ABNA: Od proglašenja samostalnosti naše drage domovine od bivše komunističke države prolazi dvadesetak godina – samostalnosti čiji je put natopljen krvlju hiljada šehida i suzama hiljade siročadi, obavijen tugom hiljada udovica i iznimnim naporima velikih ljudi.
Iako krug naše nezavisnosti još nije upotpunjen i treba biti nastavljen na svim poljima, poput političke, ekonomske, naučne i kulturne samostalnosti, to što pod jednom zastavom možemo izgovarati ime svoje domovine – Bosne i Hercegovine, iziskuje veliku zahvalnost.
U časnoj vjeri islamu mnogo se preporučuje ljubav prema domovini, a Poslanik Muhammed (s.a.v.a) nam je poručio: „Ljubav prema domovini je od imana (vjere).“ (Safinetu-l-Bihar)
To znači da je ljubav prema domovini pokazatelj vjere, a ne sama vjera. Istinsku ljubav prema domovini imaju oni koji vjeruju u Boga, a oni koji uzvikuju patriotske parole, a ne vjeruju u Boga, lahko izgube na najmanjim iskušenjima i odustaju od domovine radi lagodnijeg života, manje briga, neupuštanja u probleme i poteškoće i sl. Ali, vjernici se trude, bore, podnose poteškoće, opiru čak do pogibije i uvijek nastoje očuvati i poboljšati stanje u domovini.
Patriotizam je pokazatelj ljubavi prema svog sugrađanu, svojoj kući, ognjištu i porodici, koja čovjeka obavezuje na očuvanje vrijednosti svoje kulture, uvjerenja i zemlje, čime je zadovoljan i Uzvišeni Gospodar.
Neki će se zapitati: Da li je u islamu poštovana i domovina koja nije islamska i čiji zakon nije islamski?
U odgovoru se možemo pozvati na Časni Kur’an. Protjerivanje iz domovine i s ognjišta na mnogo mjesta se u Kur’anu smatra lošim i protivljenjem uzvišenim vrijednostima. To znači da je domovina sama po sebi vrijednost.
Na to nam, između ostalog, ukazuju i 8. i 9. ajet sure „Al-Mumtahina“:
Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični –
ali vam zabranjuje da prijateljujte sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.
U ova dva ajeta progon iz zavičaja i ratovanje protiv vjere odvojena su pitanja, što pokazuje da svaki ima svoju određenu i zasebnu vrijednost.
U časnoj suri Al-Baqara (246.ajet) prenosi se govor grupe naroda Benu Israil:
“Zašto da se ne borimo na Allahovom putu” – rekoše – “mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?” A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.
Ovaj dio ajeta pokazuje da je njihov motiv za borbu, osim čuvanja Božije vjere, bio spas domovine. Poslanik hazreti Musa (a.s) se nije požalio na ovaj njihov govor, nego ga je i potvrdio.
Kada se Poslanik Muhammed (s.a.v.a) trebao preseliti iz Mekke u Medinu i učiniti hidžru, bilo mu je veoma teško. Tačno je da Mekka ima veliki duhovni značaj za sve muslimane, no čini se kako je Poslanikova ljubav prema Mekki imala mnoge aspekte, a ljubav prema zavičaju je bio jedan od njih. Zato ga Uzvišeni Allah tješi riječima: Onaj koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti u zavičaj. (Al-Qasas, 85) (Neki su ovu riječ zavičaj preveli kao sudnji dan, smatrajući da je izvorna čovjekova domovina na ahiretu, ali ona označava i zavičaj koji je za Poslanika bila Mekka, u koju se i vratio osvojivši je.)
Čovjek je stvoren tako da s mjestom svoga rođenja uspostavlja snažne materijalne i duhovne veze, te je historija njegovog življenja neodvojiva od zavičaja. Upravo te veze dovode do ljubavi, a ljubav do motiva za očuvanje, odbranu, izgradnju i unapređenje domovine.
Hazreti Imam Alija je rekao: “Gradovi se izgrađuju iz ljubavi prema domovini”. (Bihar al-Anvar, 75.tom, 45.str) Ova izgradnja podrazumijeva bilo kakav napredak i usavršavanje, ne samo izgradnju zgrada, cesta, mostova i sl.
On, također, poručuje: “Znakovi vrijednosti i veličine ličnosti čovjeka su to da plače i žali za izgubljenim životom, u kojem je propustio prilike, i voli svoju domovinu.” (Bihar al-Anvar, 7.tom, 264.str)
Iz svega ovog možemo zaključiti da patriotizam ima korijene i u Kur’anu, i u predajama od Poslanika (s.a.v.a) i njegove časne Porodice, Ehli Bejta, ali i u razumu i logici. Ali, to ne znači da ljubav prema domovini treba dovesti do slijepe privrženosti, predrasuda i fanatizma. To znači da se s ciljem unapređenja domovine mora truditi na svim poljima, vjerskom, naučnom, ekonomskom, političkom, društvenom i kulturnom. Taj trud je dobro djelo od kojeg čovjek ima koristi i na ovom svijetu, ali i nagradu na drugom svijetu.
Nažalost, mnogi naši sugrađani novac i lagodan život smtraju jedinim ciljem u životu, radi kojeg se može i treba žrtvovati sve ostalo – i domovina, i porodica i vrijednosti, pa i vjera.
U svakoj državi se neko potrudio pa je učinio ekonomski prosperitetnom, kulturno bogatom, politički osviještenom. Kamo sreće da i našim građanima, ali i onima koji bi trebali biti njihovi predstavnici u vlasti, cilj bude opšti napredak, a ne samo napredak na ličnom i finansijskom planu!
Kraj/ 286