ABNA: Imam Sadik (a.s) je rekao:
یا زراره! إن السماء بکت علی الحسین (ع) أربعین صباحا بالدم، و إن الأرض بکت علیه أربعین صباحا بالسواد، و إن الشمس بکت اربعین صباحا بالکسوف والحمره، و إن الملائکه بکت علیه أربعین صباحا و…
O Zurare! Plakalo je nebo krvlju za Husejnom četrdeset dana, i plakala je zemlja tminom za njim četrdeset dana, i sunce je plakalo pomračenjem i vatrom za njim četrdeset dana, i meleki su plakali za njim četrdeset dana i … (Kamil az-Zijarat, str. 81 i Mustadrak al-Vesail, tom 2, str. 215)
Ko je on? Ko je Husejn zbog koga i staro i mlado, i žene i muškarci, djeca, iz svih krajeva tačno četrdeset dana nakon što su obilježili njegov šehadet i sa toliko žara i ljubavi pješice dolaze na Kerbelu? Ko je taj čovjek kome hrle milioni ljudi? Šta posjeduje pa njegov mezar posjećuju ne samo muslimani već i pripadnici drugih religija?
Možda je najjednostavniji odgovor to da je Husejn čovjek koji je dao sve svoje, sve ono što je nama običnim ljudima najmilije, sinove, braću, rođake, drugove i samog sebe, da bi njegova vjera ostala sačuvana. Svoj život je dao u borbi protiv tiranije, za pravdu.
A šta mi muslimani danas možemo učiniti da bi naša vjera ostala sačuvana? Možda je najmanja žrtva učestvovanje na okupljanju koje za cilj ima sjećanje na njega i uzimanje pouke iz njegovog života.
Simbolika broja četrdeset
Naziv Erbein, kao i Ašura, je nastao iz brojeva, i svjedoči o važnosti i ulozi vremena u posebnim događajima. Neki smatraju da je ovo slučajnost, no kada je vjera zasnovana na mudrosti i kada ima bezgrešne vođe, čiji su govor, postupak i prešutno odobravanje nekog djela dokaz, onda ovakvo imenovanje događaja zasnovano na tim posebnim brojevima kao što su Ašura (deset) i Erbein (četrdeset) više nije slučajnost.
Erbein znači četrdeset, a u vjerskoj terminologiji označava prolazak četrdeset dana od smrti neke osobe i održavanje sjećanja na nju. To je ono što se u tradiciji bh. Muslimana zove „četrdesetnica“, odnosno, kolokvijalno „četresnica“.
U šiitskoj terminologiji ovaj izraz označava dvadeseti dan mjeseca sefera, odnosno prolazak četrdeset dana od desetog muharrema i poznatog događanja na Kerbeli, ubistva Imama Husejna (a.s) i njegovih drugova, Ašure. Ovaj dan se naziva Husejnov Erbein („Husejnova četresnica“).
Broj četrdeset je simboličan i svet broj u islamskoj kulturi, a posebno za sljedbenike Poslanikove porodice. U vjerskoj kulturi brojevi ne samo da su važni u materijalnomm već su važni i u duhovnom životu čovjeka. Možemo zapaziti da neki od brojeva imaju poseban značaj i vjernici se tih brojeva moraju pridržavati, kao što su na primjer broj namaza, rekata, tesbiha, i sl. Sve ovo pokazuje da duhovni život nije odvojen od brojeva.
U islamskoj kulturi i praksi broj četrdeset ima posebno mjesto u samoizgradnji, razvoju i duhovnom sazrijevanju osobe kao i stvaranju neke dobre moralne odlike. Jedan od velikih islamskih učenjaka i arifa Allame Sejjid Bahr al-‘Ulum je u vezi značaja broja četrdeset rekao: „Svojim očima sam vidio i sam iskusio da ovaj period ima poseban uticaj, u razvijanju potencijala i njihovom usavršavanju, kroz određene faze.“
Prema tome, mudrost i tajna u posvećivanju pažnje broju četrdeset u islamskoj kulturi, a posebno irafanu tj, islamskoj gnozi i mistici, je upravo zbog razvijanju nekih lijepih i poželjnih navika. Smatra se da je potrebno 40 dana da bi, nakon svakodnevnog vježbanja, neka dobra osobina i kvalitet postala čovjekova trajna oslika.
