživačkih centara, to nije bio ni privremeni savez ni čisto vojna koalicija koja bi se raspala uklanjanjem jednog komandanta.
General za borbu protiv terorizma izgradio je ovu strukturu na dubokim historijskim, sociološkim i identitetskim korijenima naroda u regiji. Kamp otpora odražavao je javno uvjerenje: da je rješavanje palestinskog pitanja i okončanje historijske patnje muslimanskih naroda nemoguće bez iskorjenjivanja “kanceroznog tumora” Izraela kao nametnutog kolonijalnog projekta.
Ovaj diskurs, suočavajući se sa zapadnim intervencijama u islamskim zemljama, također je podigao snažnu barijeru protiv rasta takfiri ekstremizma. Njegova prepoznatljiva karakteristika bio je naglasak na “endogenoj sigurnosti”, oslanjajući se na urođene kapacitete lokalnog stanovništva umjesto na strane sigurnosne kišobrane. Inspirisana diskursom Islamske revolucije i pokretom imama Huseina u Karbali, ova logika je obezbijedila zajednički jezik za sve nacije koje traže dostojanstvo i koje su potlačene, jezik koji je razumljiv i prihvatljiv čak i izvan geografije islama.
Otpor, čvrsta prepreka balkanizaciji muslimanskog svijeta
Treća transformacija je uloga Osovine otpora u očuvanju geopolitičke stabilnosti regije. Zapadno-izraelski projekt “fragmentacije” islamskih nacija provodi se godinama pod raznim krinkama, od posredničkih ratova do rasplamsavanja etničkih i sektaških podjela. Sirija, Irak, Jemen, Libanon i Palestina su svi bili aktivne pozornice za ovaj scenario. Suočeni s ovim trendom, tabor Otpora postao je primarni bedem, sprječavajući da se mapa regionalne fragmentacije u potpunosti ostvari.
S povratkom druge administracije Donalda Trumpa, znaci obnovljenog nastojanja za ono što Washington naziva projektom “novog Bliskog istoka” i balkanizacijom regije postaju sve očigledniji. To je scenario koji stavlja osiguranje interesa izraelskog režima u apsolutni prvi plan američke vanjske politike. U takvom okruženju, važnost strukture koju je izgradio Haj Qasem nije se smanjila; postala je kritičnija nego ikad.
General Sulejmani nakon mučeništva još uvijek živ u trenutnim događajima
U Washingtonu i Tel Avivu mislimo da će se ubistvom komandanta Kuds snaga IRGC-a struktura koju je general Sulejmani uspostavio odmah urušiti. Ali stvarnost na terenu dokazala je suprotno. Na šestu godišnjicu njegovog mučeništva, koje je uslijedilo po direktnoj naredbi Trumpa na Međunarodnom aerodromu u Bagdadu, diskurs generala Sulejmanija može se pratiti u svim političkim i društvenim akcijama otpora: od Hamasove operacije Al-Aksa, preko 12-dnevnog izraelsko-iranskog rata u junu, do žestokog otpora Libanaca izraelskoj agresiji, do uspona Jemena u podršku Gazi, do Iraka gdje su ljudi glasali za frakcije otpora na parlamentarnim izborima u novembru, pa čak i do SAD-a gdje su propalestinski studentski protesti organizovani u mnogim gradovima.
U tom smislu, kur’anski ajet [Al Imran, 169] jasno opisuje ovu stvarnost: “I nikada ne smatrajte one koji su ubijeni na Allahovom putu mrtvima. Oni su, naprotiv, živi kod Gospodara svoga i primaju opskrbu.”
General Sulejmani je danas prisutan ne samo u sjećanjima, već i u dinamici moći, na bojnim poljima otpora i u probuđenoj savjesti naroda. Možda je upravo to živo prisustvo ono što više nego ikad potresa njegove neprijatelje i dovelo je regiju do ove kritične i odlučujuće prekretnice.
PISjournal
Your Comment