Najvažniji primjeri simbolike broja četrdeset u vjerskoj kulturi su sljedeći:
Ademu (a.s) prvom čovjeku je udahnuta duša 40 dana nakon što je stvoreno tijelo. Svaki čovjek je 40 dana u utrobi svoje majke u obliku aleka, tj. ugruška, a ugrušak nakon 40 dana grudvica mesa i tako redom.
Smatra se da čovjek četrdesetoj godini postaje zreo.
U historiji poslanstva stoji da je hazreti Adem 40 dana nakon što je spušten na Zemlju na planini Saffa činio ibadet i kajao se za počinjeno djelo, 40 dana je plakao za Habilom, većina poslanika je dobila objavu u 40. godini života, 40 godina prije kazne naroda hazreti Nuha je prestalo rađanje djece, hazreti Fatima je začeta nakon što je Poslanik 40 dana praktikovao posebne ibadete itd.
Marš povodom Erbein
Pješačenje povodom Erbeina se obavlja s namjerom posjete mezara Imama Husejna (a.s), unuka Božijeg Poslanika (s.a.v.a), i ono predstavlja najmnogoljudnije godišnje okupljanje u historiji čovječanstva. Ovaj događaj zadnjih godina posjeti oko 25 miliona ljudi iz cijelog svijeta, pripadnika ne samo islama, već i drugih religija te različitih mezheba i pravaca. Nažalost, o ovom veličanstvenom okupljanju takozvani „slobodni mediji“ jako površno ili čak nikako ne izvještavaju.
Obilježavanje Erbeina ima svoju historijsku podlogu. U vezi toga, postoje tri mišljenja. Prema nekim historičarima, prvi erbein odnosno čedrdesetnicu su obavili Džabir ibn Abdullah Ensari, jedan od ashaba Božijeg Poslanika (s.a.v.a) koji je u to doba bio u dubokoj starosti, i Atija Ufi. Oni su 1281. godine pješice iz Medine krenuli u pravcu Kerbele i ujutro, četrdeset dana nakon šehadeta Imama Husejna i njegovih drugova, posjetili njihove mezarove. Džabir ibn Abdullah je tada rekao: „Čuo sam od Božijeg Poslanika kako kaže: ‘Ko god bude volio neku grupu, na Sudnjem danu će biti s njima proživljen, a svako ko bude volio djelo neke grupe, bit će njihov saveznik u tom djelu.“
U historijskim knjigama stoji i da je hazreti Zejneb zajedno sa Imamom Sedžadom (a.s) i 84 druge osobe ušla na Kerbelu i nakon susreta sa Džabirom obišla mezar svoga brata. Od tada muslimani svake godine počinju da 20. safera, odnosno četrdeset dana nakon Ašure, obavljaju ovo posebno hodočašće mezara i harema na Kerbeli.
Treće mišljenje je to da su upravo četrdeset dana nakon Ašure, glave šehida, koje su neprijatelji odnijeli prvo u Kufu, a zatim i Šam, vraćene na Kerbelu i ukopane pored tijela.
Nakon toga, mnogi zaljubljenici Ehli Bejta i Imama Husejna, pa čak i neki od učenjaka i vjerskih autoriteta, su pješice putovali od Nedžefa do Kerbele.
Sve do današnjih dana, kada je pohod povodom Erbeina proglašen najmnogoljudnijim godišnjim okupljanjem na svijetu. Posljednjih godina, svi učesnici na putu od Nedžefa do Kerbele, koji je dug oko 90 kilometara, imaju besplatnu hranu i piće, poslastice i voće, prenoćište, medicinske usluge, usluge šivanja i popravljanja odjeće i drugih pomagala na putu, telefonske i internetske usluge itd. Sve troškove na sebe preuzima obični narod, uglavnom Iračani, ali i muslimani drugih nacionalnosti, pa čak i nemuslimani.
Erbein zasigurno možemo nazvati čudom koje se svake godine, iznova i iznova, veće, raskošnije i veličanstvenije, rađa samo iz ljubavi prema hazreti Husejnu i njegovoj izvanrednoj žrtvi za Istinu i Pravdu.
Kraj/ 286